Putopis iz Abu Dabija – odvratno vrijeme, odlična organizacija i NBA magija

Prvo je krenulo kao ideja – „mogli bismo da probamo“, pa smo poslali prijave za akreditacije (poslali = Novaković se odrao skupljajući sve podatke, broj pregleda sajta, broj pregleda podkasta, sve dodatne informacije; ja sam bajao da sve bude kako treba). Nakon razmjene mejlova i prilično kasne potvrde, znali smo da će naš dinamični duo biti u Abu Dabiju na dvije predsezonske utakmice Njujork Niksa i Filadelfija Siksersa.

Kratak vremenski period ostavio je sužene mogućnosti za manevar u organizaciji, pa je put do tamo organizovan trasom Podgorica – Istanbul – Abu Dabi, s tim da smo u odlasku imali sedam sati „lufta“ na jednom od najvećih (ako ne i najvećem) aerodroma Evrope.

Tako da priča zapravo počinje sa istanbulskog aerodroma i spoznajom broj 1 – ako želite da se osvježite točenim pivom, za isto morate da izdvojite 21 euro.

Znamo sve one „horor“ priče o cijenama piva u Skandinaviji („pivo im je 13 eura“), ali ovo je prebacilo sva očekivanja.

Tek „Uvijek nasmijani“ i ja odlučili smo da odradimo klasično podgoričarenje, pa dan posvetili „s kafe na kafu“, nešto pojeli (to nije bilo toliko tragično) i čekali let za Abu Dabi.

U Turkish Airlinesu daju vam mogućnost da gledate filmove, i to imaju nekoliko prilično aktuelnih naslova – Thunderbolts (Marvelov) i Mickey 17 oskarovca Bong Džun Hoa.

Na moju preporuku Novaković je ubio putovanje sa Menu i The Judge (RDJ fan for life). Meni je lakše palo da u dva leta pogledam nešto lagano u nadi da ću uhvatiti san u avionu, pa je odabir pao na trilogiju doživljaja Den Oušna i njegove ekipe.

Prvi pravi znak i susret sa Emiratima desi vam se odmah na aerodromu u Abu Dabiju. Kontrola – kakvu niste navikli da vidite ako putujete po Evropi. Skeniranje, poziranje kameri, pa punkt gdje vas lica u vojnim uniformama zamole da skenirate ruku, ponovo prođete skener lica – sve kroz osmijeh, a na kraju vas čak počaste žvakom od cimeta.

Uslijedilo je uzimanje eSIM kartice kako bismo imali internet, a preporuka je da izbjegnete online kupovine van UAE. Možete proći jeftinije, ali uz „cijenu“ da nemate Viber ni WhatsApp.

Najpovoljnija opcija (ne, nije plaćena reklama – eh, da je...) je Virginova prodavnica, gdje će vam ljubazno instalirati, objasniti sve i dati neki popust – ali za idući put kad dođete.

Internet je dobar, ali iz nekog razloga nemoguće je obaviti video poziv, ni preko jedne platforme (probao se čak i Instagram call).

Nakon što smo zamijenili nešto novca za lokalnu valutu – dirham (otprilike četiri dirhama za jedan euro), uslijedilo je drugo upoznavanje sa Abu Dabijem.

Onog trenutka kada nogom kročite van vrata Zijad aerodroma, osjetite najgoru moguću kombinaciju temperature ikada.

Mi smo stigli oko 2 sata iza ponoći – bilo je 33 stepena i vlažnost vazduha 99 odsto. Bukvalno možete da žvaćete vazduh.

Takva kombinacija meteoroloških uslova objašnjava i fenomen da na ulicama Abu Dabija nikada nećete sresti pješaka.

Bez obzira na doba dana, u Abu Dabiju se ide kolima – mahom bijelim SUV modelima, gdje dominira Nisan Patrol Platinum.

Postavlja se i pitanje – „da li rentati auto“ ili uživati u čarima taksija?

Ako vam je smještaj pažljivo izabran tako da vam je sve na dohvat ruke, onda je taksi velika olakšica – jer ne morate da učestvujete u saobraćaju Abu Dabija, niti da plaćate parking.

