Dijete Valensije, đak Bijelse – Kako je Korberan transformisao "šišmiše" | Skaut Sport
Prijavite se
side menu icon

Dijete Valensije, đak Bijelse – Kako je Korberan transformisao "šišmiše"

13.05.2025. 12:34h

Main Article Image
Slika: Skaut sport

6004

0

Možda nekom mlađem zvuči čudno iz današnje perspektive, ali Valensija je u jednom trenutku, na početku ovog vijeka, bila jedan od popularnijih klubova.

Omiljeni klub neutralaca, omiljeni klub onih koji ne mirišu Real Madrid ili Barselonu — Atletiko je tada bio daleko iza — a uz sve to Valensija je bila rasadnik talenata i igrača svjetske klase.

Dvije titule tačno na početku 21. vijeka, dva vezana finala Lige šampiona — 2000. poraz od Reala, 2001. traumatični poraz od Bajerna na San Siru nakon penala, sa kultnim scenama Olivera Kana koji tješi Santjaga Kanjizaresa.


Osvojiće tri godine kasnije u Geteborgu finale UEFA kupa (današnja Liga Evrope) protiv Marseja 2:0 pod palicom Rafe Beniteza.

Nije to bila ona Valensija koja umire u ljepoti, ali je bila ona koja je lansirala španskog stručnjaka u orbitu Premijer lige.

Od tog finala do danas, samo još dva trofeja u Kupu kralja, ali daleko od najveće evropske fudbalske scene.

Stvari su krenule na gore od kada je klub vlasnički preuzeo milijarder iz Singapura, Piter Lim, koji je prošao put od spasioca "šišmiševa" do toga da bude najomraženija ličnost u Valensiji.

Gotovo da broj grafita sa porukama protiv Lima preplavljuje broj stabala pomorandža — a Valensija ih je doista puna.

Grafiti protiv Lima, Foto: Luka Vlaisavljević
Uz već čuvenu epopeju oko građenja novog stadiona koji je trebao da bude prvi ultra moderni stadion u Španiji, a pretvorio se u neku vrstu "Titanika", te ogromne finansijske probleme, klub tavori na granici osrednjosti sa tendencijom propadanja ka dolje.

Ove sezone je situacija bila ozbiljno loša, i Ruben Baraha — igračka legenda kluba, koji je spašavao stvari prošle godine — nije dočekao novu 2025. godinu na klupi Valensije.

Odluka je pala da se klub povjeri Karlosu Korberanu, lokalnom momku, ne baš uspješne igračke karijere, koji je sa 42 godine — koliko ima — radio u Saudijskoj Arabiji, na Kipru, u Čempionšipu, i da mu baš njegova Valensija bude prvi klub u trenerskoj karijeri u sopstvenoj zemlji... Život nekada ponudi obilaznice, zastoje, nekada lavirinte — ali uspije nekada i da pronađe put baš kako treba.

GVARDIOLINA PREPORUKA, BIJELSIN ĐAK


Korberan je rođen u Česteu, malom mjestu u blizini Valensije, poznatom kao posljednje naselje prije čuvene Staze Rikardo Tormo — mjesta MotoGP-a, gdje je nekrunisani kralj bivši dvostruki šampion Dani Pedrosa, koji je tu slavio čak sedam puta.

Nakon mlađih kategorija u lokalnom Česteu i akademiji Valensije, gdje je imao tendenciju da postane golman, Karlos je brzo morao da prizna sam sebi da nije baš predodređen za veliku igračku karijeru.

Malo je nakon akademije šetao među poluamaterskim divizijama, a tek nekoliko nastupa na utakmicama treće lige bilo je dovoljno da okonča igračku karijeru već u 23. godini.

Ljubav prema fudbalu, međutim, ostala je, pa je odmah po kačenju "rukavica o klin" počeo da se bavi trenerskim poslom — i to kao fitnes trener u B timu Viljareala.

Kada je Huan Karlos Garido, glavni trener B tima Viljareala, prekomandovan u prvi tim "žute podmornice", tako je i Korberan postao fitnes trener prvog tima Viljareala.

