Skautiranje #49: Zokimanija, plej-of groznica i lament nad Bostonom

Nova epizoda "Skautiranja" stigla je u ritmu plej-of košarke, ali je početak ovoga puta imao i jednu širu, važnu vijest za čitav projekat.

Skaut sport postaje dio ekspertske mreže Gardijana za Mundijal 2026, što je lijepo priznanje za sve ono što se gradilo u prethodnom periodu, od portala i podkasta do malog, ali tvrdoglavog prostora u kojem se sport ne posmatra samo kroz rezultat, nego kroz kontekst, priču i ljude koji ga čine (I love you guys).

Od te vijesti, preko Paninijevih sličica i neizbježne nostalgije koja ide uz njih, gdje mi je Novaković razbio iluzije i kazao da za popunjavanje albuma ove godine treba oko 1.000 eura (želja će vas biti), brzo smo se spustili na teren, tamo gdje je Budućnost plej-of ABA lige otvorila pobjedom protiv Kluža.

U centru (pun intended) priče bio je Zoran Nikolić, apsolutni "Hero of the Game", čovjek koji je u ovom meču podsjetio koliko njegova energija i prisustvo pod obručima mogu da doprinesu utakmici.

Zoki je za pet minuta prvog poluvremena ubacio 10 poena, iznudio tri lične Dušanu Miletiću, kasnije hvatao skokove pod oba obruča i bio x faktor dobrog otvaranja "plavo-bijelih".

Košarkaši Kluža su "poginuli" od nepreciznih šuteva, Fets Rasel je šutirao samo 1/11, pa ostaje da se vidi kako će u Rumuniji sve to izgledati, uz napomenu da je Budućnost upravo tamo izjednačila rekord ABA lige po broju postignutih trojki (23).

Vidjelo se i koliko je Flečer Megi važan za naš tim.

Budućnost je seriju počela kako je morala, a "Skautiranje" je to iskoristilo za širi pogled na plej-of, ali i na sve ono što se u toj seriji može otvoriti ako Podgoričani uhvate kontinuitet.

U ABA dijelu epizode uslijedio je skener ostalih parova. Partizan je protiv Bosne apsolutni favorit (nakon snimanja emisije vidjelo se da je to teže išlo), dok je kod Crvene zvezde otvorena dilema, odnosno pitanje može li Cedevita Olimpija da napravi dovoljno problema da favorit ne prođe rutinski.

Pohvalili smo našeg selektora Zvezdana Mitrovića na osvojenoj nagradi, Novaković je otvorio legitimno pitanje Jurice Golemca (on ne bi bio on), a prošli smo i kroz nagrade ABA lige.

Dotakli smo se i slučaja Nikole Kalinića, za kojeg smatramo da ne zaslužuje ni medijsku hajku ni lovorike, a u cijeloj priči najčudnije je što je od svog kluba dobio oboje: Obradović ga je kudio, klub ga je uzdigao.

Potom je red došao na Evroligu, gdje su učesnici Fajnal-fora u Atini već definisali završni pejzaž sezone, uz poseban osvrt na seriju Valensije i Panatinaikosa, ljepoticu runde i podsjetnik da evropska košarka, kada uhvati pravi ritam, još uvijek zna da ponudi utakmice koje se pamte i mimo samog rezultata.

Ja sam tipovao na prolaz Panate, Novaković na prolaz Valensije, ali sam ja bio oprezniji po pitanju mečeva u Atini, dok je Novaković mislio da je posao gotov (khm, khm, vidjeli ste rezultat, ne).

U tom evropskom dijelu nije moglo da prođe bez priče o Burgu, novom osvajaču Evrokupa, klubu koji je titulom izborio Evroligu i istovremeno postao mala kost u grlu velikog sistema.

Njihov uspjeh otvorio je priču o meritokratiji, budžetima, ambiciji i svim onim pravilima koja evropska košarka voli da promoviše dok joj se ne dogodi klub koji ih zaista shvati ozbiljno.