Stan je iznajmljen preko Airbnb-a, na Jas ostrvu, gdje se nalazilo sve osim NBA distrikta, pa je prosječan transfer koštao nešto preko 20-ak dirhama (oko 5+ eura).

Imate dvije opcije – Uber i lokalni Abu Dabi taksi, koji takođe ima svoju aplikaciju i malo je jeftiniji od Ubera.

Jeste da sam napisao da je „stan“ u pitanju, ali zapravo se radi o gotovo hotelskom tipu smještaja. Dobili smo stvarno ogroman apartman, mogućnost korišćenja teretane, igraonice, čak i manjeg bazena – potpuno besplatno.

U hodniku se nalazi recepcionar, koji će rado da vam objasni kućni red. Jedno od zapažanja: za pet dana, pored nas i recepcionara koji su se smjenjivali, nismo vidjeli više od četiri osobe u cijeloj zgradi.

Jedna stvar za koju nismo bili spremni jeste da se u UAE koristi trofazna struja, pa smo prvo veče na power bank punili telefone, a ujutru odmah kupili adaptere – kojih ima u svakoj radnji.

Što se radnji tiče, dominira francuski lanac Carrefour, gdje možete da pazarite gotovo sve – osim alkohola.

Naletjeli smo tu na Guinness bez alkohola i pomislili kako nekim ljudima stvarno ništa nije sveto.

Nakon jutarnje nabavke i spremanja – pravac Etihad Arena. Mjesto gdje će Njujork i Filadelfija odigrati svoje utakmice, ali i mjesto gdje ćemo moći da prisustvujemo kraju treninga Filadelfije i početku treninga Njujorka, uz Q&A sa igračima i trenerima.

Podigli smo akreditacije i došli do dijela gdje su nas sačekali ljubazni ljudi iz NBA Evrope (kancelarije u Madridu i Londonu), koji su nam objasnili pravila ponašanja – šta smijemo, a šta ne smijemo.

Spustili smo se na parket dvorane, i prva osoba koja vam upadne u kadar dole je Džoel Embid na vježbi koja završava šutem za tri poena iz ćoška.

Imao sam prilike da ga gledam u medija centru Bersija na OI u Parizu 2024. i tada sam pričao da me nijedan igrač fizičkom pojavom nije oduševio kao on. Sada izgleda još bolje – izgubio je malo na težini, izgleda fit, samo da ta prokleta koljena izdrže.

Tu je i Pol Džordž, takođe van upotrebe za Nika Nursa neki naredni period, ali prisutan na treningu. Radi i on sa ekipom.

Na drugom kraju terena Andre Dramond šutira trojke iz ćoška... i ne maši.

Čovjek koji je imao sezonu u kojoj je sa linije penala pucao 35 odsto, i svakome od nas barem jednom osakatio fantazi ekipu, sada lagano puca i pogađa.

Tu akciju ćemo vidjeti i u drugoj utakmici, kada će da se digne i pogodi za tri poena. Ni za veterane nikad nije kasno da „nauče neki novi trik“.

Nakon fotkanja i snimanja, krenuo je Q&A sa Siksersima.

Prvo vas uhvati neki blagi napad panike – četiri strane terena, četiri stolice, pa pucaj.

Upravo je Dramond prvi probio led, a onda je išlo sve lakše i lakše.

Hajlajt je bio kada smo pitali Nursa sjeća li se svojih početaka i London Tauersa, i dvomeča sa ekipom Budućnosti u Morači. On se onako iskreno nasmijao i do detalja ispričao koliko utakmica je ta ekipa igrala godišnje, prisjetio se Barselone, Podgorice i ostalih gostovanja.

Embid nam je odgovorio o svojoj producentskoj kući, Džordž o društvenim mrežama, a nekako smo najviše vremena proveli sa Kajlom Laurijem. Skidamo kapu momku koji ulazi u 20. sezonu.

