Tresla se gora, stigao je Mejson
Nisam neko ko smatra da je sopstveno mišljenje neki napisani zakon. Volio bih da Mejson eksplodira u Podgorici, da mi se sav ovaj uradak nabije na nos. Ne da bih volio, nego se stvarno nadam tome i navijam za to. Ovako, sve ovo podsjeća na ono kada smo čekali pleja onoliko dugo, a na kraju doveli Manu Lekomta. Koga? E, to je taj osjećaj.
22.11.2026. 00:00 h
Bio je avgust kada je iz Budućnosti najavljeno da se traži još jedan plejmejker kako bi se rasteretili Jogi Ferel i Saša Kovlijar. Mi koji smo se patili i koji patimo, svaki roster onako navijački sastavljamo, dodajemo, oduzimamo. Nama je još ranije postalo jasno da je, ako se već čuvaju oba organizatora prošle sezone, još jedan koji će da poveže sve... MUST.
Prošla su od tada tri mjeseca, počela su oba takmičenja, odigrale se utakmice koje se više ne mogu vratiti, a ono ljetnje "još jedan" konačno je dobilo ime i prezime.
Nejt Mejson (31), iz Zenita, u posljednjoj trećini novembra zadužio je plavo-bijeli dres.
Dok se čekalo, čovjek je mogao da pomisli da se bira igrač oko kojeg će se praviti sljedeća Budućnost, toliko se pažljivo tražio taj posljednji komad.
Na kraju je stigao plej koji je praktično cijelu prošlu sezonu izgubio zbog povrede vratnog diska i operacije, a u Rusiji ove jeseni nije uspio da uhvati naročit napadački zalet. Teško mi je da u tome prepoznam nagradu za strpljenje, da budem iskren. I nije da sam ovaj potpis dočekao sa fanfarama nakon ova tri mjeseca čekanja, koja su nama dokaz Ajnštajnove teorije relativiteta (gdje se tri mjeseca pretvaraju u tri godine i 300 poruka koje šaljemo jedni drugima: "Kad će plej?").
Mogu da razumijem da tržište više nije ono na kojem je Budućnost nekada kupovala, da bogati klubovi usisavaju sve što umije da prevede loptu i da se za preostale igrače plaća više nego što bismo željeli. Ali mogu i da kažem da ima toliko bisera sakrivenih onamo gdje treba da se traži, a ne samo da se čeka da agenti otvore svoje izloge.
Ipak, klub je potrebu za još jednim organizatorom prepoznao još ljetos. Tri mjeseca kasnije dovodi košarkaša kojem će i sam morati da pomogne da se vrati. A od tog košarkaša očekuje da odmah pomogne njemu.
Usput, volio bih da "plavo-bijeli" konačno prestanu da dovode igrače koji su već igrali protiv njih. Ponekad izgleda kao da je gostovanje u "Morači" postalo razgovor za posao. Košarka je dovoljno velika da se pojačanje pronađe i tamo gdje Budućnost još nije stigla da odigra utakmicu. Poznavanje protivnika svakako može da bude korisno, ali između toga da se nekoga sjećamo i toga da nam je potreban baš danas postoji ozbiljan posao skauta.
Mejson je, da se razumijemo, imao čime da zasluži pažnju. Zvezdi je u Beogradu dao 23 poena uz devet asistencija, pogodio svih osam šuteva iz igre, od čega pet trojki.
Partizanu je u pobjedi Dubaija u plej-ofu ubacio 26. To su utakmice zbog kojih plejmejkera upamtite, a njegovih 11,1 poen i 4,3 asistencije iz prve sezone Dubaija u ABA ligi govore da je bilo i kontinuiteta iza tih večeri.
Samo što između tog Mejsona i ovog koji dolazi u Podgoricu stoji gotovo izgubljena sezona. Dubai je u oktobru prošle godine objavio da je povrijedio vratni disk, a u novembru potvrdio operaciju, diskektomiju. Zato one dvije sezone u Dubaiju, uredno složene u biografiji, valja čitati pažljivije.
Jednu je igrao, drugu, realni da budemo, i ne baš.
Za momka čiju igru krase promjena pravca, naglo zaustavljanje i visoki ritam, godina dana pauze zaslužuje malo ozbiljnije sagledavanje situacije i nadam se da se dobro pročešljao medicinski karton.
