„Ko je Eze?“ Momak koji je uspio!

Više od deset godina prošlo je od Ezeovog obećanja sebi da će uspjeti. Javnog, u vidu tvita, pisma su i tada jedva postojala. Kao 17-godišnjak zakleo se da će uspjeti i da će svi govoriti o toj odluci. Danas zaista govore.

I swear imma make It and when I do, they're gunna show this tweet lol

— Ebere (@EbereEze10) April 17, 2015

Momak rođen na nultom meridijanu, u Griniču, težio je u karijeri da ispred nule doda jedinicu na dresu. Ali ne samo da nosi desetku, već da bude prava desetka. To danas i jeste u Arsenalu, bio je i u reprezentaciji Engleske tokom kvalifikacija za Mundijal i zapravo se čini da je Ebereči pojačanje koje je falilo Arteti da prekine dvije decenije čekanja na titulu u sjevernom Londonu, ne zvučnije zvijezde, poput Đokereša.

„Ko je Eze?“ – Kontrapitanjem je, u pokušaju da bude duhovit i samouvjeren pred derbi sjevernog Londona na Emirejtsu ovog vikenda, Tomas Frank odgovorio novinaru kog je interesovalo koliko je Eze bio blizu Totenhema ovog ljeta.

Odgovorio mu je Ebereči – gdje treba i kako treba. Het-trikom na terenu za najbolji mogući debi u najvećem derbiju koji Arsenal igra. Na kiks Sitija i Liverpula u 12. kolu Premijer lige, lider na tabeli odgovorio je na savršen način, pobjedom 4:1 nad Totenhemom, kog nije samo pobijedio već potpuno deklasirao.

Eze je bio kralj ivice šesnaesterca, centimetri su ga dijelili od pokera u mreži tima čiju je ponudu imao u „inboksu“ i nadao se čudu – interesovanju Arsenala prije nego što potpiše za Sparse. PoPovratnik među „tobdžije“, odbačeni klinac koji nikad nije prestao da voli Arsenal, prvi je strijelac het-trika u derbiju sjevernog Londona u eri Premijer lige. Čak od 1978. nešto tako se nije desilo, kada je tri gola za Arsenal postigao Alan Sanderlend, a uz njega samo Ted Drejk (1934) je potpisao het-trik za „ganere“, a Ter Dajson (1961) za Totenhem. Dakle, mala fudbalska Halejeva kometa bljesnula je na Emirejtsu 23. novembra 2025. godine. Neka bude Ezeova.

Miran, blage naravi, veoma pobožan, a ujedno beskrajno samouvjeren i svjestan svojih kvaliteta, Ebereči Eze je najbolje nešto što se desilo Arsenalu u dugačkom periodu. Njegova ljubav sa dječačkim klubom ima elemente filmske priče sa perfektnom poukom, a vidjećemo da li i srećnim krajem.

Svemu poseban zaplet daje miješanje Totenhema u nju, kao Arsenalovog nemesisa. Nakon fenomenalnih pet sezona u Kristal Palasu i rasta uz jedno od najboljih krila planete, Majkla Olisea, Ebereči Eze je sa istorijskim peharima FA Kupa i Komjuniti šilda na Selhurst Parku zaslužio novi korak naprijed u karijeri. Od prelaska u QPR 2016. godine svi Ebsovi koraci su zaista bili naprijed, mada pitanje je da li bi prelazak iz Palasa u Totenhem bio napredak, iz današnje perspektive. Nikada nećemo saznati, pošto do njega nije došlo.

Danijel Livi bio je kao i uvijek škrt, par miliona u vidu bonusa koštali su ga reprezentativca Engleske koji je trebalo da zamijeni povrijeđenog Medisona, a onda se desilo ono što u sportu često mijenja stvari – povreda.

Ne Ezeova, već Havercova, ko zna koja u karijeri, i na Emirejtsu se aktivirao alarm. Ebereči i Andrea Berta su se lako dogovorili, u kasu Kristal Palasa slilo se skoro 70 miliona eura, a klinac iz Griniča se vratio na mjesto na kom je počeo, na stadion koji ga je od izgradnje čekao.

Koliko se premišljao između dva rivalska kluba, između igranja s ljubavlju, u crvenom okruženju iz snova, i poteza fudbalskog kolaboranta u sopstvenim očima, najbolje govori Ezeova izjava na terenu po završetku meča.

Na pitanje reportera Skaj Sportsa o tome da je u noći za pamćenje lako mogao da nosi bijeli dres, Ebereči je uz osmijeh prosto rekao: „Hajde da ne govorimo o tome.“

Samo je rekao da se molio za ovako nešto, baš za het-trik, i da je zahvalan Bogu. „To je vjera, čovječe.“

Upravo je vjera ono što ga je vodilo tokom 15 godina putovanja nazad kući. Od 2011, kada je krenuo da luta Londonom i okolnim gradovima u potrazi za priznanjem i onim što zaslužuje. Od Arsenala, preko mlađih kategorija Fulama, Redinga i Milvola, 2016. godine ukazao se Kvins Park Rendžers, u kom je zakucao na vrata Selhurst Parka i Premijer lige. U Palasu se spremao za prelazak Temze u sjeverni dio Londona, za povratak.

Sve je bilo prirodno i lijepo, od dobrodošlice kući od strane Iana Rajta, nekada velikog pojačanja takođe iz Palasa, preko prvog izlaska na teren Emirejtsa u crvenom dresu, do prvih pobjeda, gola Port Vejlu u Liga kupu, pa prvog premijerligaškog, baš Palasu za minimalnu pobjedu, do prvog het-trika u karijeri.

Kristal Palas je u septembru proslavio 120 godina postojanja, mada klupski istoričari tvrde da je u pitanju najstariji profesionalni klub na svijetu, formiran 1861, godinu prije priznatog najstarijeg, Nots Kauntija. Ipak, „svrake“ ne priznaju taj status nikom dok ne prizna Fudbalska asocijacija.

Za 120. rođendan Ebereči Eze je „orlovima“ poklonio prve velike pehare u istoriji – FA Kup, golom za pobjedu nad Mančester sitijem 1:0, u maju, potom u avgustu, kada je glavom bio u sjevernom Londonu, a ne na Vembliju i promašio šut u penal-seriji, zajedno sa Matetom, Sarom i ostalim Glaznerovim vojnicima, podigao Komjuniti šild i oprostio se od Kristal Palasa.

Danas u njega vjeruju Arteta i navijači Arsenala da može da prekine čekanje na titulu dugo više od dvije decenije. Vjeruje mu i Tuhel – možda baš u Ezeu vidi talismana Engleske na Mundijalu i desetku ispred Džuda Belingema.