Nakon File, odmah je na teren izašla ekipa Niksa, koju je predvodio – ni manje ni više – Patrik Juing.

Okej, zbirno imenjak i ja imamo skoro 80 godina. Ali taj tinejdžerski fan-boy momenat ne može da vas prođe. Juing… JEBOTE.

Niksi su odmah krenuli sa Q&A momentom, i tu smo briljirali sa Majkom Braunom. Možda smo ga malo pecnuli ili nespretno složili pitanje oko nasljeđa Toma Tibodoa, ali Luka je na kraju dobio i zahvalnicu što je navijač Kingsa – upravo od Brauna. Da se on pitao, mogli smo odmah da krenemo put Podgorice.

Jedna stvar kod Q&A je što ima svakakvih novinara – pa tako i jedan kolega koji je svima redom postavljao isto pitanje: „Svjetsko prvenstvo u fudbalu u SAD?“, „Imate li karte?“, „Mesi ili Ronaldo?“… ono, daj čovječe.

Nakon razgovora sa Brunsonom, Bridžisom, Robinsonom i KAT-om, došli smo do toga da snimimo malo trening Niksa i krenemo dalje.

Taj dan smo vidjeli na Instagram stranici oficijalnog NBA Store-a da će biti slikanje sa Derikom Rouzom, koji će dijeliti autograme sa fanovima.

Treća spoznaja o Abu Dabiju je da tržni centar ovdje nije samo tržni centar – to je velika stvar. Ne samo površinski (a veći je od manjeg grada – Yas Mall, recimo, ima 10.000 parking mjesta i preko 400 radnji), nego i sociološko-kulturološki fenomen.

Vole ljudi da dane provode tamo, i nije da nema dešavanja ni ponude.

Prije svega – hrana. Preko 60 svjetskih lanaca ima svoje prostorije tamo, pa ako vam se jede nešto što nemate priliku baš svaki dan, kao meni lobster roll ili Popeye’s krilca – navalite.

Prosječno od 15 do 25 eura ćete potrošiti za baš dobar obrok, sa sve pićem, osim ako ne želite da manijačite sa wagyu biftecima koji se mariniraju u čokoladi (preskočili smo, a i malo otkrovenje – Novaković je vegetarijanac... znam, znam).

Nakon jela i kafe, nešto malo posla i obaveza oko Skaut sporta, došli smo pred NBA Store, gdje se već dosta ranije – zapravo dva sata ranije – stvorio popriličan red fanova Derika Rouza.

Momci, djevojke, roditelji sa djecom – svih nacija – sa nestrpljenjem su čekali svog miljenika, koji je na kraju došao iznutra, kroz prolaz u prodavnici.

Imali smo priliku da mu kažemo da je u igri „ili-ili“ Džejlen Brunson izabrao njega kao najboljeg pleja, na šta se iskreno nasmijao i rekao da mu je Brunson drug, da ga prati još od kad je bio mali, i da je zahvalan na tome.

Nakon što smo ovjekovječili trenutak sa njim, otišao je da se slika sa fanovima.

Prije slikanja, pričao je sa jednim klincem koji je tu bio u sklopu nekog NBA kampa za djecu. Detaljno ga je propitao o poziciji pleja, koju ulogu ima, kako sebe vidi – jednostavno, vidite da mu je stalo, što vam bude i te kako milo za NBA zvijezdu njegove veličine.

Prvi dan je, dakle, bio više nego produktivan.

Sjutra nas je čekao NBA distrikt, gdje nam je saopšteno da ćemo moći da imamo Q&A sa legendom Niksa i igračem koji je bio srce i duša tog tima 90-ih – Džonom Starksom.

Distrikt je bio smješten na Sadijat ostrvu, pa smo znali da nas čeka malo duža vožnja taksijem i razgledanje grada.

Treba čestitati ljudima kako su uspjeli da u pustinji dignu takav grad. Arhitektura – za one koji takve stvari vole – glomazna, moderna, čelik, staklo, ali i ti neki arapski dodiri sa lelujavim rješenjima spolja... da ne pretjerujem dalje, opet nisam iz te branše da nešto više znam.

