Tornike Šengelija - Džiletov ratnik, Ćavijev čovjek od povjerenja

Mislio sam da nakon Luisa Skole reprezentativna košarka gubi ultimativnog igrača koji nikad ne kaže ne, ali Tornike odavno nosi tu Skolinu baklju, i nije mu teško ni privatni avion, ni manje od 24 h poslije utakmice da obuče dres Gruzije i propisno se "pobije" pod obručima za svoju reprezentaciju (učite momci, učite, nije nacionalni dres "nešto tamo").

08.08.2026. 00:00 h

Main article image
Slika: Šengelija nakon pobjede nad Španijom - foto: FIBA

Nije prošlo ni dvije nedjelje od završetka sezone španskog prvenstva, Toko Šengelija se stavio na raspolaganje Gruziji i Aleksandru Džikiću, za težak duel sa Španijom.

Čuj mene, stavio se na raspolaganje, ODIGRAO je 44 minuta na parketu, predvodio nevjerovatan preokret Džiletovih "krstaša" (neka što se moj omiljeni trener pretplatio na to da bije Skariolu đe ga sretne, no je postao i dželat "Furiji", samo kažem) od 22 poena zaostatka, za novu pobjedu Gruzije nad Španijom, a meč završio sa 37 poena (6/11 za tri), deset skokova i četiri ukradene lopte.

Mislio sam da nakon Luisa Skole reprezentativna košarka gubi ultimativnog igrača koji nikad ne kaže ne, ali Tornike odavno nosi tu Skolinu baklju, i nije mu teško ni privatni avion, ni manje od 24 h poslije utakmice da obuče dres Gruzije i propisno se "pobije" pod obručima za svoju reprezentaciju (učite momci, učite, nije nacionalni dres "nešto tamo").

Mjesec dana nakon partije za anale, stigao je i potpis Dubaija, kojeg je preuzeo Ćavi Paskval.

Sjajni španski trener je gledao Tokua kako i u 35. godini često ima više energije nego cio tim zajedno, kako je odigrao 74 meča za Barselonu prošle godine, i daleko od toga da je imao ulogu "čiča Tome", nego je nerijetko bio i najbolji pojedinac.

Na kraju krajeva, treći strijelac (dva poena po meču manje od Pantera, koji je bio najefikasniji), prvi skakač, treći asistent...

Doduše, Ćaviju i ne treba ova statistika da bi znao da cijeni zalaganje Gruzina. U novembru 2025, kada je preuzeo Barsu, na prvom sastanku sa klubom rekao je da su Toko i njegov rad i zalaganje primjer kako treba da se ponaša svaki igrač katalonskog kluba, i da on kao trener ne očekuje ništa manje od ostalih.

Satoranski je zbog minulog rada nosio kapitensku traku, ali se centar moći uvijek naginjao ka Šengeliji.

Ono što njegovu košarku krasi jeste jednostavnost. Takav igrač vam i pored lepeze Rajt, Musa, Bejkon, Okobo, Blosomgejm donosi ono malo jednostavnije: daj je na niski post, protivnik skupi, pa da vidimo.

I nije mu problem da to više puta zaredom ponovi. Treba pogledati završnicu meča sa Baskonijom u Vitoriji, gdje je Paskval vezao nekoliko napada sa spuštanjem lopti Šengeliji, a ovaj mu vratio sa 20 poena.

Ne treba Gruzinu više brzina, a bio je solidno brz za svoju poziciju kao mlađi. Protiv nižih igrača, i fizički manje dominantnih, koristi dubok prijem, leđa i kontakt, a ako je čuvar teškaš, onda može da napadne licem i iskoristi situaciju sa nekoliko različitih scenarija. U Dubaiju imaće ponovo izbor gore pomenutih, kada protivnik misli da je odbranio pik, a zapravo je ostavio Šengeliju sa protivničkim bekom na leđima. Takve jede bolje nego hačapuri.

