Barsa je izazov karijere

U vremenu kada se od golmana traži da sve više bude igrač u polju, uz standardno osnovni zadatak da nešto i odbrani, možemo reći da je to jedna od pozicija koja je doživjela ozbiljnu transformaciju u posljednjih desetak godina. Nekada se znalo šta su golmani i koja im je osnovna funkcija, danas se pak golman privikava na stil igre ekipe i uglavnom mora biti znatno tehnički pismeniji nego ranije.

Nije da su baš svi prihvatili takav narativ, ali debela većina jeste. Ipak, koliko god se mijenjala uloga čuvara mreže, opet će mu svi suditi po tome je li nešto odbranio ili nije i je li mogao kod nekog primljenog gola bolje da interveniše.

Kada govorimo o golmanima sa ovih prostora i u bezbroj priča šta bi bilo kad bi bilo, npr. kad bi postojala Jugoslavija i dalje, nekako se uvijek prvo sjetimo Jana Oblaka i to opravdano. Slovenac je u jednom periodu sigurno bio svjetski broj 1, a i sada nije daleko od tog statusa. Kada si 13 godina prvi golman Atletiko Madrida, teško je bilo šta reći da bi se osporio status jednog od najboljih na planeti.

Ipak, nekako je tokom prethodnih dana u fokusu bio Dominik Livaković, koji je branio četiri utakmice za Hrvatsku u Ligi nacija. Livaković nije možda top 5 na svijetu, ali jeste izuzetan golman. Ipak, odavno nije imao teži period u nacionalnom dresu.

Tokom prethodnih 15 dana, Dominik Livaković i Hrvatska primili su 14 golova na četiri utakmice. Zvuči nevjerovatno, ali je to neka nova realnost hrvatskog fudbala. Jednostavno, sa najjačima poput Engleske i Španije bili su osuđeni na poraze. I onda je baš bilo i teško očekivati da bi bilo ko mogao da blista do tolikog nivoa da zaustavi ova dva rivala.

Moraće Slaven Bilić i njegovi momci mnogo bolje u novembru, jer ova grupa igrača može mnogo, Hrvatska je opet puna talenta koji bi mogao da je održi u vrhu evropskog i svjetskog fudbala. A gdje je u svemu tome Dominik Livaković? Niti je mlad, niti je star. Za jednog golmana, realno gledano, u najboljim je godinama već neko vrijeme. Ima dovoljno iskustva, a ako ga tijelo bude slušalo, braniće sigurno još dugo.

Livaković je jedan od zaštitnih likova hrvatske reprezentacije godinama unazad, a ovog ljeta bio je u centru pažnje zbog iščekivanja imena novog kluba. Znale su i ptice na grani da ovaj čuvar mreže neće ostati u Fenerbahčeu, jer je i sezonu ranije proveo van Istanbula kao pozajmljen igrač zagrebačkom Dinamu. Livaković je tako napravio korak koji ga je vratio kući, makar privremeno.

Osim što je lice hrvatske selekcije, Dominik je nekako i zaštitno lice Dinama. I dok je branio na Maksimiru punih osam sezona, često se postavljalo pitanje zašto ne ide negdje vani i kako to da takav golman i dalje igra u granicama Hrvatske. A to je izgleda prijalo svima. I Dinamu i reprezentaciji i, najvažnije za sve, samom Livakoviću. Bila je to dobitna kombinacija, predvodio je Dinamovu dominaciju u državi, bio oslonac Zlatku Daliću na velikim takmičenjima.

Livakovićev prvi rastanak sa Dinamom desio se tek 2023. godine. Mogli bismo to porediti sa onim starim pravilom iz Jugoslavije kada igrači nijesu mogli da napuste ligu prije nego navrše određeni broj godina. Livakoviću je sigurno bilo lijepo u Zagrebu, imao je sve. Možda nekad i ne obratimo pažnju, ali pojedini klubovi iz regiona, poput Crvene Zvezde i Dinamo Zagreba, finansijski su moćniji od pojedinih klubova iz najjačih evropskih liga.