Stigli smo u distrikt, gdje su nas ponovo sačekali ljudi iz NBA Evrope, i imali smo priliku da malo porazgovaramo sa njima. Već tu vidite njihovu pripremu – žena iz Madrida, na spomen Skaut sporta, pitala je: „Pa jesmo li mi samo Crna Gora ili i Srbija i Bosna i Hercegovina?“ Ništa ne prepuštaju slučaju.

Jedan od MC-jeva nas je sproveo, pokazao dio za igre, dio gdje će biti Q&A sa Starksom, što je i bilo planirano za početak posjete Distriktu.

Nakon ne baš srećno postavljenog pitanja kolege o famoznih 2/18, mene je zaista interesovao taj grind čovjeka koji je od toga da nakon koledža radi kao paker u marketu – došao do toga da bude jedan od najvoljenijih Niksa, najbolji šesti igrač lige, All-Star i prvi koji je probio granicu od 200 trojki u jednoj sezoni.

Bilo je zaista divno slušati Starksa kako priča o rivalstvima, anegdotama sa Juingom i današnjim Niksima.

Nakon toga smo se uputili ka fan-djelu, gdje moram da pohvalim svog saputnika.

Na jednoj od igara, gdje je cilj bio da skupite što više poena za minut tako što šutirate na razne obruče postavljene na terenu (oni najudaljeniji broje šest poena), rekord nekog Japanca od 60 poena – Novaković se pretvorio u Stefa Karija i na kraju skupio 72 poena. Do našeg odlaska iz Distrikta to je bio rekord. For the record, iako nikada na basketu nije važio za šutera, riječ je ipak o čovjeku koji je sa linije bacanja dobio Flečera Megija...

I onda baš kada se činilo da je to to, i da treba polako da se vraćamo na naše ostrvo, dobili smo iznenada mogućnost za Q&A sa Majkl Karter-Vilijamsom... što da ne.

Dok je voditelj par puta ponovio u najavi i razgovoru da je riječ o „legendi“ NBA lige – što nas jeste malo zgužvalo – imali smo priliku da se sa MCW prisjetimo njegove prve utakmice, možda i najbolje debitantske partije ikada, ali i dana iz Orlanda, kada je dijelio svlačionicu sa Nikolom Vučevićem.

Kraj dana bio je rezervisan za utakmicu – main event, glavno jelo.

Novinarska sala, u koju smo stigli nekih tri sata prije početka, bila je potpuno opremljena – od hrane i pića, do prostorija za rad.

Tu smo dobili prijateljske instrukcije od žene koja predstavlja londonsku kancelariju NBA lige – da za press poslije utakmice samo ranije pogledamo i pokažemo akreditacije, i da ćemo dobiti pitanje.

Utakmica... ne znam tačno šta da kažem, ali kada su Niksi izašli uz MOP „Ante Up“ – žmarci su mi prošli kroz cijelo tijelo.

Legendarna pjesma, legendarna franšiza i super jak tim ove godine sa novim trenerom.

Kod Filadelfije smo imali priliku da vidimo obrise talenta Vi Džej Edžkomba.

Momak – nevjerovatan atleta, odvažan, onako sa cojones samo takvim za rukija. Pokušaj stavljanja na poster Mičela Robinsona je samo jedan od poteza koji pokazuju da treći pik ovogodišnjeg drafta i te kako može da bude bitan šraf u budućnosti Siksersa.

Naravno da smo ga na presu pitali za to, a kolege iz Hong Konga su ga poredile sa Vinsom Karterom.

Bez Embida i Džordža, Njujork je bio favorit – i to je pokazao u obje utakmice.

Jedini peh koji je ekipa Majka Brauna imala bila je povreda Džoša Harta, koji je izašao u prvom poluvremenu prve utakmice i više se nije vraćao do kraja Abu Dabi turneje.

PR Njujorka je bez problema, na presu poslije prvog meča, saopštio o kojoj se povredi radi i kolika je pauza prema prvim informacijama. Nema prikrivanja podataka kao kod nas, gdje timovi kriju do pred utakmicu ko je povrijeđen, a ko nije.

