Danima unazad jedna od glavnih tema fudbalske javnosti, nažalost, bila je proslava 18. rođendana Laminea Yamala. Zvijezda još u tinejdžerskim godinama, Lamine je zadivio sve svojim fudbalskim umijećem. Na Evropskom prvenstvu 2024. godine je uspio prikupiti gomilu fanova, a uz to se još okititi i zlatom. 

Snimci s proslave osvojenog zlata s mlađim bratom su zauzeli glavna mjesta na društvenim mrežama. Kako i ne bi, kada je u pitanju bila vrlo simpatična scena. 

Onda je uslijedila fama, a ona, u najvećem broju slučajeva, uništava. Ma koliko vas u drugo uvjeravali, i fudbaleri su ljudi od krvi i mesa, podložni nezavidnim situacijama. Takav je peh zapao i superzvijezdu Barcelone, Messija poslije Messija, nadu za bolje sutra u inače veoma tmurnoj sredini. 

Osim što se ljudi često vole baviti tuđim životima, a pogotovo ako su u pitanju slavne ličnosti, Yamalova sve češća pojavljivanja u medijima zbog vanterenskih aktivnosti su razočaravajuća. Od druženja s glumicama u filmovima za odrasle do proslave rođendana s modelima kojima su dostavljene upute – „veličina grudi i boja kose“. Da, svi mi želimo ponekad malo izdivljati i izbaciti to iz sebe, ali ono što je u ovoj situaciji posebno zabrinjavajuće brzina raspleta u kojoj je Lamine od jednog dječaka došao do ovoga što predstavlja danas, a to je, ponovo nažalost, ispunjavanje stereotipa prosječnih fudbalera. 

Da li je to utjecaj okoline, opijenost novonastalom slavom ili nešto treće, još uvijek nije poznato. Ima li Yamal u nogama za vrhunsku karijeru? Apsolutno. Hoće li ga prekomjerno divljanje koštati iste? Naravno. 

Stoga nam ostaje nada da će se zlatni dječak vrlo brzo oporaviti od svih novonastalih problema. Naravno, on još uvijek, kao i svi mi, uči kako biti što dovoljan – samom sebi, nikom drugom.