Budućnost zaokružila centarsku liniju - Skaut analiza Stefana Đorđevića

Ajde da počnemo sa nagradnom igrom, pivo za onoga ko nađe snimak Stefana Đorđevića kako puca na koš van linije 6,75 u posljednje dvije godine? Nema ga, košarkaš Šljonska je bio ubitačan sa 90 ubačenih šuteva od 116 pokušaja, ali sve je skoro na obruču završavao. Nerijetko zakucavanjem, poludistancom dosta rijetko, eto tek toliko da se ne može reći da je potpuno nema, trojku nije tražio.

U Poljskoj mu, doduše, to nisu ni tražili, nije bilo potrebe da širi teren, ali ni on sam nije glumio nešto što nije. Držao se striktno svoje uloge koja mu je donosila i minute i učinak u Arki i Šljonsku.

Jak blok, tajming sa prvim korakom beka, kojim se pravi prednost, a onda otvaranja i završavanje ka košu. Dovoljno dobro se zagradi da, ukoliko lopta ne prođe kroz obruč, on bar još jednom proba "na popravni" da završi drugi put.

U Poljskoj je prosječno ubacivao 11,9 poena i 4,3 skoka uz 67,2 odsto šuta iz igre, dok je u Eurokupu za nešto više od 21 minut ubacivao 12,7 poena, hvatao 6,8 lopti i gotovo tri puta po utakmici dolazio do ofanzivnog skoka, što je vjerovatno prvi green flag koji su u Podgorici gledali kada je zapao za radar Andreja Žakelja.

Đorđević ne dolazi do poena tako što čeka loptu na niskom postu, pa tu sebi izolacijom stvara prednost. Većina poena dolazi iz akcija u tranziciji ili iz pik en rola, kada dosta autoritativnim druženjem sa obručom podigne boost i svojoj ekipi i navijačima.

To je ona stavka koja često fali nekim igračima na njegovoj poziciji, koje smo mogli da gledamo proteklih sezona u "Morači".

Osjećaj koji se meni lično sviđa kod ovog košarkaša nije pak zakucavanje, nego način na koji tempira rol nakon što je postavio blok. Ne radi to po automatizmu, što često bude prerano, nego dobro bira trenutak kad da krene put obruča.

highlights-Stefan Djordjevic (Igokea m:tel vs Partizan mocart bet) Watch on YouTube

Kod sviča prilikom tih akcija nije neko ko će da traži loptu na četiri metra, nego onda ide svojom masom protiv nižeg čuvara da ga ugura što dublje i zapečati ga sa jedne strane, a sa druge da mu treba maksimum jedan korak do koša.

Lepeza završetaka nije striktno zakucavanje, već može da bude iz okreta, horogom, ispod table, ali i uz kontakt, uglavnom lijevom rukom.

Godinu dana u Đironi i rad sa legendarnim Markom Gasolom razvili su viziju da vidi prvo slobodno dodavanje, ali ne treba stavljati u CV da je neko ko sa lakta vodi napad ili ima viziju da vidi više od tog jednog utrčavanja (nije Šengelija, da se nadovežem na prošli tekst).

U suštini najprijatnije se osjeća kad je on taj koji završava, da nema previše dumanja oko pronalaska saigrača.

Budućnost je već ranije odredila pravac kojim želi da ide u reketu, onda kada su produžili ugovor Džeriju Butsijelu. Dovođenjem Džastina Smita, čija visina od 201 cm zbunjuje i vara i javnost (neko bi rekao možda i neke članove kluba), pozicija petice je cementirana potpisom Đorđevića.

Smit je po mindestu, motorici pokreta, svemu što pruža na parketu klasična petica.

Đorđević donosi nešto svoje u rosteru, dosta jednostavno i, ako se dobro poveže sa spoljnom linijom, dosta učinkovito, a sve bez pretjerane potrebe da se drugi prilagođavaju njemu.

Sa bočne strane pik en rola, mogao bi da, ako centar izađe visoko, otvori iza njegovih leđa, ako odbrana preuzme, pomenuto spuštanje nižeg igrača do obruča, a onda eventualno iz svega toga da gađa nekog od šutera u korneru.

