U zemlji hiljadu jezera krije se jedan ozbiljan košarkaški biser

Ne znam za vas, ali ja baš volim kad sasvim slučajno naletim na neku utakmicu koju nisam ni planirao da gledam. Neki fudbal, košarka, nešto što inače vjerovatno nikad ne bih ni potražio. Valjda zato što me to podsjeća na vrijeme kada smo sport pratili na neki drugi način. Zapravo, čini mi se da je to jedna od posljednjih oaza onog uživanja u sportu iz djetinjstva, kada nismo imali previše izbora. Gledalo se ono što televizija odluči da prenosi, pa vam se često desi da otkrijete nekog igrača ili ekipu za koje do tada niste ni čuli. Nije bilo algoritama da nam serviraju ono što već volimo, niti mogućnosti da poslije pet minuta promijenimo utakmicu i pronađemo neku atraktivniju.

Danas je, doduše, malo drugačije. Listate YouTube, tražite nešto sasvim deseto, a onda vam algoritam, od kojeg inače teško možete pobjeći, izbaci utakmicu za koju niste ni znali da se igra. Ispade da me upravo ta moderna tehnologija povremeno vrati u vrijeme kada je nije bilo. Kliknete iz radoznalosti, pogledate nekoliko napada, neko napravi dobar potez, svidi vam se akcija i kažete sebi da ćete ostati još koji minut. A onda prođe četvrtina, pa još jedna, i već ste se zalijepili za ekran.

Meni se upravo to desilo kada mi je YouTube, između ko zna kakvih sve preporuka, izbacio utakmicu Vilpas - Oradea. Nisam imao pojma šta me čeka, ali sam vrlo brzo shvatio da sam sasvim slučajno naletio na igrača zbog kojeg je vrijedjelo ostati.

Prvo, Finska je užasno zabavna za košarku, jer nudi bisere koje treba pronaći. Da ne pominjem Gordona Herberta, koji je tamo i igrao i počeo kao trener, a onda se popeo na svjetski tron kao selektor Njemačke. Meni lično uvijek dragi Džeral Li, centar koji je igrao jednu sezonu kod nas u Budućnosti, a onda i plejada svih tih finskih igrača koji igraju na najvećem nivou.

Ali baš ovo za "strance", ne samo u Finskoj nego i u Skandinaviji, time me je, priznajem, malo zarazio i Novaković. Ehhh, kada je on snimio Džona Metjuza u švedskom Ćeping Basketu, nevjerovatan potpis koji je prošao ispod radara svima u Evropi (bila je tu i neka menadžerska malverzacija), pa je preko Poljske stigao do Asvela i Bešiktaša.

Skandinavska košarka je zapravo ono more koje nije nužno poznato po školjkama, ali ako dobro pogledate, možete naći baš, baš unikatan biser.

Riki Hikman je svojevremeno igrao za Namiku Lahti, a četiri godine kasnije sa Makabijem osvojio Evroligu.

Kajl Fog je u Lapui ubacivao 27 poena po utakmici, da bi kasnije sa Unikahom podigao pehar Eurokupa. Rion Braun je iz Kataje, preko Francuske i Grčke, dogurao do Panatinaikosa. A nije to samo finska priča.

Džon Roberson se probijao kroz švedski Sedertele, da bi kasnije u Eurokupu postao jedan od najopasnijih šutera za tri poena, dok je Ife Lundberg iz danskog prvenstva, uz nekoliko usputnih stanica, stigao do CSKA, a onda i NBA lige, da bi danas bio u Makabiju.

Naravno, daleko od toga da svaki Amerikanac koji zatrpava koševe po Finskoj ili Švedskoj ima kvalitet za Evroligu. Za jednog Hikmana postoji ko zna koliko onih koji nikada nisu napravili ozbiljniju karijeru. Ali bilo je dovoljno ovakvih slučajeva da više niko nema pravo da nekog igrača otpiše samo zato što mu na dresu piše Vilpas, a ne neko zvučnije evropsko ime. I zato bi možda vrijedjelo malo pažljivije pogledati šta to u Finskoj radi Leland Voker.

Sandens Viks je prošlog ljeta u Vajomingu govorio da Leland Voker toliko pokušava da uključi saigrače da njegova igra zbog toga trpi, pass-first tip igrača. Tek su se okupili, trebalo je povezati novu ekipu, a trener je u pristiglom plejmejkeru vidio, kako sam kaže, ne pleja nego kvoterbeka, momka kojem može da preda loptu i pusti ga da vodi posao.

Voker je, sa druge strane, o Vajomingu znao toliko da je očekivao konje. Tako je sam objasnio, i kako da ga ne zavolite na prvu, zbog te dječije iskrenosti. Onda je došao, dopala mu se sredina i ostao da odigra posljednju koledž sezonu, prije nego što će se zaputiti u Finsku.