A onda je stigao NBA blok, dovoljno širok da u jednoj epizodi stanu Detroit, Orlando, Klivlend, Toronto, Boston, Njujork, Filadelfija, Minesota, Denver, San Antonio i, naravno, Jokić.

Detroit je poslije teškog početka okrenuo seriju protiv Orlanda, a Novaković je, bez mnogo skrivanja, demonstrirao svoje "voršipovanje" Džejlena Durena (opravdano, ruku na srce).

Pistonsi su pokazali da nijesu samo lijepa priča regularne sezone, nego ekipa koja ima tijelo, karakter i unutrašnju energiju da preživi plej-of sudar.

Ipak, Klivlend je naredni nivo problema, rival koji ne prašta dugo lutanje, naročito ako se zna da su Kavalirsi već prošli kroz seriju u kojoj ih je Toronto, mimo svih najava i bez dva važna igrača, ozbiljno namučio.

Tu je stigao i zasluženi kudos za Darka Rajakovića, jer je Toronto izgledao mnogo ozbiljnije nego što mu je situacija obećavala. ESPN-ovih 12 novinara stoprocentno je predviđalo prolazak Klivlenda, dosta ubjedljivije nego što je serija pokazala. Koji je sljedeći korak? Trejd nekoga? Ima tu dosta problema, ali to zaslužuje specijalnu emisiju.

Njujork i Filadelfija otvorili su istočno pitanje iz drugog ugla. Da li Niksi imaju dovoljno stabilnosti da seriju uzmu bez previše drame ili Filadelfija, uprkos svim svojim hroničnim problemima, i dalje ima dovoljno talenta da produži raspravu? Sinoć, poslije emisije, ekipa Majka Brauna već je stigla do 2:0.

Abu Dabi polufinale, utakmice koje smo gledali uživo u Emiratima, i tada su Niksi oba puta slavili, doduše, to je i dalje bila predsezona.

U pozadini svega, kao najveći istočni lom, ostao je Boston.

Krah Seltiksa bio je centralni emotivni dio NBA segmenta.

Moj lament nad Keltima nije bio samo navijačko razočaranje, nego i pokušaj da se razumije kako je tim sa toliko talenta, toliko širine i toliko očekivanja došao do tačke u kojoj se ozbiljno postavlja pitanje: da li je došlo vrijeme da se trejduje Džejlen Braun, Džejson Tejtum ili makar da se razbije jezgro koje je djelovalo kao da će još godinama biti zakucano za vrh Istoka? Boston je, kao i obično, dao mnogo materijala za bolnu terapiju.

Treba prvo da izliječe taj kompleks "najboljeg, najpametnijeg i najljepšeg majkinog sina" u razredu.

Za kraj, Zapad je donio priču o Minesoti, Krisu Finču i Timbervulvsima koji su izbacili Denver, a onda i pobjedom protiv San Antonija otvorili drugo kolo.

Posebno je zanimljivo bilo kako su "B-listeri" Minesote, igrači koji nijesu uvijek u prvom planu, odradili ogroman posao i natjerali Denver da se zapita šta je zapravo sljedeće za Nikolu Jokića i Nagetse. Nije to više samo pitanje jednog poraza, nego šireg smjera franšize koja ima najboljeg igrača svijeta, ali ne i beskonačno vrijeme da oko njega stalno popravlja iste pukotine. Ko je rekao: "Trejdujte Mareja"?

Epizoda se zaokružila i pričom o Gregu Popoviču, koji je prisustvovao video sastanku poslije prve utakmice San Antonija protiv Minesote, kao podsjetnik da se i u eri promjena, povreda, tranzicija i novih lica neke košarkaške figure i dalje osjećaju kao stubovi sporta.

Od Gardijana do Paninijevih sličica, od Zokija Nikolića do Džejlena Durena, od Burga do Bostona, od Jokića do Popoviča, "Skautiranje #49" je još jednom prošlo kroz košarku onako kako najviše volimo: široko, tvrdoglavo, ponekad previše emotivno, ali nikad ravnodušno.

Do sljedećeg gledanja, pišite, pitajte, učestvujte. "Skautiranje" nije privatizovano, to je prostor svih nas koji volimo košarku.