Ničija zemlja Kavaja Lenarda

Čovjek leži na odskočnoj mini, u travi između dva rova. Ne smije da se pomjeri. Oko njega su se cijelog dana smjenjivali vojnici, oficiri, plavi šljemovi i televizijske ekipe; gledali smo raspravu Renea i Đure i ono čuveno „ko je počeo rat“. Pada veče, kamera se diže, protagonisti napuštaju scenu, samo čovjek ostaje.

Tim kadrom je Danis Tanović prije dvadeset pet godina završio „Ničiju zemlju“, uzeo Oskara i ostavio Balkanu njegovu najtačniju metaforu: situaciju u kojoj svi pričaju, slabo ko odlučuje, a neko treći leži i čeka.

Ovog ljeta i NBA liga ima svoju ničiju zemlju. Prostire se od Los Anđelesa do Toronta, široka je koliko sam kontinent i u njoj, nepomičan i nijem, leži Kavaj Lenard.

A nije da život nekada sam napiše najbolju moguću ironiju.

NBA liga je skoro objavila raspored, prema kojem već 2. novembra Toronto gostuje Los Anđeles Klipersima. Intuit dom će najaviti petorke preko ogromnog i najmodernijeg "Halo borda“, semafora koji je napravila firma Daktroniks.

Zašto ovo pominjem? Pa jer se prije sedam dana upravo ta kompanija pojavila u najnovijem izvještaju o navodnim milionskim isplatama "ispod ruke“ za Kavaja.

Tako da će se, u zavisnosti od toga kako se bude razvijala situacija, odlučiti hoće li se Lenard pojaviti u domaćoj ili gostujućoj svlačionici.

Formalno je još član Klipersa, dok su ga u svim ozbiljnim košarkaškim planovima već poslali preko granice. Los Anđeles je prihvatio Brendona Ingrama, Grejdija Dika, nezaštićene pikove prve runde 2031. i 2033, pravo zamjene pikova 2027. i dva pika druge runde. Toronto je prihvatio Lenarda.

Devet dana kasnije Reptorsi su zaustavili razmjenu jer ih je liga obavijestila da bi njenim zaključenjem preuzeli i rizik svake kazne koja bi mogla da pogodi igrača ili njegov ugovor. Oba kluba i dalje tvrde da žele da završe posao, ali ovo odavno nije čekanje na ljekarski pregled. Predmet razmjene mogao bi da ostane bez ugovora na kojem je čitava razmjena zasnovana.

Toronto je tu cijenu odredio prema Lenardu iz prošle sezone, ne prema njegovoj fotografiji sa šampionske parade iz 2019. godine. Sa 35 godina odigrao je 65 utakmica, prosječno bilježio 27,9 poena, 6,4 skoka i 3,6 asistencija, te završio kao sedmi u glasanju za najkorisnijeg igrača lige.

Oooo, bila je to jedna od onih sezona kakve smo se nadali da ćemo gledati češće. I prisutnost na parketu, i brojke, sve se poklopilo, dovoljno da Toronto povjeruje kako uz Skotija Barnsa, Ar-Džeja Bereta, Imanuela Kviklija i Jakoba Peltla može da napadne vrh Istoka.

A onda se pojavila riječ koja je sve stavila na čekanje. Istraga.

Pojam koji je pojeo cijelu godinu.

Počela je u septembru, kada je Pablo Tore, novinar koji je od podkasta napravio istražni organ, objavio dokumente o firmi Aspiration: zelenoj banci koja je sadila drveće, obećavala spasavanje planete i završila u stečaju, ali je prije toga stigla da s Lenardom potpiše sponzorski ugovor težak dvadeset osam miliona dolara. Za taj novac Kavaj, koliko je iko uspio da utvrdi, nije uradio ništa.

Nijednu reklamu, nijedno pojavljivanje, nijednu fotografiju. Vlasnik Klipersa Stiv Balmer je u istu firmu lično ulagao desetine miliona, klub je s njom potpisao partnerstvo teško trista miliona, a liga je angažovala advokatsku kancelariju Wachtell, Lipton, Rosen i Katz, četiri prezimena koja već jedanaest mjeseci prevrću papire ne bi li utvrdila ono što je Toreov izvor sažeo u jednu jedinu rečenicu: da je sve bilo način da se zaobiđe plafon plata.