Sama pres-konferencija je priča za sebe. Cijeli tim ljudi radi i za tim, i za ligu, i sve je perfektno organizovano. A odgovori trenera...

Zaboravite sve generičke fraze i izbjegavanja tema. Čak i kada novinari, kojima engleski nije maternji (a takvih je bila većina u Abu Dabiju), nespretno prevedu pitanje preko ChatGPT-a, i Nurs i Braun se potrude da daju što detaljniji odgovor.

Majk Braun je, na pitanje kolege iz Poljske koji je samo rekao „ja sam tu ispred svog podkasta“, pitao momka kako se podkast zove, šta znači na poljskom, i dodao da je tu da mu odradi sav potreban publicitet. Jednom novinaru iz Njemačke se, nakon druge utakmice, obratio na njemačkom.

Plijene jednostavno harizmom i profesionalnošću – i to je nešto što pravi ogromnu razliku u odnosu na kolege iz Evrope, čak i one sa najvećih instanci i gomilom trofeja.

Slobodno vrijeme u Abu Dabiju koristili smo djelimično radno, a djelimično za šoping i uzimanje poklona za bližnje.

Uspjeli smo da preko najprostijeg guglanja pronađemo i pab – da čekiramo kako to izgleda u Emiratima.

Malo je reći da smo oduševljeni načinom na koji pab funkcioniše i kako je organizovan.

Lock, Stock and Barrel ima prostor gdje možete organizovano da pratite Premijer ligu (mi smo bili kada se igrala utakmica Fulama i Bornmuta), dio sa bilijarom i pikadom, i dio sa velikom binom gdje je prvo bio muzički kviz koji se završavao čim smo došli, a nakon toga je nastupio bend Gorgeous George (da, sve je Guy Ritchie univerzum).

Odluka da ostanemo i čujemo kako zvuče ispostavila se odličnom – jer je ovo najbolji cover bend koji sam ikada slušao, a daleko da je to mali broj.

Od Stivija Vondera, preko The Police i Led Zeppelina, pa do Imagine Dragonsa... čista perfekcija.

Nije nas zaboljelo ni to što smo točenu Stellu plaćali 12,5 eura.

Ukoliko morate ranije da izađete iz smještaja, a ne znate gdje ćete sa stvarima – kao što je to bio slučaj sa nama – preporuka je Locker Room servis na samom aerodromu, gdje za simboličnu cijenu možete da ostavite svoje stvari na čuvanje.

Bezbjednost je jedna od stvari kojom Abu Dabi odiše – nigdje nećete sresti naoružanog čuvara reda, vojnika, ništa. Nema opomena da „čuvate svoje stvari od džeparenja“.

Dok će vam u Rimu u metrou, sa spikera, više puta ponoviti da pazite svoje stvari, ovdje ste od svega toga mirni (vjerovatno su rigorozne kazne jedan od razloga).

Imali smo vremena da odemo i na drugu utakmicu, da vidimo monstruozno zakucavanje Edžkomba, sjajnu partiju Ou Dži Anunobija, Mikela Bridžisa, i da uživamo u radu nogu Džejlen Bransona.

Na presu smo, ipak, dobili i jedini generički odgovor Bransona i Anunobija na pitanje koga vide kao najveću opasnost na Istoku.

Odgovor „svi su opasni, svaku ekipu poštujemo“ je ono... ne z***avajte, momci. Ta korektnost koju ih uče... trebali bi malo da se ugledaju na Starksa, koji je bez zadrške targetirao Indijanu kao najvećeg rivala.

Povratak na aerodrom, preuzimanje stvari i – ispis iz ove avanture.

Iskustvo – sjajno. Malo i ponosni (što da se ne zborimo) – što smo nas dvojica bili jedini sa Balkana prisutni na ovom spektaklu. Sklapanje kontakata sa kolegama iz drugih medija...

I čekanje na neku novu priliku.

Abu Dabi – over and out.