U skauting presjeku njegovih nastupa u Zenitu stoji 0,79 poena po njegovom posjedu, ne baš obećavajućih 38,5 odsto šuta iz igre i svega 28,6 odsto za tri. To je učinak zbog kojeg se protivnički trener neće preznojavati dok bude pripremao odbranu. Pritom, tih 0,79 opisuje njegovu ličnu realizaciju posjeda, pa se iz toga ne može izvesti zaključak da je cijeli Zenitov napad toliko vrijedio dok je on bio na parketu. Igrač može da promašuje, a da i dalje dobro pronalazi druge. Upravo se u tom drugom dijelu nalazi najviše razloga da Budućnost od ovog potpisa nešto dobije.
Doduše, kao da je Mejson znao da mu preturam po statistici i spremam ovaj tekst, pa je odlučio da mi malo pokvari koncepciju.
U posljednjem meču za Zenit, 21. novembra protiv MBA, ubacio je 23 poena, podijelio šest asistencija i uhvatio dvije lopte. Proglašen je i za najboljeg igrača utakmice. Dakle, za rastanak je ostavio partiju koja mnogo više liči na onog Mejsona kojeg je Budućnost vjerovatno zamišljala kada je krenula u potragu za plejmejkerom. Jedna utakmica, naravno, ne može da izbriše sve ono što joj je prethodilo, ali je svakako ljepše kada ti pojačanje dolazi poslije ovakve predstave, nego kada moraš da ga tražiš po statističkim kolonama. Nadajmo se da je uhvatio zalet, a ne samo odigrao dobro za oproštaj.
U video-materijalu iz VTB lige vidi se da Mejson dobro radi PNR, odnosno zna kada treba da stane i da pusti protivnika da sam napravi grešku.
Nije tip igrača koji se zalijeće glavom kroz zid, već nakon bloka sačeka odluku protivničkog centra.
Imamo primjer protiv Parme, gdje je povukao odbranu do samog koša, a onda nije izmišljao poene preko dvojice, već je savršeno pronašao saigrača kojem je ostalo samo da završi posao.
Nije to sad neki potez wooow, ali upravo nam to nekada ove sezone strašno nedostaje.
U drugoj akciji, protiv Samare, poslije bloka otvara se prostor za dodavanje Martjuku, koji završava na samom košu.
Kada uspije da prođe prvog čuvara, umije da natjera drugog da mu priđe, a loptu pošalje tamo odakle je pomoć došla, visokom koji se otvara ili saigraču koji ostaje spolja.
Ovo bi već moglo da se iskoristi, jer kad nemamo Ferela, pa ni Kovlijara u petorci, napad umije da se pretvori u beskonačno dodavanje oko linije za tri poena, dok neko ne pripali (ko je rekao Fleč?). To su oni trenuci kada pet igrača na terenu gledaju jedni druge i čekaju da neko nešto izmisli (ponavljam... FLEČ ZA TRI).
Racio od tri asistencije i 1,28 izgubljenih lopti po meču nije loš, da ne mračim. I da kažem za zapisnik, sviđa mi se što ne žuri da po svaku cijenu napravi nešto.
Nema neki atomski prvi korak koji protivničke bekove baca u depru, ali zato blok koristi sjajno. Svoje čuvare će da nadmudri prije nego da ih ostavi dva metra iza sebe.
Kada mu se ukaže prilika iz pika, može da napadne obruč, ima mekan floater preko visokog igrača.
U Rusiji, recimo, primjeri poput onog protiv Parme, gdje je osjetio saigrača, nisu baš česti.
Odnosno, umije da upadne u to da izabere teži put, da odradi sve dobro do završnice i onda pokuša da pogodi preko ispružene ruke. Naravno, nekad će to i da uđe. Ali ako su nam trebala još tri mjeseca da pronađemo čovjeka koji će da uzima teške šuteve, onda smo mogli i ranije da završimo posao.
A šut, šut je trenutno najveća crvena zastava njegove kartice.
Jeste se raspucao na rastanku, ali generalno, 28,6 posto za tri... Ooooo, ima da skupljaju protiv nas, pa da žive od toga da mu ostave prostor. Rizik vrijedan pokušaja, pa ako se upali kao onda protiv Zvezde ili sada na oproštaju od Zenita... upali.
Protiv Mejsona je formula da se prođe ispod bloka i sačuva centar bliže košu. Tako se stvara pritisak i problem za njega, jer nema prostora za prodor, visoki se ne otvori kako treba, a pomoć stigne mnogo lakše. Ako protivnici odluče da ga ne ispoštuju kao šutera, sve ono što umije dobro da radi sa loptom, nažalost, pada u vodu.
Sama mehanika šuta nije nešto u šta ćete se zaljubiti. Posebno nakon driblinga, podigne loptu iznad čela, malo zastane, pa je tek izbaci. Sve izgleda kao da šut ima dvije etape.