Nije propuštao fudbalske seminare, i na jednom od njih je održao predavanje koje je privuklo pažnju Pepa Gvardiole.

Pep, koji je tada vodio Barselonu, dao je preporuku Raulu Kanedi (asistentu u Real Sosijedadu i Almeriji), koji je započinjao svoj samostalni trenerski posao u Al Itihadu, da obrati pažnju na momka iz Valensije.

Korberan je odlučio da prihvati egzotičnu ponudu i preselio se u Saudijsku Arabiju, gdje je pratio Kanedu i u Al Nasru, s tim što je u ekipi za koju danas nastupa Kristijano Ronaldo preuzeo ulogu asistenta.

O tome kako je postao prvi trener tima, pa još na Kipru, nema puno podataka — tek, fascinantno je da je uspio da dobije priliku prvo od Dokse Karakopije, pa onda od Ermisa Aradipua.

Prekretnica u njegovom formiranju dolazi 2017. godine, kada odlazi u Englesku i postaje dio stručnog štaba Lids junajteda pod čuvenim Marselom Bijelsom.

"El Loco", čovjek koji je inspiracija i Pepu i Tuhelu, Tati Martinu, Sampioliju, a nerijetko ćete čuti i Edija Haua i Arnea Slota kako ga pominju kao uzor — e pa, Korberan je bio direktno priključen na Bijelsin izvor znanja kao njegov pomoćnik.

Korberan i Bijelsa - foto: X/leeds_together
Od Bijelse usvaja principe visokog presinga, intenziteta i taktičke metodičnosti.

To je temelj koji je postavio u svoju trenersku filozofiju. Dvije godine rada sa Bijelsom i dobio je priliku da bude prvi trener Hadersfilda.

Sa "Terijerima" je igrao finale plej-ofa za Premijer ligu 2022, gdje su poraženi nesrećno od Notingem Foresta 1:0, autogolom velikog talenta Čelsija Levija Kolvila, koji je igrao kao pozajmljen igrač.

Da li se tu svidio Evangelosu Marinakisu, ekscentričnom vlasniku Foresta, ali i Olimpijakosa — vjerovatno, jer mu je budući klub bio upravo onaj iz Pireja.

Period u Grčkoj bio je prava tragedija. Samo 11 zvaničnih utakmica, ispadanje iz Lige šampiona gdje ih je ponizio Makabi iz Haife sa 4:0.

Ni u prvenstvu nije krenulo, pa je Marinakis brže-bolje smijenio Korberana, koji je postao osmi trener u tri godine kojeg je vlasnik kluba promijenio.

Vraća se na Ostrvo, ovoga puta u Vest Bromvič Albion, od kojeg pravi ekipu koja je kandidat za promociju.

Njegov stil rada opisivan je kao detaljan i zahtjevan: insistira na “eksplozivnom, visokointenzivnom” fudbalu, sa željom da njegovi timovi trče više od protivnika i taktički ih nadmaše na terenu. Primjer klasični Corberanball-a  -34 pasa VBA u građenje akcije (build up) do gola.


Takva kombinacija i pristup bili su sve što je trebalo posrnuloj Valensiji usljed borbe za opstanak.

Korberan, kao Valensijino dijete koje se vratilo kući, preuzeo je volan svog voljenog kluba u najtežem trenutku — i odmah se latio posla da “tiho”, ali revolucionarno, transformiše ekipu.

TAKTIKA: NOVA ERA FORMACIJE I STILA IGRE


Dolaskom Korberana, Valensija je doživjela suštinski taktički zaokret u odnosu na period prije njega. Njegov prethodnik Baraha oslanjao se na rigidni 4-4-2 sistem, koji je u sezoni 2023/24 donio određeni rezultat (9. mjesto) — defanzivno čvrsto i okrenuto brzom kontranapadu.

Međutim, početkom ove sezone taj pristup se izlizao; četiri poraza u prvih pet kola i mučenje na dnu tabele natjerali su Barahu da pokuša prelazak na 4-2-3-1, ali ni to nije bilo dovoljno da se ekipa trgne.

