Karter Vilijams za Skaut sport: Nezaboravan debi protiv Lebrona i prijateljstvo sa Vučevićem

Već prve NBA večeri Majkl Karter Vilijams pobijedio je Majami i Lebrona Džejmsa, došao nadomak kvadrupl-dabla i odigrao utakmicu koju svrstava među najbolje u životu. O tom debiju i Nikoli Vučeviću, sa kojim je dijelio svlačionicu Orlanda, govorio je odgovarajući na pitanja Skaut sporta tokom prošlogodišnjeg druženja sa novinarima i navijačima u Abu Dabiju.

Sa 22 poena, 12 asistencija, sedam skokova i devet ukradenih lopti, bek Filadelfije predstavio se NBA publici partijom koja se i dalje pamti kao jedan od najboljih debija u istoriji lige. Na naše pitanje kako je doživio takav početak, prvo se vratio utakmici, a onda ljudima koji su te večeri bili uz njega.

"To je nešto što nikada neću zaboraviti. Nevjerovatna utakmica, vjerovatno jedna od najboljih koje sam odigrao u životu, ne samo u NBA ligi. Bio je to nestvaran trenutak. Moji roditelji, braća i sestre bili su tamo, a meni je to bila prva utakmica. Nešto što ću zauvijek pamtiti“, rekao je Karter Vilijams za Skaut sport.

Iz vremena u Orlandu ostalo mu je i prijateljstvo sa Nikolom Vučevićem. Na pitanje Skaut sporta o crnogorskom centru, sa kojim se i dalje čuje, izdvojio je njegov talenat i zadovoljstvo što su imali priliku da igraju zajedno.

"Naravno da se sjećam, nikada neću zaboraviti igranje sa Vučevićem. On mi je dobar prijatelj i još se povremeno čujemo. Jedan je od najtalentovanijih visokih igrača sa kojima sam igrao, ali i protiv kojih sam igrao. Ostajemo u kontaktu“.

Takav debi protiv Majamija brzo je podigao očekivanja od 11. pika na draftu. U nastavku razgovora Karter Vilijams je priznao da je, uprkos vjeri u sopstvene mogućnosti, i sam bio iznenađen koliko je dobro odigrao.

"Bio sam veoma uzbuđen što ću konačno odigrati prvu utakmicu. Iza nas su bili Ljetnja liga i duge pripreme, koje su tada bile baš teške. Radili smo naporno dva puta dnevno. Poslije utakmice bio sam presrećan. Prvi NBA meč, a ja sam odigrao tako dobro pred porodicom i prijateljima. Nijesam mogao da zamislim bolji scenario“.

Samopouzdanje je gradio još na koledžu, kroz duele sa igračima za koje je znao da ih čeka visok plasman na draftu. Uspjeh protiv njih uvjerio ga je da može da igra i na narednom nivou, a po dolasku u Filadelfiju prepoznao je priliku da dobije minute i pokaže koliko vrijedi. Ipak, poslije uvodnih utakmica trebalo je nositi i teret onoga što je već pokazao.

"Izabran sam kao 11. pik i postojala su očekivanja. Prvih nekoliko utakmica odigrao sam veoma dobro i sebi prilično visoko postavio ljestvicu. Bilo je pritiska da izađem na teren i pružim dobru partiju. Nijesmo imali naročito uspješnu sezonu, a kada bih ja odigrao baš dobro, pobjeđivali smo“.

Na kraju te sezone, 2014. godine, izabran je za rukija godine. To priznanje i dalje izdvaja kao trenutak na koji je najponosniji, mada je tokom razgovora pomenuo i pobjedu Milvokija nad tada neporaženim Golden Stejtom kao jednu od posebno dragih uspomena.

Na pitanje o svom trenutku "dobro došao u NBA“, prisjetio se duela sa Čikagom, za koji su tada igrali Derik Rouz, Žoakim Noa i Karlos Buzer. Poslije jedne Noine blokade, mladi bek Filadelfije odlučio je da mu u sljedećem napadu odgovori i košem i provokacijom.

"Krenuo sam na polaganje, a Žoakim mi je blokirao šut. U sljedećem napadu ponovo sam krenuo prema košu, ali sam ovoga puta šutnuo flouter. Prije nego što je lopta ušla, rekao sam mu: ‘Gledaj ovo’, uz još jednu riječ koju vjerovatno ne bi trebalo da izgovorim ovdje. Malo sam ga provocirao. Čim sam pogodio, uslijedio je tajm-aut, a onda su gotovo svi igrači Bulsa došli do mene i počeli da mi dobacuju. To je bio moj trenutak: dobro došao u NBA“.

Takve priče u Abu Dabiju slušali su i najmlađi navijači, čije je interesovanje za košarku ostavilo utisak na bivšeg NBA beka. Tokom prve posjete Bliskom istoku primijetio je koliko ljudima znači dolazak NBA igrača i utakmica u njihov grad.

"Mislim da razvoj košarke ovdje sustiže interesovanje ljudi. Oni vjerovatno već dugo vole ovaj sport, a sada je košarka sve prisutnija u Abu Dabiju. Djeca je obožavaju. To vidiš po njihovom oduševljenju dok šetaš i razgovaraš sa njima, osjetiš koliko su svi uzbuđeni što je NBA ovdje“.

Govoreći djeci o radu koji stoji iza profesionalne karijere, opisao je rutinu koju je usvojio u njenoj drugoj polovini: jutarnji trening snage, rad na terenu, tretmani za oporavak, pa povratak u dvoranu i šutiranje uveče. Vremenom je, priznao je, bolje razumio i koliko je važno dati tijelu dovoljno vremena da se oporavi, posebno poslije povreda.

Zato bi mladom Majklu, onom koji je tek ulazio u ligu, danas imao šta da kaže.

"Rekao bih mu da uživa u svakom trenutku. Sve prođe za tren, tih deset godina prošlo je nevjerovatno brzo. I rekao bih mu da više vodi računa o svom tijelu. Povrede su teške kada igraš u ovoj ligi, a mislim da sam se ponekad prerano vraćao na teren. Zato bih sebi savjetovao da malo više pazim na tijelo“.