Ko je ovog septembra prvi put čuo za njega, teško da bi ga zamislio kao beka kojeg trener podstiče da malo više gleda koš. Levicama je ubacio 29, Baken Bersima 33, Oradei u finalu kvalifikacija za Ligu šampiona 42, rekord takmičenja u toj fazi, i to sve u prve tri utakmice profesionalne karijere. Na kraju mu je ostalo još da kod 96:96 pogodi dva penala, osam desetinki prije sirene, pa da Vilpas odvede u glavnu fazu. Poslije oba pogotka Lindberg je presjekao posljednje izvođenje Oradee i Finci su mogli da slave.

RECORD SET: Leland Walker drops 42 in Samokov! Watch on YouTube

U Atini ode kod AEK-a i šutira trojke 2/8, iz igre 9/24, pa opet završi sa 28 poena, sedam asistencija i nijednom izgubljenom loptom. To mi se sviđa, znaš da si najbolji šuter ekipe i pucaš 24 puta na meču, pritom ne siluješ, nego nosiš svoj tim na plećima protiv favorita.

Nije ga zaustavilo to što lopta sa distance neće kroz obruč, išao je dalje, izborio deset penala, našao saigrače i doveo Vilpas do toga da ima napad za pobjedu protiv finaliste prethodne Lige šampiona. Već je pokazao da ima čime da igra i kad šut malo zakaže. Usput je stavio na poster Dimitrisa Kacivelisa. Plej od 185 centimetara, protiv AEK-a, pa preko čovjeka. Naravno da je završilo na svim hajlajtsima.

AEK BC v Salon Vilpas | Highlights | #BasketballCL 2026-27 Watch on YouTube

U finišu je pokvario dobar dio onoga što je napravio tokom utakmice. Bartli je trojkom poravnao na 93:93, Vilpas imao dvanaest sekundi da odigra za pobjedu, a Voker požurio sa šutem. Promašaj, skok AEK-a, Ertel koji je ostao naprijed, pa kontra i 95:93. Fincima je ostalo još 1,2 sekunde i još jedan njegov pokušaj, koji nije ušao. Poslije takve završnice lako je izvući samo taj napad i reći da je divljan.

Jeste ga zabrljao, u tih dvanaest sekundi imao je vremena da sačeka, natjera odbranu da još nešto uradi, sačuva makar mogućnost da se igra produžetak. Savolajnen je ipak poslije utakmice stao uz njega, podsjetio na sve što je uradio i na način na koji je Vilpas napadao u Atini. Ta hemija, kada trener ne baci igrača pod autobus... eh. Ima smisla da mu na treningu pokaže gdje je pogriješio, mnogo manje da ga pred svima prikuca poslije meča u kojem mu je dao loptu da odlučuje.

Voker je do evropskog parketa već prošao nekoliko sredina u kojima se od njega očekivalo dosta. Iz Nort Sentrala u Indianapolisu otišao je u vojnu akademiju Hargrejv, gdje je uz 16 poena imao sedam asistencija i šutirao trojke 39 odsto, a Istočni Kentaki ga je dočekao kao prvog brucoša sa četiri zvjezdice u istoriji programa.

Imao je ponude Ksavijera, Providensa i Depola. Dakle, još tada je bilo ljudi koji su vidjeli da momak ima nešto u rukama, samo se kroz četiri NCAA godine mijenjalo šta se od tih ruku traži. U Istočnom Kentakiju od devet poena sa klupe stigao je do 15,4 i prve petorke konferencije ASUN, a onda na Florida Atlantiku pao na 9,2, uz tek 37,3 odsto iz igre. Tamo je ipak dijelio najviše asistencija u svojoj koledž karijeri, četiri i po po meču, i počeo sva 33 susreta na kojima je nastupio. U Vajomingu je zatim imao 13,5 poena i 3,8 asistencija, a Teksas Teku, tada dvadesetom timu u zemlji, Voker je ubacio 28 u porazu 72:76.

Leland Walker | Ball Guard | FAU Watch on YouTube

Imao je on i onih 16 asistencija protiv Vilberforsa, rekord Istočnog Kentakija. Ukupno je na koledžu odigrao 134 utakmice, pa je i prije dolaska u Finsku često imao loptu sa zadatkom da ostalima napravi šut.

Kod Vokera mi se dopada kako bira gdje će da stane. Bekovi koji mogu da probiju prvog čuvara često se zalete sve do onog drugog, najvećeg, koji ih tamo i čeka. Voker u akcijama protiv Oradee pokazuje i taj mali prekid u zaletu, kratki šut prije nego što pomoć stigne da se sasvim zatvori.

Pri 55:49 na početku treće četvrtine ulazi sa lijeve strane i podiže se u reketu, među igračima koji se skupljaju oko njega.

Nema mnogo prostora, pa ga napravi za onoliko koliko mu treba da izbaci loptu.