Korberan je zatekao razbijene djelove tog sistema i reorganizovao ih.

Jedna od prvih promjena ogledala se u formaciji i postavci na terenu. Korberan je inicijalno krenuo sa 4-2-3-1, ali je ubrzo uveo fleksibilan sistem sa trojicom u posljednjoj liniji — praktično formaciju 3-4-2-1, koja se pokazala bolje prilagođenom sastavu.

Ovaj prelazak na formaciju sa trojicom pozadi donio je veću stabilnost u iznošenju lopte i omogućio bočnim igračima da pokriju širinu terena ofanzivnije.

Širina kod iznošenja lopte - foto: Youtube/Printscreen

Takođe, Korberan insistira da svi učestvuju u odbrani — linije su postavljene kompaktno, a pritisak na loptu koordinisan je po uzoru na Bijelsine principe, gdje svaki igrač zna svog čovjeka i zonu odgovornosti. Ekipu je učinio fizički spremnijom i agresivnijom u presingu, što se najbolje vidjelo protiv slabijih rivala: Valensija je pod njegovim vođstvom bila nesavladiva za timove van vrha La Lige, dok su jedine “mrlje” bili dueli sa najjačima.

U prvih 14 utakmica pod Korberanom, klub je poražen samo četiri puta — od Real Madrida, Atletiko Madrida i dvaput od Barselone (računajući i Kup) — dok protiv svih ostalih nije izgubio nijednom.

Štaviše, izuzev teških poraza od Barselone (koji su donijeli čak 12 primljenih golova — 5:0 i 7:1), Valensija je u preostalih 10 utakmica savladana samo osam puta, od čega tri gola u remiju sa Osasunom 3:3.

Korberanova Valensija ne oslanja se samo na odbranu — naprotiv, primjećuje se znatan pomak ka organizovanijoj, strpljivijoj igri u posjedu.

Za razliku od ranijih ad-hoc napada, sada ekipa strpljivo gradi akcije iz posljednje linije.

Statistika to jasno potkrepljuje: broj tzv. “build-up” napada (akcija sa 10+ pasova koje se završe ulaskom u protivnički šesnaesterac) porastao je sa 1,1 na 1,4 po utakmici, dok je ukupan broj sekvenci od najmanje 10 uzastopnih pasova skočio sa 6,6 na 7,9 po meču.

Igrači sada znatno mirnije čuvaju loptu, što je rezultiralo većom kontrolom tempa i teritorije na terenu.

Jedna sekvenca od čak 21 uzastopnog dodavanja, koja je krunisana golom mladog krila Dijega Lopeza protiv Đirone, ilustrativno prikazuje ovaj zaokret – prije Korberana, najduži niz pasova koji je prethodio pogotku iznosio je svega 11 dodavanja.


Sada Valensija umije da bude strpljiva, da “povuče” protivnika pa izgradi akciju kroz linije, ali i da ubrza u pravom trenutku.

U napadačkoj fazi češće viđamo postepeno građenje umjesto isključivo brzopletih kontranapada: ekipa koristi širinu terena preko vingbekova (kapiten Žoze Gaja dobio je više slobode po lijevoj strani).

Kada izgube posjed, “šišmiši” agresivno pritiskaju najbližeg protivnika – podatak da vezisti poput Enca Barenečee imaju čak 9 osvojenih lopti po meču svjedoči o intenzitetu defanzivnog rada. Ukratko, Korberan je implementirao fleksibilan sistem koji spaja organizovani posjed sa energičnim presingom, pretvorivši nekada haotičnu ekipu u taktički disciplinovan, a opet napadački hrabar sastav.

STATISTIČKI NAPREDAK KLUBA


Brojke jasno oslikavaju preporod Valensije otkako je kormilo preuzeo Karlos Korberan. Najprije, rezultatski učinak doživio je dramatično poboljšanje. Prije njegovog dolaska, tim je osvajao u prosjeku svega 0,71 bod po utakmici (12 bodova iz 17 mečeva), dok je pod novim trenerom taj prosjek skočio na 1,69 bodova. U prvih 13 ligaških susreta sa Korberanom na klupi osvojeno je 22 boda – učinak ravan borbi za vrh tabele.

