Tottenham iz posljednjih proteklog desetljeća imao je svoju dozu zvijezda, ali nijedna nije svaki potez tjerala u sfere viralnog kao Dele Alli. 

Engleski veznjak je od debitantske sezone za "Pijetlove", po dolasku iz MK Donsa, plijenio pažnju na travnjacima širom kontinenta. Imao je nešto specijalno i što se rijetko viđa kod engleskih fudbalera.

Podjednako graciozan, ubitačan i toliko talentovan da ga oči same traže na terenu i čekaju da vide šta će uraditi sljedeće.

Činilo se da ne može napraviti niti jednu grešku, dok nije napravio prvu, pa za njom i još njih stotinu. 

Gracioznost se pretvorila u ruglo, a ubitačnost u lijenost i nezainteresovanost. Znaju svi da je veoma lako izgubiti pažnju u svim tim milionima, manekenkama i motorima. 

Njega je ta pažnja poslala u spiralu autodestrukcije i krah karijere koja je izgledala kao da bi mogla mnogo da ponudi. 

Trebao je biti nova engleska zvijezda, a završio je u rangu „ulice će se sjećati“ igrača – onih koji su imali talent, ali ne i glavu za najviše stvari. 

Posljednji u nizu poraza, nakon što je istjeran iz Tottenhama, onda i Evertona i Bešiktaša, došao je u Comu. 

Italijanski klub je ovog ljeta uložio mnogo u pojačanja, a trener Cesc Fabregas nije mogao doprijeti do Allijeve glave. 

Jedan nastup, deset minuta, žestok start na sunarodnjaku Loftus-Cheeku i crveni karton. Eto, to je čitava karijera Delea u Seriji A. 

Onaj igrač koji je plijenio pažnju odavno je mrtav i sada gledamo samo u kostur velikog talenta. 

Kriza identiteta najčešće se pojavljuje kod engleskih fudbalera. Džaba, tamošnja javnost vas digne, ali vas i rasčerupa zbog pogrešnih poteza, iako se kune da to nikada ne bi učinila. Tabloidi pune naslovnice s vašim greškama, a onda se pravdaju da samo rade što i drugi. 

Dele je u svojim ranim danima u Londonu bio apsolutna zvijezda. Svi su pokušavali uraditi njegovu proslavu s prstima, grime muzičari su redovno koristili njegovo ime kako bi postali viralni, a na kraju od karijere je ostao samo prah, koji čeka vjetar da ga rasprši po cijelom svijetu. 

Navodno želi i da se povuče, a kada to učini otići će u zaborav, osim pokoje objave „sjećate li se ovog igrača“ na društvenim mrežama ili eventualne ispovijesti koju će dati jednom kada sve ovo bude jučer. 

Šteta, mogao je biti veći od drugih, vođa generacije Engleske. Na kraju mu nije ostalo ništa, osim nekoliko lijepih i mnoštvo teških uspomena. Ako ništa, bit će lekcija za neku buduću, nadajmo se i pametniju generaciju.