Međutim, i kada se desio odlazak u Istanbul, nekako se osjećalo da će opet nekada biti u dresu Dinama. Epizoda u Feneru, uspješna ili ne, je gotova, realno je mogla da bude ili morala da bude bolja, s obzirom na njegove kvalitete. I onda svuda pođi, kući dođi kao uspješan recept za podizanje forme. Livakovićev kratki boravak u Dinamu na pozajmici ponovo ga je vratio u takmičarski ritam, što je opet dobro za reprezentaciju. Još jednom su bili srećni i Dinamo i Hrvatska.

I potom dolazimo do ljeta 2026. godine i nove potrage za klubom. U Zagrebu se nadaju da će Livaković nastaviti da brani u Dinamu, tj. da će naći adekvatan model kako da vrate iskusnog golmana na Maksimir. Bio je utisak, posmatrajući sa strane, da je samo pitanje dana kada će Livaković zadužiti dres i ponovo se fotografisati kao novi igrač "modrih". Potom su se desili zapleti. Pojavila se informacija da će Livaković ni manje ni više nego u Barselonu.

Katalonski gigant traži još jednog golmana da pojača konkurenciju i izbor je pao na hrvatskog čuvara mreže. Od otpisanog u Feneru, preko pozajmice u Dinamu, pa sve do dresa jedne od najvećih ekipa. Ono što je u tom momentu djelovalo možda nelogično jeste da jedan takav golman svjesno može izabrati situaciju u kojoj je drugi ili čak treći golman. To nije obradovalo nikoga u Hrvatskoj iz perspektive nacionalnog tima. U isto vrijeme pojavila se informacija da će Barselona nakon kupovine od Fenerbahčea proslijediti Livakovića Dinamu na pozajmicu.

Na kraju se ispostavilo da ni to nije bilo moguće, te da nije bilo saglasnosti oko dužine pozajmice. U međuvremenu, Livaković se polako privikao na novi klub i uspio da debituje. I tu opet dolazimo do one priče o tome kakvi su golmani danas i šta se od njih traži. Livaković je recimo sjajan u zaustavljanju udaraca, majstor je za penale, ali nije baš poznat previše po igri nogom.

Drugačiji je tip golmana od Đoana Garsije, koji je broj jedan. Da li sa 31 godinom treba izabrati klub gdje ćeš biti rezerva, nakon što si duže od deceniju branio konstantno, pitanje je za diskusiju. Isto kao i to kako bi bilo ko reagovao da ga Barselona pozove. Dinamo i Fenerbahče jesu veliki klubovi u domaćim okvirima, ali Barsa je globalni brend, za nju svi znaju. Kad kažeš da si igrač Barselone, odmah cijena raste. A i sjutra, kada se završi karijera, biće lijepo reći: branio sam za Barselonu.

Barselona nema samo Garsiju kao prvog i glavnog, ima i Vojčeha Šćesnog, mada on već djeluje više kao posmatrač i čovjek koji čeka kraj ugovora da bi završio karijeru, nego kao konkurencija Garsiji i Livakoviću. U suštini, Barselona sada sigurno ima najkvalitetniju golmansku postavu na svijetu. Ako je Livaković drugi, a jeste, onda možemo reći da je Dominik sigurno najbolji rezervni golman na svijetu.

A da li bi Livaković eventualno mogao da postane i prvi golman i ugrozi Garsiju? Za sada teško, mada sigurno da Barselona ima plan kako da ga iskoristi, tj. teško da će Dominik biti baš klasična golmanska rezerva. Tu su, naravno, Kup utakmice, zašto da ne i povremeni nastupi u La Ligi i Ligi šampiona. Barselona po sezoni odigra preko 60 utakmica i teško je zamisliti da će Garsija da brani svih 60, pa sve i da je zdrav non-stop.

Prošle sezone podjela je bila okvirno 40 i kusur za Garsiju i skoro 20 utakmica za poljskog golmana. Slično bi moglo da bude i ove sezone. Opšti je utisak da Livakoviću "ne gine" 15 do 20 mečeva u raznim takmičenjima, što opet može biti dobro za sve. I Barsu, Hrvatsku i njega.

Livaković je već debitovao za Barselonu, odigrao je meč protiv Sevilje, taman pred reprezentativnu pauzu. Hoće li i koliko eventualni manjak minuta i mečeva uticati na njegov status u reprezentaciji, pitaće se i Slaven Bilić, ali zaista djeluje da je i dalje najpouzdaniji i najbolji hrvatski golman i da će to biti još neko vrijeme.