Zapravo, od kraja decembra do danas, Valensija je osvojila peti najveći broj bodova od svih ekipa u La Ligi, formom na nivou mjesta koja vode u Ligu šampiona.

To je samo parametar koliko je Korberan promijenio stvari u jako malo vremena.

Defanzivne brojke su možda i najimpresivnije: premda je tim pod Barahom primao golove gotovo u svakoj utakmici, pod Korberanom je u više navrata uspijevao da sačuva mrežu netaknutom ili da protivnika svede na minimalan broj šansi. 

Osim protiv giganata (Barselone i madridskih klubova), rijetko ko je uspijevao ozbiljnije da ugrozi golmana Đorđija Mamardašvilija u proljećnom dijelu sezone. Valensija je tako od “jedne od najgorih odbrana u ligi” evoluirala do toga da postane tvrd orah – što potvrđuje i podatak da od 22. februara i poraza od Atletiko Madrida do trenutka posljednjeg pregleda ovog teksta (13. maj) nisu doživjeli nijedan poraz – imaju šest pobjeda i četiri remija.

Valensija je i pametno pojačavala tim – nije nužno išla za velikim promjenama. Najviše se ističe bivši napadač Partizana Umar Sadik, koji je do sada postigao pet golova za "šišmiše", ali doprinosi u cijelom procesu igre tima realizacijom dobrih prilika koje su ranije po običaju promašivali. 


Stigao je i Maks Arons, nekada velika nada Noriča i omiljeno pojačanje svih nas zaljubljenika u Fudbal menadžer – na desnom beku je stigao na pozajmicu, ali tek kao rezerva.

UTICAJ NA KLJUČNE IGRAČE I NJIHOV RAZVOJ


Jedan od najvažnijih aspekata Korberanovog rada u Valensiji jeste rehabilitacija i razvoj ključnih igrača, posebno mladih nosilaca igre, čiji je potencijal do tada bio nedovoljno iskorišćen.

Nova taktička postavka i filozofija rada iznjedrile su nekoliko individualnih preporoda unutar kolektiva. U srcu tima, Korberan je izgradio nepokidivi dvostruki pivot na sredini terena, oslonjen na dinamične Havija Geru i Enca Barenečeu.

Ovaj tandem centralnih vezista brzo je postao kičma Valensije na obje strane terena, bez obzira na to koju formaciju koristi Korberan (u posljednje vrijeme to jeste 4-4-2).

Barenečea, vezista na pozajmici iz Aston Vile, đak Juventusa koji je bio dio trejda "Stare dame" u pazarenju Daglasa Luisa, pod Barahom je uglavnom bio epizodista (726 minuta u 12 utakmica jesenas), no Korberan u njemu prepoznaje defanzivni bedem i daje mu punu ulogu – Argentinac je u 9 mečeva pod novim trenerom već odigrao 770 minuta i pritom se nametnuo kao jedan od najučinkovitijih defanzivnih vezista u ligi.


Njegove brojke u defanzivi naglo su skočile: bilježi daleko više oduzetih lopti, dobijenih duela i presječenih pasova nego ranije, a sa prosječno 9 osvojenih lopti po 90 minuta u tom periodu, spada u top 10 vezista La Lige po tom parametru od Korberanovog dolaska.

Na mapi defanzivnih akcija Barenečea vidi se da “guta” ogroman prostor ispred odbrane, uklizava i prekida napade i lijevo i desno, čisteći ispred štopera i uklanjajući opasnost još u začetku. Njegov preporod toliko je evidentan da klub već radi na produženju njegove pozajmice ili otkupu ugovora, prepoznajući da imaju igrača za budućnost.

Odmah pored njega, Havi Gera konačno igra u skladu sa reputacijom ogromnog talenta iz akademije. Jesen je za ovog mladića bila turbulentna – nakon što mu je propao transfer u Atletiko Madrid prošlog ljeta, djelovao je potonulo formom i samopouzdanjem.

