Šejmus Kolman, 60 hiljada

Kilibegs, gradić na sjeveru Irskog ostrva od svega 1250 duša, neobično je bitan za svoju zemlju. Geografska lokacija i tradicija lokalnog stanovništva uticale su na to da je Kilibegs danas najveća ribarska luka u Irskoj. Istorijski i politički gledano, nalazi se u jedinom dijelu provincije Alster koji pripada Republici, a ne Sjevernoj Irskoj. Čitav okrug Donegal, kojem Kilibegs pripada, bio je strašno pogođen tokom Velike gladi u 19. vijeku, te Irskog građanskog rata iz 1920-ih.

U Kilibegsu, Donegalu, i uopšte čitavoj Irskoj, fudbal je u najboljem slučaju na drugom mjestu, ako ne i niže. Irski fudbal (Gaelic) je sport koji privlači najviše pažnje, koji puni tribine i prva ljubav mnogih dječaka koji odrastaju širom ostrva. Baš u Kilibegsu, u klubu irskog fudbala koji čuva gelsko ime grada (Na Cealla Beaga), svoje prve korake napravio je i Šejmus Kolman.

Tek sa 16 godina počeo je da paralelno trenira i fudbal u lokalnom klubu Sent Katerins. Kao i većina dječaka tog uzrasta, ljeti bi igrali irski fudbal a zimi bi se prebacili na „soker“. Sent Katerins je mali ali ponosan klub sa dugom tradicijom. Osnovan je 1896. godine. Za proslavu 110 godina postojanja, u goste im je došao prvoligaš Slajgo Rovers, a nakon odigrane utakmice gosti nisu imali dilemu. Trener Šon Konors je odmah tražio Šejmusove roditelje da popriča sa njima i pita ih da puste sina da se počne baviti fudbalom u dresu Slajgo Roversa.

S obzirom da je Slajgo svega sat vremena udaljen od Kilibegsa, Henri i Meri se nisu bunili. Niko tad nije ni pomišljao da je pred Šejmusom karijera u engleskoj Premijer ligi. Štaviše, Kolman će naredne dvije i po sezone nositi dres Roversa i pitanje je kad bi ga neko primjetio u slabašnom irskom šampionatu da se skaut Evertona, Mik Doerti, nije slučajno našao na jednoj utakmici u Slajgu, prateći svog sina Šona.

Doerti je javio Dejvidu Mojesu, koji je i tada bio na klupi „karamela“, da je našao jednog jako talentovanog momka u Irskoj i da klub mora hitno da ga uzme. U klubu su se složili i u januaru 2009. godine potpisali Šejmusa Kolmana iz Slajgo Roversa za tričavih 60 hiljada funti (69.500 evra). U klubu i ligi gdje se transferi fudbalera plaćaju desetinama miliona funti, dolazak igrača od 60 hiljada jedva da je i primjećen. Većina Evertonovih prvotimaca zaradi toliko za nedjelju dana.

Danas, sedamnaest godina kasnije, taj transfer je stekao kultni status. To je priča za sve generacije navijača Evertona. Priča o jednom nevjerovatnom putovanju koje se desilo u doba modernog fudbala, kada su takve priče rijetkost. Priča o momku koji je od anonimusa stigao do kapitena premijerligaša, priča o ljubavi i vjernosti igrača klubu, ali i vjernosti i ljubavi kluba prema jednom igraču.

Šejmus Kolman se proteklog vikenda, spuštanjem zavjese na ovu sezonu Premijer lige, oprostio od igračkog angažmana u dresu „karamela“. Kopačke još nije zvanično okačio o klin jer planira da predvodi reprezentaciju svoje zemlje još neko vrijeme. Ali ova priča o bezrezervnoj ljubavi i povezanosti tribina i njihovog kapitena je došla svom kraju.

Kolman je sa Evertonom prošao sve, i dobre i loše dane, i dovođenje preskupih pojačanja i finansijsku krizu, i igranje evropskih takmičenja i golu borbu za opstanak u Premijer ligi. Treneri, igrači, predsjednici i vlasnici su odlazili i dolazili, čak i stadion se promijenio a Šejmus je ostajao. Uvijek tu, pouzdano, na poziciji desnog beka i sa trakom na desnom ramenu.

Za sve one koji su povezani sa ovim klubom na neki način, Kolman je bio istinsko otjelotvorenje „evertonijana“. Dok bi drugi saigrači birali najskuplje i najblještavije lokacije za život, Šejmus je sa svojom porodicom ostao u južnom predgrađu Liverpula. Kao i sve „obične“ ljude, kapitena Evertona biste mogli lako zateći u lokalnim kafićima i restoranima ili u parku kako se igra sa svojom djecom.

A u svlačionici je prepoznat kao lider još mnogo prije nego je 2018. prvi put imenovan kapitenom. Saigrači su prepuni hvale za Kolmana, što zbog odnosa prema igri i klubu, što zbog toga što je uvijek spreman za razgovor i pomoć. Čak ga je i veliki Karlo Anćeloti nazvao jednim od najboljih kapitena sa kojima je radio tokom svoje trenerske karijere.

Skromni Šejmus, međutim, sebe ne smatra klupskom legendom ponajviše iz tog razloga što sa Evertonom nije osvojio nijedan trofej. Ali to što je sa 434 nastupa deseti na vječnoj listi u istoriji kluba i jedini od te desetorice koji je igrao u ovom vijeku, to mnogo govori. Ako je Everton „narodni klub“ kako ga je krstio Dejvid Mojes svojevremeno, onda je glas tog naroda uvijek bio upravo Kolman.

„Tek sam nakon nekoliko godina u potpunosti shvatio koliko je ovaj klub bitan ljudima,“ izjavio je prošle godine Kolman. „Možda zvuči ekstremno ali mnogi ljudi sa kojima sam pričao žive za Everton. To ih tjera da ustanu ujutro iz kreveta. Važno je što mogu da to osjetim i kada treba da se obratim ekipi, mogu da kanališem te emocije tako da i moji saigrači to osjete na pravi način, jer oni to možda ne vide svaki dan kao ja.“

Neće biti nikakvo čudo ako ga uskoro vidimo kao člana stručnog štaba ili u nekoj drugoj funkciji u Evertonu. Kolman je vojnik Evertona i jedino ga od plavih boja može odvojiti ljubav prema rodnoj Irskoj. Svakog ljeta nakon odlaska u Englesku, Šejmus se vraćao u Kilibegs, u kuću koja gleda na more. Život ga je odveo u Liverpul ali u donegalskom okrugu je njegovo utočište, mjesto koje ga uvijek čeka i gdje s ponosom govore o njemu.

„60 grand, 60 grand, Seamus Coleman“ – pjevali su navijači „karamela“ skoro dvije decenije slaveći svog heroja. Taj transfer od 60 hiljada jedan je od najboljih poteza u istoriji kluba i nema sumnje da se višestruko isplatio. Takve transfere viđamo sve manje, jer u današnjem fudbalu ulaganja su velika a očekivanja ogromna. Strpljenja i vjere je sve manje, traže se instant riješenja.

Šejmus Kolman spada u vrstu koja izumire. Igrač jednog kluba, sa utkanim tradicionalnim vrijednostima, poštovanjem autoriteta i ponosnim reprezentovanjem institucije. Ultimativni lider kojeg poštuju i cijene saigrači različitih generacija. Boljih desnih bekova u svijetu fudbala je bilo i biće, ali njegov uticaj na terenu i u svlačionici Everton će teško nadomjestiti.