A trebalo je ovo da bude bajka o povratku. Toronto i Kavaj imaju jednu od najneobičnijih ljubavnih priča u istoriji lige: brak koji je trajao jednu jedinu godinu i ostavio nasljeđe za sva vremena.

Lopta koja je u sedmoj utakmici protiv Filadelfije četiri puta poskočila po obruču, dok je cijela država stajala na jednoj nozi, pa tek onda prošla kroz mrežu.

Parada kakvu grad nije zapamtio. "I'm a fun guy“ i onaj smijeh koji je zvučao kao da ga izgovara AI kroz tijelo kiborga.

Kawhi Leonard laughs at Media Day and says he is a fun guy Watch on YouTube

Onda je otišao kući, u Los Anđeles, i niko mu nije zamjerio, jer je otišao čisto: kao šampion, kao MVP finala, kao čovjek koji je ispunio svaku stavku ugovora. Sada se vraća, ako se vraća, u svojstvu dokaznog materijala. Ne kao bludni sin, nego kao sporni predmet.

Pablo Tore se ponovo našao u centru pažnje kada je 7. avgusta objavio da je Lenard navodno imao još jedan tajni, višemilionski sponzorski posao, ovog puta sa pomenutim Daktroniksom, proizvođačem "Halo borda“ u Intuit domu.

Izvori iz priče tvrde da je novac ponovo išao od poslova Klipersa, preko sponzora, do igrača. Tačan iznos nije objavljen, ugovor nije javno predstavljen, a Daktroniks je preko portparola naveo da Lenard trenutno nije pod ugovorom sa kompanijom. NBA i Klipersi tada nijesu komentarisali navode. To je još optužba, ne utvrđena činjenica, ali objašnjava zbog čega se predmet širi umjesto da se zatvara.

"Board man gets paid“, izgovorio je Kavaj još kao srednjoškolac, a Toronto je 2019. tu rečenicu pretvorio u legendu: čovjek koji rmba pod tablom, taj i naplati.

Sedam godina kasnije ironično saznajem da "board“ na engleskom znači i semafor. I da se, izgleda, naplaćuje i to, ako je vjerovati Toreu.

Cijela priča ima taj narativ koji je i dalje "ma ne bi oni to“, jer se radi o ljudima koje vole i kancelarija NBA lige i navijači.

Kavaj, dobri momak, koji je polako skliznuo u "what if“ kategoriju, iako već ima pozamašno NBA nasljeđe, ali ne možemo a da se ne zapitamo kako bi sve još izgledalo da je bio zdrav.

Ili Stiv Balmer, taj hipi milijarder, sunce u tom dijelu Los Anđelesa koji pamti Donalda Sterlinga, rasističkog vlasnika, čija ludila možda zaslužuju poseban tekst (aj samo pikanterija da je umio da uđe sa dvije animir-dame u svlačionicu i da Eltonu Brendu traži da skine peškir...).

Zamijenio ga je čovjek koji izgleda kao dobri komšija, koji (ne)prijatno igra uz muziku u dvorani i koji je od Klipersa napravio ozbiljnu franšizu.

Steve Ballmer is a Dancing Machine Watch on YouTube

Adam Silver je sredinom jula govorio da postupak mora biti završen prije početka sezone. Dvije sedmice kasnije, ESPN je objavio da bi slučaj mogao da uđe u 2027. ukoliko Klipersi i Udruženje igrača ne prihvate nalaze ili predložene kazne.

Novi izvršni direktor sindikata Dejvid Keli rekao je da u onome što je vidio nije pronašao dovoljno za kaznu, dok su Klipersi najavili da će se boriti do kraja. Tada bi slijedili neutralni arbitar, novo izvođenje dokaza i moguća žalba tročlanom vijeću.

Završetak istrage advokatske kuće zato ne mora da bude kraj slučaja; može da bude početak dužeg procesa.