Međutim, Korberan mu pronalazi pravu ulogu “centralne osovine” tima i Gera mu vraća povjerenje na terenu. U Korberanovom sistemu, Gera igra kao box-to-box vezista sa ovlašćenjem da povuče loptu naprijed, probije linije driblingom ili dugim korakom.


Takva sloboda izrodila je impresivne učinke: od januara, jedino je Rodrigo de Pol iz Atletiko Madrida ostvario više progresivnih vođenja lopte od Gere među vezistima lige. Gera je tako postao glavni motor Valensije u tranziciji – statistika kaže da nijedan igrač tima nije uključen u više napadačkih sekvenci iz igre od njega otkako je Korberan stigao.

Ponovo igra sa onom prepoznatljivom drskošću i energijom, “rastrčava” se po cijelom terenu i daje ton igri Valensije. Njegov povratak u formu višestruko je značajan: osim što donosi stabilnost na terenu, pokazuje i da klub nastavlja da brusi dragulje iz svoje akademije koji će sjutra možda biti na meti većih klubova (na šta u Valensiji, nažalost, moraju računati).

U ofanzivnom dijelu, najveći dobitnik Korberanove ere nesumnjivo je Dijego Lopez. 

Ovaj 22-godišnji krilni napadač bio je jedno od rijetkih svjetala u mraku jeseni, ali pod novim trenerom njegova igra dostiže novi nivo. Korberan mu je ukazao povjerenje u svakoj ligaškoj utakmici otkako je došao, a Lopez to vraća sjajnim učinkom: osam golova i pet asistencija u ligi do kraja marta, uključujući golove u četiri vezana meča u tom periodu.


Proglašen je za najboljeg mladog igrača (U23) mjeseca marta u La Ligi, a svojim partijama skrenuo je pažnju velikih evropskih klubova.

Nagrada nabjljeg mladog igrača mjeseca marta - foto: La Liga
Lopez igra na desnom krilu (povremeno lijevo), a odlikuju ga brzina, direktnost ka golu i sve bolja završnica. Korberanov sistem mu je omogućio da češće ulazi u šanse – tim ga nalazi u prostorima gdje može jedan na jedan da ugrozi beka ili se ubacuje na drugu stativu poslije centaršuta sa suprotne strane (tako je postigao nekoliko golova). Njegov razvoj možda je i najveći kapital ovog preporoda – Valensija ponovo ima ofanzivca poniklog u klubu (prošao doduše i mlađe kategorije Reala i Barselone) koji plijeni talentom, što budi uspomene na nedavne bisere kao što su Feran Tores ili Junus Musa (na žalost navijača, kasnije prodati).

Napadačka linija doživjela je promjene, ali i iskusniji igrači su našli svoje mjesto. Ugo Duro, kao centralni napadač, ostao je značajan šraf – iako mu je konkurenciju pojačao Sadik, Duro je dao nekoliko ključnih golova, uključujući dramatičan pobjedonosni pogodak u 95. minutu protiv Real Madrida na Bernabeuu.


MENTALITET I ATMOSFERA


Iako nije kvantitativna stavka, očigledna je promjena i u stavu ekipe. Jesenas je tim djelovao psihološki slomljeno, često prosipajući vođstvo ili padajući poslije prvog primljenog gola. Sada pokazuje karakter – preokreće rezultat na teškim gostovanjima, igra hrabro i na Kamp Nou i na Bernabeuu (gdje je čak i slavio istorijsku pobjedu).


Hemija u ekipi je poboljšana, što i sami igrači ističu u izjavama, pripisujući Korberanu zasluge za obnovljenu vjeru u zajednički projekat.

Naravno, Korberanov posao još nije završen, ali sve ovo daje nadu da se klub konačno stabilizuje.

Spašena je jedna izgubljena sezona, a navijači se opet usuđuju da sanjaju.

Ukoliko uprava pruži Korberanu podršku — kako finansijsku, tako i strpljenjem — mogao bi nastaviti uzdizanje voljenog kluba. Od borbe za goli život, ka borbi za evropska takmičenja.

Jer Valensiji je tamo i mjesto.