Iz centralnog pik en rola može da rola kroz sredinu i, sa eventualnim dodatnim blokom, da otvori prostor da bude meta lob pasa. Nešto slično je igrao Majk D'Antoni u Lejkersima sa Hauardom i Gasolom (samo kažem, ne pravim poređenje).

To su akcije u kojima se od Đorđevića traže blok, pravac kretanja i završnica, bez dodatnog driblinga i ukrašavanja.

STEFAN DJORDJEVIĆ | WKS Śląsk - Legia Watch on YouTube

Džuvan Morgan bio bi mu najvažniji saigrač u toj računici. Morgan može da stoji van reketa, pogodi otvoren šut, preuzme više pozicija i sa slabe strane pokrije dio prostora koji centar napusti, pa bi petorka sa Ferelom, Megijem, Butejem, Morganom i Đorđevićem imala dovoljno šuta da njegov ostanak blizu koša ne uguši napad.

Eventualno uparivanje u petorci sa Smitom ili Butsijelom nema previše logike, sem u rijetkim prilikama kada dođu oni protivnici pa na utakmicama sa njima visina i skok vrijede više od prostora.

Odbrana nije prva stvar koja stoji u izlogu srpskog košarkaša, ali ne može se reći da ne postoji u defanzivnom prostoru.

Najprijatnije se osjeća u srednjem i dubljem dropu, gdje može da sačuva eventualno dodavanje prema centru i da proba da završi posjed skokom.

Imao je u Evrokupu skoro po blokadu i ukradenu po meču, što govori da ima dobar osjećaj za pomoć, ali nije da je centar koji će sam zatvoriti prodor protivnika.

Bilo koja petica koja se ne stidi šuta sa distance izvlačila bi ga iz prostora u kojem se osjeća najbolje, pokušaj njegovog agresivnog iskakanja ostavio bi dug put za povratak ka obruču, a ni česti svičevi ne bi mu dali benefite kada bi se našao ispred nižeg beka.

I sidraš centri nisu omiljeni protivnici, jer Stefan nema ni centimetre ni masu da svaki propust u odbrani nadoknadi vertikalnošću.

Da kažem i da pomenuta jednostavnost u napadu dođe na naplatu u utakmicama kada se on bude nalazio na terenu. Nije baš siguran izvođač slobodnih bacanja (prošle godine na oko 60 odsto), a problem nastaje i kada upravo u tim minutima protivnik odluči da dobro zatvori reket, a i da živi od toga da ga šalje na liniju penala (hack a Stefan).

U plej-of seriji protiv Arke je nestao, i to nakon što je Šljonsk vodio 2:0, pa potom izgubio 3:2 u seriji, u majstorici je za 16 minuta imao pet poena i tri skoka.

Naravno, poraz ekipe iz Vroclava ne ide njemu na dušu, ali doziranje minuta i učinak su interesantni za Žakelja i njegov tim da bace oko.

Dok je bio košarkaš Arke početkom 2025. godine povrijedio je ručni zglob, a potom je imao i probleme sa donjim dijelom leđa. Ipak, prošla sezona u kojoj je odigrao 48 mečeva u svim takmičenjima trebalo bi da stvori mirniju sliku od one iz Gdinje.

Odlaskom Zorana Nikolića i Džastina Tompsona, Budućnost bi mogla da prije svega savršeno tempira Đorđevića, što znači da se dobro prati tok meča i situacija protivnika da bi se najbolje iskoristili minuti kad je on na terenu.

Đorđevićevi minuti mogli bi da rastu protiv ekipa koje preuzimaju, igraju sa nižom peticom ili ne zatvaraju defanzivni skok, dok bi ga Žakelj ranije sklanjao kada protivnik raširi teren i uporno ga vuče daleko od obruča.

Duga je sezona, nekada dođe do preranog ulaska u problem sa ličnim greškama, i u tim noćima Đorđević će trebati da pokaže da ima u sebi ono što je i njegov saigrač iz Igokee pokazao u Podgorici. Tada onaj perfektan tajming otvaranja, hvatanje lob pasa ili ofanzivnog skoka donose bolji status među zahtjevnom podgoričkom publikom.