Skautiranje #50 - ABA finale, reset Budućnosti, trenerska potraga Zvezde i Niksi koji su probili zid

Pedeseta epizoda "Skautiranja" stiže u trenutku kada se košarkaška sezona lomi na svim frontovima, poslije tri nedjelje pauze.

Bili smo spriječeni ranije da se javimo, radimo na tome da vidite rezultate, a brzo očekujte najavu Mundijala u saradnji sa britanski "Gardijanom".

Regionalna košarkaška scena ulazi u finale, evropska priča dobila je šampiona, NBA plej-of se pretvorio u seriju velikih obrta, a klubovi koji su već završili sezonu počinju da gledaju prema ljetu koje može da im odredi narednih nekoliko godina.

Krećemo od ABA lige, jer finale je tu.

Dubai i Partizan ulaze u borbu za trofej poslije sezone u kojoj je regionalna košarka dobila novu dimenziju.

Dubai je već u prvoj sezoni pokazao da nije samo projekat sa velikim ambicijama, već ekipa koja je sposobna da odmah igra za titulu, a ove godine su sve podigli na veći nivo.

Partizan, sa druge strane, dolazi na teren koji poznaje bolje od svih, sa iskustvom velikih serija, pritiskom koji ga prati i navijačkom energijom koja uvijek mijenja temperaturu svakog finala. Biće to sudar dva potpuno različita svijeta, jednog novog i moćnog, i drugog velikog, naviknutog na utakmice u kojima se trofeji ne osvajaju samo kvalitetom, nego i karakterom.

Znamo priču koja je pratila Partizan, ali ni Novaković ni ja ne podcijenjujemo ih, naprotiv dajemo njima prednost.

Budućnost je sezonu završila ranije nego što je željela, ali možda i realno gdje je treba.

Zato ova epizoda, ova godina mora da otvori i pitanje koje je važnije od jedne serije i jednog poraza. Pred klubom je ozbiljan reset. Potreban je bolji izbor na parketu, to je jasno, jer ekipi treba više atletike, više kreacije, više sigurnih rješenja i više igrača koji mogu da preuzmu odgovornost u utakmicama koje se igraju na jednu loptu.

Ipak, prije svega toga, potreban je upgrade u kancelariji. Budućnost ne može da se osloni samo na instinkt, tradiciju i povremene dobre odluke.

Treba neko ko će da preuzme ulogu pravog GM-a, nekoga ko će da bude zadužen za dovođenje igrača. Osoba koja će da poznaje tržište uzduž i poprijeko, i ko će uz pomoć ozbiljne skauting službe da sklapa tim.

Da se ne dešava da neka od najskupljih pojačanja dočekaju ključne utakmice u sezoni, kao prekobrojni igrači.

I to drugu godinu zaredom. Možda i više pomoćnika za glavnog trenera, osoba koja će da bude video koordinator, treba da pratimo trendove, i da krenemo konačno sa tim.

Crvena zvezda takođe ulazi u novo poglavlje. Kraj drugog mandata Saše Obradovića otvara potragu za trenerom koji će morati da preuzme klub sa velikim očekivanjima i još većim pritiskom.

Imena koja se pominju sama po sebi govore koliko je odluka važna: Spanulis, Kokoškov, Radonjić, Alimpijević. Svako od njih nosi drugačiju ideju. Spanulis donosi energiju nove trenerske generacije i autoritet igračke legende. Kokoškov bi značio ozbiljan sistemski zaokret i drugačiji pogled na napad. Radonjić je uvijek povratak na poznatu disciplinu, defanzivni identitet i stabilnost. Alimpijević je trener koji je u međuvremenu izgradio sebe, sazrio i dobio težinu koju nije imao u prvom mandatu. Zvezda ovdje ne bira samo ime, već pravac.

Zaustavili smo se kod Penjaroje. Svaka čast Špancu, jer sezona koju je izvukao zaslužuje duboki naklon. U košarci se često više pamte oni koji osvoje trofej, ali Penjaroja je pokazao koliko trener može da oblikuje ekipu, da joj da mir, smisao i vjeru.

Preuzeti klub u najvećem haosu u novijoj istoriji, nemati od starta trunku povjerenja, kostantan pritisak medija (pa i sada kada je prošao u finale), i opet odlično kontroliše situaciju.