Liga nema mnogo prostora za elegantno rješenje. Kolektivni ugovor dozvoljava novčanu kaznu do 7,5 miliona dolara, oduzimanje pikova, suspenzije odgovornih ljudi i poništavanje ugovora ako se utvrdi zajedničko učešće kluba i igrača. Pređe li preko svega bez ozbiljnog objašnjenja, NBA će najbogatijim vlasnicima praktično pokazati kako maksimalnu platu mogu da dopune preko poslovnog partnera. Kazni li Lenarda i Kliperse bez dokaza o dogovorenoj namjeri, izgubiće na arbitraži i otvoriti mnogo veći sukob sa igračima.

Lekcija iz istorije nas uči da je posljednji slučaj "hvatanja krivina“ i probijanja limita plata (ispod žita) imao pisani tajni dogovor.

Kada je 2000. otkriven plan Minesote i Džoa Smita, Dejvid Stern je poništio ugovore, kaznio klub sa 3,5 miliona dolara i oduzeo mu pet pikova prve runde, od kojih su dva kasnije vraćena. U Lenardovom slučaju postoje ugovori, uplate, neobični rokovi i sponzori povezani sa Balmerom. Liga još traži dokaz da su sve te tačke bile dio istog plana.

Glavni akter ove priče, naravno, radi silenzio stampa. Kavaj Lenard je i u najboljim svojim danima govorio kao čovjek kome se riječi naplaćuju po slovu, a otkako je istraga otvorena, javno nije izgovorio ništa.

Njegova jedina izjava je geografski čin: ovih dana viđen je u Torontu, trenira, pojavljuje se po gradu, a preko insajdera poručuje da čvrsto vjeruje kako će krajem septembra na pripreme izaći u dresu Reptorsa.

I zato mi je baš bio kao onaj mučenik iz Tanovićevog filma, na mini. Čeka i vjeruje u najbolji ishod.

A kada se čovjek malo udalji i pogleda cijelu situaciju, vidi da nije sam na toj mini. Tu su Brendon Ingram i Grejdi Dik, vojnici zaglavljeni u rovu koji više nije njihov, a još nije ni tuđi: trejdovani, pa vraćeni na čekanje, sada treba da uđu u svlačionicu iz koje su se u junu pozdravili.

Tu je Skoti Barns, lice mlade ekipe koja ne zna oko koga slaže sezonu, i Darko Rajaković, koji i dalje ne zna kako da posloži playbook.

I tu je, iznad svih, Adam Silver, komesar koji iz sedmice u sedmicu ponavlja kao papagaj: istraga je nezavisna, izvještaj nije gotov, ne možemo istraživati dovijeka, ali moramo završiti kako treba. Plavi šljem između dvije zaraćene strane, s mandatom koji mu zabranjuje da se umiješa.

Kako se ovakvi filmovi završavaju, otprilike se već zna.

Kanadski insajderi predviđaju nagodbu i to je najvjerovatniji scenario.

NBA će kazniti taman koliko mora da bi sačuvala pravila, Balmer će platiti taman koliko treba da bi sačuvao obraz, a nakon dva-tri plesa i neke akcije pod pokroviteljstvom lige sve će se polako zaboraviti.

A Lenard će po tom slijedu događaja obući dres Toronta.

Donekle ovakav scenario prati i ESPN-ova ekskluziva prema kojoj NBA istraga nije našla povezanost između Balmera i Lenarda, što je sama liga kasnije oštro demantovala, navodeći da u tekstu ima „brojnih i značajnih netačnosti“, ali na kraju nije navela nijednu konkretnu. Sportski medijski gigant ostaje pri svome.

Tako da svi "gube“, ali u stvari svi dobijaju (ma koliko Balmera udarili po džepu, to nije ni onaj naš džepni novac sa sitninom, u vremenu kada je isti imao smisla).

U takvom scenariju nije Kavaj taj koji je na mini, nijesu ni Ingram i Dik, ni dva kluba. Ostaće na toj mini samo istina.

Istina, o tome kako se u najbogatijoj ligi svijeta plaćaju igrači kada drugi apron zaškripi, ostaće da leži u travi, na ničijoj zemlji. Nepomična. Jer zna da svaki pokret znači eksploziju.