Muharem Bazdulj - Broj 13, sreća i nesreća

Prije mjesec i po dana smo se već igrali “zanimljive numerologije” pa bismo mogli i da nastavimo kad nam se već namjestilo. To da trinaesti po redu “Bazdulj petkom” izlazi u petak, to je nominalistički logično. To da izlazi trinaestog u mjesecu (martu) je već koincidencija. Ali to da izlazi na petak trinaesti, to već priziva “zanimljivu numerologiju”.

U poslednjih dvadesetak godina, barem šest značajnih fudbalskih utakmica, utakmica oko kojih se može isplesti priča, igrane su na petak trinaesti: dvije su bile na Evropskom, tri na Svjetskom prvenstvu, a jedna je bila prijateljska.

Pa da krenemo hronološki. 2008. godine igra se Evropsko prvenstvo u Austriji i Švajcarskoj. Trinaesti juni pao je u petak, tog dana su na programu dvije utakmice drugog kola grupe C: Italija protiv Rumunije te Holandija protiv Francuske. Iz prethodnog kola, Rumunija i Francuska imaju po bod (međusobno odigrali 0:0), Holandija ima tri, a Italija je bez bodova (Holandija je četiri dana ranije razbila Italiju sa 3:0). Ne moramo, naravno, ni reći da je grupa u kojoj su skupa Italija, Francuska i Holandija, skupa s (tada) nimalo bezazlenom Rumunijom kolokvijalno nazivana “grupom smrti”.

U drugo kolo, Italija ulazi sa najgorim učinkom; jedina je bez bodova. Potencijalni poraz je stavlja u vrlo tešku situaciju. Rumunija ima bod, pa je u nešto boljoj poziciji U prvom poluvremenu nije bilo golova, a onda tadašnja najveća rumunska uzdanica, Mutu, u desetoj minuti nastavka donosi prednost svom timu. Ogromna radost Rumuna utišana je samo minut kasnije kada je Panuči izjednačio. I onda, devet minuta prije kraja, fokus je opet na dva strelca. Panuči je skrivio penal, a Mutu će da ga izvede.

Uslijedio je rasplet koji nije pretjerano čest. Kad golman odbrani penal, to je obično jer je igrač loše šutirao. Mutu puca dobro: precizno i jako, ali Bufon ga je pročitao, baca se u ulijevo i uspjeva da obrani. Ostalo je 1:1. Pobjedom nad Francuskom od 4:1, Holandija odlazi na maksimalnih šest bodova i osigurava prolaz dalje. U posljednjem kolu, Rumuni se možda nadaju opuštenijoj varijanti Holandeza, ali uzalud: gube 2:0. Istim rezultatom, Francuzi su izgubili od Italije. U četvrtfinalu, protiv Španije, budućih evropskih prvaka, Italija igra 0:0. Svi Španci su sigurni sa bijele tačke za razliku od De Rosija i Di Natalea. Petak trinaesti je za Italijane ipak samo kratkoročno bio srećan.

Dugo očekivani Mundijal s Brazilom kao domaćinom počinje u četvrtak, 12. Juna 2014. U petak, trinaestog, drugog dana takmičenja, igraju se tri meča: Meksiko – Kamerun, Čile - Australija te Španija - Holandija. Svi su, naravno, prvi na prvenstvu za svaku od ekipa. Meksiko pobjeđuje Kamerun 1:0, a Čile Australiju 3:1. Poslastica dana je bez sumnje meč Španije i Holandije.

U tom trenutku, Španija je aktuelni i svjetski i evropski prvak. Evropsku titulu su dvije godine ranije odbranili, pa sada mnogi očekuju da odbrane i svjetsku i da ostvare dominaciju kao niko nikad. Da stvar bude još tenzičnija u dva od tri svoja posljednja finala su pobjedili upravo Holandiju. Svjetski prvak su 2010 postali pobjedivši Holandiju golom Inijeste pred sam kraj drugog produžetka, dotad je bilo 0:0. I evo: posljednju utakmicu prethodnog Mundijala igrali su protiv Holandije, a sada prvu protiv istog protivnika.

Cijeli svijet čeka utakmicu za pamćenje, pa je utakmica za pamćenje i stigla. Holandija je pobijedila sa 5:1; pobijedila je sa 5:1 u utakmici u kojoj je Španija - povela! Sredinom prvog poluvremena, penal za Španiju pogađa Alonso. Do pred sami kraj prvog dijela, Španija vodi, a onda je Van Persi izjednačio. U drugom poluvremenu, Holandija daje četiri, a Španija nula golova za veliki trijumf Holanđana. Španija se od ovog Mundijala oprostila već u grupnoj fazi, a Holandija je osvojila bronzu nakon što je u polufinalu od Argentine nes(p)retno ispala na penale. Baksuzi su Holandezi na Svjetskim prvenstvima: od 1974. triput drugi, po jedanput treći i četvrti.

Naposljetku, utakmica koja neće ući u istoriju fudbala, ali već je ušla u “veliku” istoriju. Prošlo je godinu i po dana od brazilskog Mundijala. U Parizu je na programu prijateljski fudbalska utakmica između svjetskog prvaka Njemačke i domaće Francuske. Trinaesti je novembar 2015. Između dvije velike nacije postoji paradigmatičan rivalitet: i istorijski i sportski.

U skladu s tim, prijateljskoj utakmici prisustvuje Fransoa Olan, predsjednik Francuske, kao i Frank Valter Štajnmajer, tada ministar spoljnih poslova Njemačke, a kasnije predsjednik ove države. To je, međutim, dan, odnosno veče i noć kada skupina terorista izvodi niz terorističkih napada u Parizu. Bio je to jedan od najgorih terorističkih činova u Evropi u dosadašnjem toku dvadeset i prvog vijeka.

Jedna od meta je bio i stadion na kome se igrala utakmica, ali najveći dio planova vezanih za ovu lokaciju se izjalovio. Napad je postao najzloglasniji po dvorani Bataklan. O cijelom događaju knjigu je napisao jedan od najistaknutnijih savremenih francuskih pisaca Emanuel Karer. Ovo intrigantno djelo (“V13: Hronika suđenja teroristima”) nedavno je prevedeno i kod nas.

Usprkos svemu, utakmica je odigrana do kraja, ali poslije nikom nije bilo stalo do rezultata. Inače, Francuska je pobijedila 2:0 golovima Žirua i Žinjaka. Tog petka trinaestog desio se najkrvaviji masovni zločin na tlu Francuske nakon Drugog svjetskog rata sa 130 mrtvih i preko 500 ranjenih. Takve tragedije sportske nesreće zaista stavljaju u neki sasvim drugi plan..