Osvrnuli smo se posebno na njegove pres konferencije koje su KNOW HOW trener treba da se ponaša u tim situacijama. Sada već je pridobio ljubav navijača crno-bijelih, bez obzira na izbore u Partizanu, zaslužio je da mu se da šansa i naredne godine.

Olimpijakos je stigao do titule u Evroligi, ali priča ne može da se zatvori samo rečenicom o šampionu. Grčki velikan ima kvalitet, dubinu, iskustvo i identitet, ali finale je ostavilo i ozbiljan prostor za razgovor o suđenju.

"Vjetar u leđa" koji je Olimpijakos imao od strane sudija ne može da se preskoči, jer utakmice takvog nivoa ne trpe osjećaj nejednakog kriterijuma. To ne briše ono što je Olimpijakos napravio, ali mijenja način na koji se čita završnica. Kada se igra za evropsku titulu, svaki zvižduk dobija težinu, a svaki propust ostaje da visi iznad priče koja bi trebalo da pripada samo igračima.

Svaka čast Realu koji je bez gotovo kompletne centarske linije odigrao odličan turnir.

U NBA ligi, Njujork se ne zaustavlja. Niksi su stigli do finala, a to je samo po sebi priča koja prevazilazi jednu sezonu, period....decenije.

Godinama su navijači u Medison skver gardenu čekali ekipu koja može da spoji karakter grada sa ozbiljnom košarkom. Sada su dobili tim koji ne odustaje, koji igra sa fizičkom snagom, tvrdoglavošću i vjerom da može da preživi svaku seriju.

Njujork je često znao da bude buka bez završnog udarca, ali ova verzija Niksa djeluje kao ekipa koja je probila zid. Finale nije samo nagrada, već potvrda da se kultura promijenila. A iza nje stoji omiljeni trener Skautiranja - Majk Braun.

Na Zapadu, San Antonio je izboksovao sedmu utakmicu protiv OKC-a u seriji koja je već postala instant klasik. To je ona vrsta plej-of priče zbog koje se ostaje budan i kada razum kaže da treba ugasiti ekran. Mladost, talenat, prilagođavanja, momentum koji ide s jedne na drugu stranu i osjećaj da svaka naredna četvrtina može da promijeni budućnost obje franšize. OKC je tim koji je već izgradio kontinuitet i naviku pobjeđivanja, ali San Antonio ima onaj osjećaj dolazeće sile, ekipe koja uči brzo i ne pristaje da čeka svoj red. Sedma utakmica zato ne donosi samo pobjednika serije, već i novi sloj jedne rivalnosti koja bi mogla da traje godinama. Oklahoma uz sve to ima status Olimpijakosa u NBA ligi.

Za kraj, otvaramo i temu novih pravila tankovanja u NBA ligi. Liga pokušava da promijeni način na koji timovi gledaju dno, draft i izgradnju budućnosti. Ideja je jasna: smanjiti nagradu za namjerno gubljenje i natjerati franšize da i u lošim sezonama ostanu koliko-toliko takmičarski relevantne. Pitanje je, međutim, kome to najviše odgovara. Velikim tržištima koja mogu brže da privuku igrače? Timovima koji već imaju jezgro pa im ne treba totalni pad? Ili manjim franšizama kojima je draft i dalje najrealniji put do zvijezde? Nova pravila ne ukidaju tankovanje, ali mijenjaju računicu. Više nije dovoljno biti najgori i čekati spasenje. Sada se mora razmišljati pametnije, strpljivije i sa manje garancija.

Novaković nije fan ovoga, i teška srca priznajem da ima pravo, ali vrijeme će pokazati.

Pedeseta epizoda zato nije samo presjek završnice sezone. Ovo je epizoda o klubovima koji se bore za trofej, klubovima koji traže novi pravac, trenerima koji odlaze ili dolaze, sudijskim sjenkama nad velikim finalima i NBA ligi koja se mijenja dok njene mlade sile preuzimaju scenu.

Do sljedećeg gledanja, pišite, pitajte, učestvujte. "Skautiranje" nije privatizovano, to je prostor svih nas koji volimo košarku.