Skautiranje #48: Previdjeli smo Zvezdin katalonski pad, Jovanović kod Pitina, NBA plej-of je počeo with a bang

Nije svaka košarkaška sedmica ista, niti svaka epizoda traži isti ton. Nekad te program sam odvede u pravcu ozbiljne analize, nekad te povuče ka emociji, a nekad ti ostavi dovoljno materijala da se baviš i sistemima, i karakterima, i promašajima, i onim sitnim detaljima zbog kojih jedna sezona ispadne veća ili manja nego što pokazuje konačna tabela.

Nova epizoda "Skautiranja" upravo ide tim tragom, od Zvezdinog kraja evroligaškog puta, preko Partizana i njegovih odluka koje uvijek nose i košarkašku i emotivnu težinu, Đorđija Jovanovića koji ide u Sent Džons, pa sve do omiljenog doba sezone NBA lige... PLEJ-OFA.

Počeli smo prvo sa prisjećanjem na Naza Muhameda, jer samo njega smo se sjetili da je nosio dres sa brojem 48.

Meni je, naravno, prva asocijacija na njega ona kada je Lebrona Džejmsa zveknuo o parket, pa evo i videa, jer se ni Novaković ne sjeća toga.

Zvezda je sezonu završila na desetom mjestu, a to u prevodu znači da se za plej-of moralo ići preko najtežeg mogućeg puta.

Emisija je snimana noć prije utakmice, ali ne možemo reći da nijesmo predvidjeli da je to kraj puta za momke Saše Obradovića.

I da su pobijedili Barselonu, koja im je tradicionalno težak protivnik, išli bi onda na Monako, koji je izgubio od Panate.

Drugim riječima, nije bio lak posao, u trenucima kada se sve više čini da je hijerarhija poremećena, da je pad forme kod nekih igrača, a utakmice "pobjednik nosi sve" ne daju prostora da se te kockice poslože.

Zato smo sezonu "crveno-bijelih" vratili u retrovizor onako kako i zaslužuje, ne samo kroz puko sabiranje pobjeda i poraza, već kroz pitanja koja ostaju: ko bi trebalo da ostane, ko je svoje već odigrao, gdje se u cijeloj slici pojavljuje Saša Obradović i šta se zapravo desilo sa Motijunasom, čovjekom koji je djelovao kao važan dio konstrukcije, a na kraju nije ni bio dio rotacije.

Derbi smo ovoga puta namjerno držali kraće, ne jer utakmica ne zaslužuje prostor, nego jer je više bila neki filmski trejler, koji slika kako ista utakmica utiče na raspoloženje, percepciju i ulazak u završnicu, posebno u trenutku kada se već slažu ozbiljnije projekcije za ljeto, ali i, sa ove tačke gledišta, spašavanje sezone od još jedne u nizu razočaravajuće kampanje u Evroligi.

A kada se već otvori mapa Evrolige, onda je logično da se ide do kraja. Pričali smo o raspletu, o tome ko će na Final 4.

Moji pikovi su Olimpijakos, Panatinaikos, Fenerbahče i Real Madrid. Novaković daje prednost Valensiji u duelu sa atinskim zeleno-bijelima, ostalo je isto.

Posebno zanimljiv dio emisije bio je vezan za Đorđija Jovanovića i njegov odlazak kod Rika Pitina na Sent Džons.

To nije samo još jedna priča o mladom igraču koji ide u NCAA sistem, već spoj koji na papiru djeluje gotovo prirodno. Đole je tip igrača koji se trenerima poput Pitina ne objašnjava dugo, jer njegova energija, agresivnost, osjećaj za obavezu i spremnost da igra tvrdo i bez kalkulacije djeluju kao školski primjer svega što takav trener traži.

Nema sumnje da će Pitino biti zadovoljan brojem deflekcija od igrača Budućnosti.

Dotakli smo i Partizanov potpis Lovernja, uz pitanje koje je mnogo zanimljivije od pukog sentimentalnog uzdaha. Da li je ovo povratak koji hrani emociju navijača ili potez koji stvarno ima košarkašku logiku za tim koji pokušava da se sastavi i za sljedeći rezultat i za sljedeću fazu identiteta? Kod Partizana se te dvije stvari gotovo nikad ne mogu do kraja razdvojiti, zato je i ova tema tražila malo više nijanse od prostog "da" ili "ne". Jer nije isto dovesti poznato ime i vratiti igrača koji ti u ovom trenutku stvarno rješava problem.

NBA, naravno, nije zakazala kada je riječ o materijalu za raspravu. Liga je objavila finaliste za nagrade, a slučaj Jokić ponovo je otvorio onu staru, zamornu, ali neizbježnu priču koja polarizuje gotovo svakog glasača i svakog ko misli da zna kako treba gledati košarku. Tu već odavno nijesu u igri samo brojke, niti samo pobjede, niti samo utisak. Tu ljudi glasaju i za narativ, i protiv zamora, i za istorijsku veličinu, i protiv osjećaja da je nešto "već viđeno".

Šej će osvojiti nagradu, ali kako Bil Simons kaže, "za deset godina ćemo gledati na ovu sezonu i pitati se šta smo to uradili".

Na kraju smo prošli i kroz plej-of serije, ponudili pregled i predikcije, svjesni da je to uvijek najopasniji dio svake emisije. Tamo gdje svi djeluju sigurni, plej-of obično spremi najveće iznenađenje, a već noć kasnije smo se uvjerili. Ali baš zato taj dio košarkaškog kalendara i jeste najljepši, jer tjera svakoga da se opredijeli, da stane iza svog čitanja igre, iza svog osjećaja momentuma i iza procjene koja može da se raspadne već poslije prve utakmice.

Do sljedećeg gledanja, pišite, pitajte, učestvujte. "Skautiranje" nije privatizovano, to je prostor svih nas koji volimo košarku.