Skaut sport analiza - Šta Kris Silva donosi Partizanu?

Nije to bilo tako davno. Decembar prošle godine, atinski derbi, crveno-bijela protiv crno-žute Atine, Pirej protiv Nove Filadelfije.

Davno je prošlo vrijeme kada je AEK bio krem grčke košarke, pa su vam ti mečevi jedni od onih "ako naletite, ostavite malo pa pogledate do kraja". Pisali smo o tome, znamo svi fenomen, kad se uzme daljinski u ruke nedjeljom prijepodne, Englezi su uvijek kasnije, Italijani zavise od toga je li dobar meč ili dosadnjikav, i baš u tim časovima možete da naletite na neku dobru košarku.

Tako sam i ja naletio, 7. decembra prošle godine (dobro de izguglao sam datum, nisam taj tip koji pamti takvu vrstu informacija) na meč AEK-a i Olimpijakosa. Utakmica nije ni počela još, Kris Silva je uhvatio loptu, spustio se coast to coast, sa Milutinovim koji ga je tijelom pratio sve vrijeme, i Tomasom Vokapom koji je čekao u reketu. Pogodio je, uz očigledan faul naturalizovanog Grka, ali hej nećemo sad o sudijama i Olimpijakosu. Poslije je vezao dva šuta sa perimetra, pa zakucavanje uz kontakt. To je to, prodato.

Barcokas i ekipa su slavili 100:93, a Silva je meč završio meč sa 31 poenom, 9 skokova, tri aistencije.

    
    
        Ολυμπιακός - ΑΕΚ | Δεν έφτασε στην «Ένωση» ο θεαματικός Κρις Σίλβα
    
    
        
        Watch on YouTube
    
    
        
    

Kasnije mi je algoritam izbacio izjavu dobrog starog Dragana Šakote nakon tog meča "Igrač mora da odluči hoće li da bude rezerva ili lider".

Bio je to amanet trenera koji će kasnije sa AEK-om iste godine stići do finala FIBA Lige šampiona, i tamo na nejverovatan način izgubiti. Silva neće da prati svoj tim, jer je već mjesec dana poslije te utakmice protiv Olimpijakosa postao igrač Fenerbahčea.

Umio je Šaras i veće da stavi na hold, jer ne dobija ono što mu je trebalo.

Tek, Gabonac je pao na sam kraj klupe sa jedva osam minuta u prosjeku na 16 utakmica prošle Evrolige, da bi u novoj sezoni samo četiri puta istrčao na parket, i skupio zbirno 23 minuta. Nije baš dobra preporuka. Ali, Partizan je trebao brzo centra, Fener je trebao da raščisti roster, klasična jednačina.

Vratimo se na onu Šakotinu. Nakon što je u AEK-u bio superstar, u Feneru ga je tempo trenera, saigrača, tima koji je branio krunu prvaka Evrolige, sažvakao, ali dobio je popravni na najvećoj evropskoj sceni.

Prvo pitaje je uloga, odnosno mentalni sklop igrača. Ne, ne dolazi u Partizan da postane prva opcija, ni druga... dolazi da bude radnik i čovjek od zadatka.

Loptu carini Karlik Džons, pa Silva ako misli da dođe do poena, moraće da trči, izlazi u blokove, hustluje ofanzivni skok. Nije isti posao kao u Atini gdje je Šakota krojio napad po njemu.

Partizan je poslije presjeka od deset kola, četvrta odbrana Evrolige i tek pretposljednji napad, sa ofanzivnim skokom kao stavkom koja je više plod slučajnosti nego statistike (pri samom dnu tabele). Hejs se povrijedio, Džekiri je rovit, ali je tako izdominirao protiv Baskonije, i to samo par sati kasnije od objave da se timu pridružuje Silva, da je njegova partija protiv baskijskog tima kao neka vrsta poruke i čelnim ljudima kluba i novom kolegi.

Silva nije mlad igrač, tu je 30 godina, ima iza sebe četiri godine NCAA na Južnoj Karolini. Ekipa je sa njim i još jednim ex Partizanovcem Pi Džej Dožirom stigla do Fajnal Foura 2017, gdje ih je izbacila Gonzaga koja je takođe imala jednog ex "crno-bijelog" - Najdžela Vilijama Gosa.

Na koledžu se prije svega profilisao kao dobar defanzivac. Snažan, energičan i izuzetno borben igrač, koji se najbolje snalazi u neposrednoj blizini koša, posebno kada završava akcije iz kretanja. Odlikuju ga odličan skok, zaštita obruča, osjećaj za blokadu i sposobnost da iznuđuje veliki broj slobodnih bacanja. Njegov najveći adut je intenzitet kojim igra na obje strane terena, uz konstantnu borbu za svaku loptu.

S druge strane, napadački repertoar mu je prilično ograničen, naročito kada treba da kreira poene samostalno, bilo licem ili leđima prema košu. Nije naročito siguran u vođenju lopte, sklon je izgubljenim loptama i ličnim greškama, dok mu visina od 203 centimetara predstavlja problem u duelima sa dominantnim centrima. Ovo bi u suštini bio recap prije nego je izašao na draft 2019. godine gdje niko nije pročitao njegovo ime.