Salon Vilpas v CSM CSU Raiffeisen Oradea | Ext. Highlights | #BasketballCL 2026-27 | Qualif. Rounds Watch on YouTube

Sa 185 centimetara dosta će mu trebati takvih završnica. Posebno kad ispred sebe dobije nekoga kome ne može tek tako da pobjegne ili kad u reketu bude čekao centar koji bolje pokriva prostor iznad obruča. Posljednje godine na koledžu šutirao je 46,6 odsto za dva, zajedno sa svim pokušajima sa poludistance, pa bih se uzdržao od priče da unutra završava šta poželi. U reketu ima rješenja, uz dosta prostora da poboljša realizaciju.

Pik-en-rol mu je poznat posao još iz Istočnog Kentakija i saradnje sa Ajzejom Kozartom. Blok, ulazak prema poludistanci, pa lopta centru koji se spušta ili šuteru ako pomoć dođe sa strane. Kad sam uzme šut, ima i kratko podizanje iz driblinga, pa centar preko puta ne može sve vrijeme da čeka pod košem.

U Samokovu je tome dodao i 12 pogođenih trojki iz 22 pokušaja, što je odbrani napravilo prilično neprijatan izbor. Priđi mu da ne pripali opet, pa pokušaj da ispratiš prvi korak, dok ti iza leđa njegov centar traži loptu. Samo što je prije tog turnira, kroz četiri koledž godine, Voker trojke šutirao 31,1 odsto.

U Vajomingu posljednje sezone 28,6 odsto, odnosno 34 od 119. To bi stajalo zaokruženo na papiru kad bih ga dovodio. Dobro će zvučati priča o 54,5 odsto iz kvalifikacija, ali protivnik koji sprema utakmicu ima i ove druge snimke i brojke, pa će probati da prođe ispod bloka i vidi da li Voker opet ima bugarsko veče. Za njega je važno koliko takvih pokušaja može da kazni kad se šut malo ohladi. Penali, sa kojih je u Vajomingu bio na 82,7 odsto, bar daju razloga da se vjeruje u ruku.

I u Salu ima još jednog važnog čovjeka za njega, Temua Ranika. Bivši plej, pamtimo ga iz ljubljanske Olimpije, sada pomoćnik, koji je priznao da ga je iznenadilo koliko je Voker već u Bugarskoj bio spreman za te utakmice. Kad je trebalo reći šta još mora da nauči, Raniko se uhvatio za odbranu i usmjeravanje igrača sa loptom.

Tu taj prvi korak i brzina dobijaju malo drugačiji posao. Protivnika treba poslati tamo gdje ga pomoć očekuje, a ne pustiti ga preko sredine pa se nadati da će visoki nekako sve da zatvori.

Voker tu još uči, što je Raniko i rekao. A protivnik će mu svakako tražiti i većeg beka na preuzimanju, pa da vidi može li da ga spusti prema košu. U Finskoj za sada ima i slobodu u napadu i nekoga ko će ga usmjeravati ka boljoj odbrani.

Dobio je već i utakmicu u kojoj mu njegovih 25 poena nije mnogo pomoglo. KTP je 14. oktobra došao u Salo i odnio pobjedu 102:81, Zajon Stajls je dobio pohvale za čuvanje Vokera, a Savolajnen je prilično otvoreno govorio koliko je čitava ekipa bila loša.

Voker je dodao po pet skokova i asistencija, ali Vilpas nije mogao da se izbori sa čvrstinom gostiju. Baš tu treba da vidi gdje mu napad zapinje, kad se čuvar ne skloni poslije prvog poteza, kad poeni stižu teže, a ostali traže da im plej malo olakša posao. U Vilpasu je dobio loptu, minute i već na početku mnogo odgovornosti.

Ako bi se našao u jačem klubu, morao bi možda da se privikava na drugačiji odnos i manjak slobode. Pogotovo kada te trener zaboravi na klupi. Sa još jednim bekom koji organizuje, dok on dio napada provodi na strani bez lopte, provjeriće se i koliko je napredovao kao šuter. Ali ona najjednostavnija, a opet toliko malo korištena kombinacija, barem kod nas u Podgorici: ovakav plej i solidan centar koji sjajno zida i otvara se iz pika. Sa širinom oko njih dvojice koja umije da kazni svaki propust.

Volio bih da ga vidim u nekoj jačoj ekipi (jači klub Lige šampiona ili Eurokup tim) u kojoj mu ne bi skresali krila, nego ga istrpjeli malo, kod trenera koji neće da bude samo menadžer, nego da ima ono osnovno trenersko u sebi, da momka od 23 godine nastavi da obrađuje.

Definitivno, ostaće na radaru, barem nama u Skautu, pa da vidimo koje su granice. Samo, ponavljam opet, da mu se atinska noć toleriše.

Raniko je rekao da želi da igrači iz Vilpasa odu bolji nego što su došli. Za Vokera bi sljedeći odlazak trebalo da znači i trenera koji će nastaviti taj posao. Bilo bi mi žao da ga neko dovede, stavi da čeka loptu u ćošku, pa poslije kaže da onaj Amerikanac iz Finske ipak nije bio toliko dobar. Ili neki komentar, toliko nama poznat: "A đe nađoše ovoga".