Materijal iz Rusije stvara i sliku kao da i dalje vuče posljedice povrede kod tih izbačaja, i to ne samo sa trojke već i sa nekog perimetra. Ali ne bih sve ni svaljivao na povredu i operaciju. Statistika iz Dubaija, kad je bio zdrav i prav, pokazuje nam da ni prije povrede nije bio baš Stef Kari. Naprotiv, njegovih 31,9 odsto svjedočanstvo je da je šut uvijek bio na listi "con".
Tako da su šuterski dani, kao ovaj za ispis iz Zenita i onaj protiv Crvene zvezde, lijepi izuzeci, ne i pravilo.
Sa druge strane, uvijek je bio siguran sa linije penala. Gotovo 90 odsto uspješnosti, pa se protivnicima ne isplati da ga biraju za metu kada dođe takav dio utakmice.
Gledali smo ove sezone da Žakelj voli da pošalje oba pleja u petorku. Mejsona, pak, ne vidim, osim ako i tu ne bude imao loptu u rukama. Da trči kroz blokove i gađa ćošak, ohhh helll nooo.
Zato ga u početku više vidim kao zamjenu za Ferela na parketu, koji je pritom tu da razigra visoke, ubrza protok lopte i natjera protivničku odbranu da se makar malo više pomjeri. Ako to uspije, već smo na nekom dobitku.
Budućnost sa Megijem i Butejom ima kome da napravi šut, a sa Morganom može da traži i saradnju u kojoj visoki poslije bloka ostaje spolja. Mejsonovo dodavanje tu može da bude korisno, pod uslovom da i njegov čuvar ima razlog da ga prati.
U odbrani će Žakelj morati pažljivo da bira parove. Mejsonovih 188 centimetara uz Ferela daju protivniku dvije niže mete, posebno kada preko puta stanu krupniji bekovi koji mogu da ih odvedu bliže košu. Takvu petorku moraju da prate krila koja mogu da preuzmu težeg igrača i pomognu u skoku (a ni tu ne blista naš defanzivni bedem, ako izuzmemo energiju Đola Jovanovića). Ta mekoća spolja ostaje, ako ne bude još veća nakon ovog potpisa.
Ako je neko očekivao od novog pleja da je lockdown odbrambeni igrač, džaba se nadao. Ni šasija ni defanzivni mindset nisu nešto što krasi Mejsona.
Ima, naravno, prostora da se u Podgorici osjeti bolje nego u Zenitu. Sankt Peterburg umije malo da pojede igrača. Zima, hladnoća, kratki dani, putovanja, pa još i borba za mjesto u ekipi dok pokušavaš da se vratiš poslije duge pauze.
Lako je nama da sa ove strane gledamo procente, a da preskočimo sve ono između dvije utakmice. Promjena grada, uloge i osjećaj da te ekipa traži zbog nečega što znaš da radiš mogu da pomognu. Tu vidim prostor za bolji nastavak njegove sezone, mada bi bilo udobno baš sve Zenitove probleme objasniti vremenskom prognozom.
Žakelju sada pripada posao da mu odredi šta tačno treba da donese. Petnaestak dobrih minuta u kojima će visoki dobiti upotrebljivu loptu, šuteri priliku da napadnu pomjerenu odbranu, a Ferel predah, već bi značili. Od toga treba početi, pa širiti ulogu ako igra to opravda. Još jedan plej može da pomogne ovoj Budućnosti.
Ali sve veće od pomoći je poprilično optimistično.
Budućnost je ovim potpisom preuzela i dio njegovog povratka, a dok Mejson bude hvatao ritam, bodovi će se i dalje dijeliti svake nedjelje. Volio bih da Smit (ponavljajmo glasno, braćo: petica je, PETICA JE), Bucijel i Đorđević uskoro počnu da ga traže pogledom čim postave blok, jer znaju da će lopta stići.
Nisam neko ko smatra da je sopstveno mišljenje neki napisani zakon. Volio bih da Mejson eksplodira u Podgorici, da mi se sav ovaj uradak nabije na nos. Ne da bih volio, nego se stvarno nadam tome i navijam za to. Ovako, sve ovo podsjeća na ono kada smo čekali pleja onoliko dugo, a na kraju doveli Manu Lekomta. Koga? E, to je taj osjećaj.
Komentari | Podijeli vijest
Podijeli sadržaj
Ako Vam se svidjeo ovaj članak, podijelite ga sa svojim prijateljima.
Facebook
X
Viber
WhatsApp
Telegram