Ipak nakupio je 70 utakmica u NBA, najviše u Majamiju, često se spuštao do razvojne lige, odatle Portoriko, Izrael, Grčka, Turska.

Prva stvar koju će Penjaroja morati da uradi sa Silvom - da nauči da mu "šalta brzine". Njegova požrtvovanost, tipa bacanja za loptom koju su svi prežalili, pa je spasi, pa isti napad probije i zakuca pod kontaktom, to je nešto što diže atmosferu i saigračima i navijačima, najbolje kreira momentum. A onda već u istom tom naboju napravi nepotreban faul, nerezonski. Scenario treći sredinom druge četvrtine, pa mora na hlađenje.

Nije više napadački krut kao na koledžu, posebno se kod Šakote naigrao u napadu, nije bio klasični zidar u blokovima, nego je imao pozicije i daleko od koša.

I na koledžu je razvio range, pa je posljednje godine šutirao čak 50 odsto sa distance, naravno na 46 pokušaja, ali selekcija šuta skoro pa savršena. Trojke su se u Evropi izgubile, možda prije jer nisu treneri to tražili od njega. Za 11 mjeseci u Feneru nije se ni jednom digao iza linije 6,75, ali dobro, nije ni da je imao prostora za tako nešto.

Karlik se već pokazao da sjajno sarađuje sa Hejsom kada ovaj iz bloka krene ka košu, pa u Silvi dobija nešto slično samo još energičnije, što može da i pleju Partizana da koji tren više u odluci - pas ili šut.

Ovakva brzina u kretanju dolazi sa cijenom, spor pozicioni napad, pa grubo je reći igrač manje, ali nećete dobiti od Gabonca previše. Lopta na post pa da se driblingom oslobađa... sve preko dva tapkanja loptom o parket vuče ka izgubljenoj lopti.

Penjaroja umije da igra sa centrima koji napadaju prostor. U Burgosu je to radio sa brazilskim centrom Augustom Limom koji je iz bočnog pik-en-rola dobijao brzi pas prije nego što se stvarno postavi blok. Tu akciju može sada da koristi i sa Silvom, s tim da kada se pogledaj pejs koji Partizan igra vidi se i promjena u filozofiji španskog trenera. "Crno-bijeli" su među najsporijim ekipama, pa bi sa novom akvizicijom mogao da proba da to mijenja. Moraće bekovi "crno-bijelih" malo ranije da daju pas.

Prirodni partneri, barem kako ja vidim u ovom rosteru Partizana su mu Frenks i Vilis, jer šire, ostavljaju više prostora u reketu, manje tijela protivnika, idealno za Karlika i Silvu. Sa Stivensom ili Tanaskovićem, već mora više da se kreće, jer su i oni ti koji vole da završe blizu koša, pa ne mogu svi da krenu u isti prostor kada plej probije prvu liniju. Vidjećemo i hoće li Đoan da oživi njegove šuterske dane iz Gejmkoksa (da, tako se zaista zove koledž iz J. Karoline).

Napad bi zaokružio pričom da o iznuđivanju faulova protivnika. U AEK-u, pet utakmica FIBA LŠ imao je više pokušaja sa linije penala, nego iz igre.

Odbrana je dosta zanimljiva za pisanje. Naravno, stoje na polici nagrade najboljih defanzivnih SEC petorki, individualne nagrade takođe.

Atleta, samo takav, ali ograničen je visinom. Zamjera mu se da treba bolje da gađa dubinu na kojoj će braniti pik. Konstantna komunikacija sa saigračima je MUST, jer može da ostavi prostor iza sebe ili da da dovoljno prostora beku.

Preuzimanje je ok, ali i tu može realno da izdrži nekoliko koraka protiv beka. Čitajući neke dostupne skaut reporte o njemu dobijamo da nije dobitna kombinacija za zatvaranje najboljih spoljnih igrača Evrolige. Brza promjena pravca vodi ka promjeni ravnoteže, krene rukama da spašava situaciju i dobije ličnu.

Nekako uvijek volim sebi da postavim pitanje: A kako će protiv Tavaresa, Kabengelea, Milutinova? Snaga umije u nekim duelima da ga dobro postavi i u takvim situacijama, ali mora rano da se izbori za mjesto.

Glavni problem je što tu najlakše kupi penale, što je bio problem i kod Šakote.

Chris Silva - KK Partizan Watch on YouTube

Za Partizan je poslije gotovo dvije decenije ponovo posegnuo za gabonskim receptom. Ista zemlja, istih 203 centimetra, slična eksplozivnost i košarka koja se mnogo bolje razumije iznad obruča nego daleko od njega.

Samo što je Stefan Lazme bio prije svega čovjek koji je drugima branio put do koša, dok Kris Silva djeluje kao čovjek koji najviše voli da taj put sebi prokrči.

Lazme je defanzivnom inteligencijom i osjećajem za blokadu izgradio ozbiljnu evroligašku karijeru. Silva još mora da dokaže da njegova atletika može da bude jednako korisna na najvećoj evropskoj sceni.

Tu se i vraćamo na početak i Šakotine riječi. U AEK-u lider, u Feneru dno klupe. U Partizanu? Pa negdje između sa više minuta nego u Istanbulu. Ostalo je na njemu.