Benjamin Šeško je u jednom trenutku djelovao kao napadač budućnosti, projekat Red Bul sistema koji je mogao naslijediti Halanda i nastaviti trend izvoza ofanzivnih supertalenta u najveće evropske klubove. Dvadesetdvogodišnji Slovenac je prošle sezone za Lajpcig postigao 13 golova u Bundesligi, godinu ranije 14. Nije mnogo, ali jeste dovoljno da ga tržište i dalje posmatra kao “potencijal od 70 miliona eura”. Međutim, taj potencijal se, za sada, pretvara u čekanje, a ljeto 2025. u nešto što niko nije planirao – ni igrač, ni klub, ni zainteresovane strane.

Nakon što je Aleksandar Isak izrazio želju da napusti Njukasl, engleski klub je ponovo aktivirao opciju koja je u fioci stajala još od 2022. godine. Šeško je tada bio tek talentovani tinejdžer iz Domžala, kojeg je Mančester junajted pokušao da dovede za nešto više od milion funti. Red Bul Salcburg je tada bio brži, a ostatak je, kako se često kaže, istorija. Njukasl se tada nije uključio, ali su ga nastavili pratiti, i sada su među rijetkima koji ozbiljno razmatraju kupovinu.

A kako se uopšte došlo do tačke u kojoj je jedan od najtraženijih mladih napadača dostupan na tržištu krajem jula?

Lajpcigov pad i Šeškova stagnacija

Prošla sezona Lajpciga bila je ispod svih očekivanja. Klub je završio na sedmom mjestu u Bundesligi, najgore otkako su 2016. godine ušli u elitno društvo. U Ligi šampiona, format sa 36 ekipa donio je još veće razočaranje – završili su na 32. mjestu, uz samo jednu pobjedu iz osam utakmica. Trener Marko Roze je otpušten u martu, a tim je djelovao bez jasnog pravca.

U takvom okruženju, Šeško nije uspio da napravi iskorak. Igrao je više nego prethodne sezone, skoro 900 minuta više, ali je postigao manje golova. Seriju iz prethodne sezone, kada je u sedam uzastopnih utakmica bio strijelac, nije ponovio. Pojedinačni golovi – kao ona trivela protiv Bajerna – bili su atraktivni, ali bez kontinuiteta. 

I dalje se primjećuje razlika između njegovih najboljih i najslabijih izdanja, što ostaje glavna zamjerka: nedosljednost.

Istovremeno, njegovo ponašanje van terena nije došlo pod znak pitanja. Vratio se na pripreme sa timom, otišao na kamp u Crnu šumu, odradio fizička testiranja na visokom nivou. U Lajpcigu ga ne doživljavaju kao problem, čak naprotiv – svjesni su da bi njegova prisutnost pomogla u tranziciji, posebno jer je novi trener Ole Verner tek preuzeo tim. Napad je mlad, Šavi Simons i Lois Openda su sve bliže odlasku, i zadržavanje jednog od boljih napadača u ligi dobija novu težinu.

Šta su drugi klubovi odlučili?

Mančester junajted je, pored inicijalnog interesovanja još dok je Šeško bio u Sloveniji, pokušao i 2022. da ga ubijedi da pređe iz Salcburga. Umjesto toga, on je tada izabrao da ostane u Red Bul sistemu i godinu dana kasnije prešao u Lajpcig za 23 miliona eura. Junajted je tu cifru smatrao previsokom za igrača sa još dosta prostora za razvoj. Sličan rezon su imali i ove godine. Prepreka nije bio samo transfer – već ukupna cijena paketa sa platama i provizijama. Šeško jednostavno nije pokazao dovoljno da bi opravdao takav trošak.

Slično se dogodilo i sa Arsenalom. Godinama su pratili razvoj mladog Slovenca, razgovarali sa njegovim agentima, uspostavili kontakt sa Lajpcigom. Ipak, kada je došlo vrijeme za konkretne poteze, odabrali su drugog napadača – Viktora Đokereša. 

Londonski klub je smatrao da se od njih traži premijska cijena za igrača koji i dalje nije gotov proizvod.

Čelsi, koji je bio uključen još od 2022, takođe je odlučio da ide drugim putem. Fokusirali su se na dovođenje dva različita profila napadača, uz dodatno krilo, a Šeško više nije u planovima za 2025.

Tržišna realnost

Očekivalo se da će Šeško nakon Evropskog prvenstva, na kojem je predstavljao Sloveniju (bez postignutog gola), napustiti Lajpcig za najmanje 70 miliona eura. Klub mu je produžio ugovor do 2029. upravo iz tog razloga – da bi zadržao vrijednost. 

Ipak, tržište nije reagovalo kako su se nadali. U konkurenciji igrača poput Huga Ekitikea ili Viktora Đokereša, koji su nudili više sigurnosti za sličnu cijenu, Šeško nije djelovao kao prva opcija.

Finansijski, klubovi su očekivali da plaćaju za igrača koji već isporučuje na najvišem nivou. Umjesto toga, dobili bi potencijal koji još traži stabilnost. Tu se lomi cijela priča. Ni jedna strana nije u potpunosti u pravu ni u krivu — Šeško jeste veliki talenat, ali je tržište trenutno nemilosrdno prema neizvjesnosti.

Njukasl – prilika koja se otvorila

I tako, sa krajem jula na vidiku, Njukasl se iz pozadine vraća na scenu. Nisu možda najatraktivniji sportski projekat (granično na liniji), ali za razliku od drugih – još nisu digli ruke. Klub je već ranije pokušao da ga dovede, a sada, sa Isakovim eventualnim odlaskom, potreba je realna.

Prema izvorima bliskim Lajpcigu, šanse da Šeško ostane još godinu dana i dalje su male, ali su veće nego što su bile početkom ljeta. Klub se ne protivi zadržavanju. Naprotiv, finansijski bi to moglo imati smisla ako prodaju Ćavija Simonsa i Opendu.

I sam igrač još uvijek vjeruje da je spreman za iskorak. Očekivao je da će ljeto 2025. donijeti transfer u Premijer ligu. Za sada se to nije desilo. Ipak, ne planira da forsira odlazak i ne bi imao ništa protiv da ostane još jednu sezonu u Njemačkoj.

Bundesliga počinje krajem avgusta. Do tada ima dovoljno vremena. Možda će, upravo zato što se drugi klubovi povlače, Njukasl na kraju biti jedini koji mu otvori vrata — ne samo izlaska iz Lajpciga, već i ulaska u ono što bi napokon mogla biti seniorska faza njegove karijere.