Skautiranje #42 - Zločesti Ročesti, Bo Mekejleb, evropski kupovi i NBA nagrade

U uvodu 42. emisije i sad već standardne numerologije dresova (dok "Nasmijani" ni to ne upropasti kao "Taj sam, tu sam") nekako smo se najviše osvrnuli na Kevina Lava.

Spontanost prisjećanja situacija u kojima je Lav glavni akter odvela me je do informacije da su on i Klej Tomson bili članovi iste bejzbol ekipe u juniorskim ligama.

Moj kolega je pokazao blagu skeptičnost, ali evo dokaza.

Klay Thompson (bottom row) and Kevin Love (top row) played on the same Little League baseball team, Lake Oswego Lakers

Although meant to be a squad for 5th and 6th graders, Klay Thompson was the only 5th grader to make the team pic.twitter.com/lNRrlfvuDn

— Karachlyn (@Karachlyn) September 7, 2023

Centralna tema emisije bili su "naturalizovani" igrači u balkanskim i evropskim reprezentacijama.

Krenuli smo od Crne Gore i prisjećanja svih onih koji su oblačili "crveni" dres. Prije dalje razrade, tokom emisije shvatili smo da smo na različitim stranama. Novaković je striktno protiv toga, ja, kada je već takva situacija, prihvati i igraj.

Uz bitnu napomenu, moj imenjak je u fazonu "Don't hate the player, hate the game".

Crna Gora je imala kroz istoriju neke jako dobre igrače kojima je dala pasoše, i one koji su se konceptualno sjajno snalazili u ulozi koju su imali, ali i one koji su vremenom postali i glavni igrači.

Tejlor Ročesti je moj favorit tu, kao neko ko je igrao najbolje kvalifikacije Crne Gore, u kojima su pobijeđeni dva puta Srbija, sva tri puta Izrael, ali na kraju, kada je trebalo da se ide u Sloveniju, pozvan je Tajris Rajs.

Rajs jeste imao bolju karijeru, zapravo vjerovatno je, individualno gledano, najbolji igrač koji je ikada oblačio crnogorski dres – pazite kolekciju nagrada – FIBA LŠ MVP, Final 4 Euroleague MVP, Eurocup i Eurocup Finals MVP.

Međutim, "Zločesti" Ročesti je, po mom mišljenju barem, bio bolji fit.

Kendrik Peri, Derik Nidam i Omar Kuk su TOP 3 igrača, od kojih su sva trojica gotovo uvijek stavljala sebe na raspolaganje dresu. Nidam je posljednjim pojavljivanjem zadao "domaći zadatak" brojnim domaćim igračima o odnosu prema dresu, a tada nismo ni znali da će reprezentacija da napravi podvig i dobije Grčku.

Prvi stranac na ovim prostorima je Teri Kestl, i dalje stojimo pri tome (ako ima neko ranije, pišite), momak koji je nakon Nikols Stejta (Luizijane) došao da igra u Kočabambu, da bi onda preko Slobode iz Tuzle došao do pasoša BiH, gdje je zaigrao za reprezentaciju na Eurobasketu 2003. godine.

Sjeverna Makedonija je imala najbolji fit sa strancem, sjajnim Bo Mekejlebom, koji je 2011. godine predvodio reprezentaciju do polufinala Evropskog prvenstva, gdje su na kraju završili četvrti, što je najbolji uspjeh te ekipe od dobijanja nezavisnosti.

Savršen fit, rekao bi "Nasmijani".

Kad je Evropa u pitanju, gotovo da ne postoji bolji primjer od Džej Ar Holdena i Rusije. Plej CSKA postigao je ključne poene za pobjedu u finalu EP 2007. godine protiv Španije, usred Madrida.

Novaković pokazuje svoju svestranost i podsjeća da su Španci isti dan uzvratili u Moskvi, pobijedivši Rusiju u finalu odbojkaškog EP 3:2 (možda idući podkast budemo pričali o Peruđi, Trentinu, Lubeu, ZAKSI).

Osvrnuli smo se na kupove, gdje su Budućnost i Cedevita Olimpija osvojili očekivano, gdje je Partizan "uništen" od strane Mege (ne pamtimo da su "crno-bijeli" manje poena dali u tom takmičenju – 58), što je išlo na ruku Crvenoj zvezdi da demonstrira silu u finalu protiv mlade beogradske ekipe koja nije bila ni blizu da ponovi podvig iz ABA lige.

Kada se kaže Kup, mi u redakciji mislimo na Španiju. Kup kralja je ponovo ispostavio sve ono što volimo kod košarke. Sjajne završnice, neizvjesnost i na kraju slavlje Baskonije koje niko nije mogao da projektuje.

U Evroligi pobjeda Zvezde nad Efesom, malo teže nego očekivano, a Partizan je konačno dočekao povratak Karlika Džonsa, koji je pokazao da je bio dio slagalice koja je baš nedostajala sve ovo vrijeme.

Nakon onakvog kupa, Partizan je umalo napravio prvorazredno iznenađenje i uzeo mjeru šampionu Evrope usred Istanbula. Upravo je Džons imao šut za produžetak, ali nije bio precizan.

"Preko bare" red je bio na presjek frontrunnera za nagrade, gdje smo pričali o rigoroznoj granici od 65 utakmica, koju bi obojica smanjili na 55 (izračunao je imenjak da je to dvije trećine sezone).

Svi akteri su i dalje u igri, iako je Nikola Jokić možda najkritičniji, jer do kraja ne smije više od jedne utakmice da propusti. SGA, Vembanjama prate, a tu su i Kejd Kaningem i Džejlen Braun.

Vembanjama predvodi defanzivce, Mič Džonson trenere (mada obojica smatramo da su ili Mazula ili Bikerstaf to zaslužili prije), a obojica smo saglasni da je jedina nagrada koja se sada već zna kome će da ode ona za najboljeg GM-a.

Bred Stivens je napravio čudo sa finansijama, odricanjem bitnih šrafova ekipe, i opet je sklopio tim koji je kompetentan.

Do sljedećeg gledanja, pišite, pitajte, učestvujte, "Skautiranje" nije privatizovano, to je podkast svih nas koji volimo košarku.