Najbolje partije pruža kada se ne odluči na to da ima šuterski trening. Onda kada krene da zida blokove, primi kratko dodavanje, negdje na liniji slobodnih bacanja, i da onda bira... tu i on dobija nevjerovatne indekse i tim odnese pobjedu.

Protiv Partizana u Beogradu je prošle godine dobijao dosta lopte i uzvratio je sa 24 poena, po pet skokova i asistencija i indeksom 42.

Njegova "ahilova peta" ostaje šut za tri poena, iako i tu brojke umiju da prevare (vežite se, ide rečenica ponovljena 500 x do sada: ne gledajte boxscore).

Prošle godine u Evroligi dobrih 37 odsto, Španiju je sahranio trojkama prije mjesec dana, ali recimo u Endesi je bio na svega 16,4 odsto i to na 1,5 uzetih šuteva.

Najpoštenije bi bilo reći da, ako odbrana isprovocira šut, mora da živi sa time da će se možda pretvoriti u prime Mirzu Teletovića, ali ako se napad postavi da on "živi u ćošku", onda mrka kapa.

Šengelijina trojka služi da otvori put prema njegovom sljedećem dodavanju ili ulazu, ne da "krade leba" Davisu Bertansu.

Zna dobro i Džikić to pitanje, još da u Gruziji Šengelija ima mnogo uži izbor igrača, gdje su Goga Bitadze i vječiti Giorgi Šermadini klasične petice, koje svoje čuvare ne udaljavaju previše od obruča, a veliki dio kreacije uzima Kamar Boldvin.

Toko je nosio Gruziju prošle godine na Eurobasketu, prvi put vodio reprezentaciju do četvrtfinala, izbacili su na putu olimpijskog vicešampiona Francusku.

Džikić je tada pustio Tokua da govori prije njega, jer je, kako je sam kazao, Šengelija značajniji.

To nije gest o hijerarhiji, nego o odnosu trenera i igrača, a Šengelija je poslije uzvratio konstatacijom da Džile zaslužuje da vodi tim u Evroligi.

U Gruziji, da bi raspored sa visokom petorkom radio, ostali moraju da drže širinu, a Toko da loptu prima u pokretu i na poziciji odakle može odmah da doda. Tako je bio povremeni kreator, ali stalni oslonac.

Protiv Španije je zato važan i podatak na koji je način došao do 37 poena, i da utakmica nije bila one man show, već je i mezimac našeg Luke Novakovića, Markiz Rid, sasuo 32 poena i podijelio sedam asistencija (Lukino detaljno seciranje ovog igrača, koji će konačno naredne godine dobiti priliku u većem klubu kod Saše Đorđevića, pogledajte dolje).

Šengelija, dakle, nije napunio statistiku u ekipi u kojoj su svi ostali čekali da on završi posjed, nego uz drugog velikog potrošača lopti.

Dubai sa svojim superbogatim rosterom ima luksuz da od njega pravi upravo to, kreatora sa četvorke, a da za bitku pod obručima može da niveliše i čeka utakmice gdje se to zaista traži.

Barselona je poslije Paskvalovog dolaska usporila do trećeg najnižeg ritma u Evroligi, s tim da je smanjila broj izgubljenih lopti, a sa druge strane povećala udio kretnji bez lopte, utrčavanja i akcija iz blokova.

Klasični post-ap koristila je rjeđe. To dosta govori o Šengelijinoj budućoj ulozi: Paskval ga neće vraćati deset godina unazad i hraniti loptama na bloku u svakom drugom napadu, već će post sačuvati za željeno preuzimanje, a ostatak njegovih minuta ispuniti blokovima, kratkim otvaranjem, dodavanjem i skokom. Tako veteran ostaje uključen, a posjed ne mora da stane.

Mnogo me više zanima da vidim kako će naš Kin (jbg, i dalje ga svojatamo ovdje u Podgorici, kakvog smo igrača imali prilike da gledamo...), koristiti Tokuove blokove, sa Kabengeleom ili Dijakiteom uz osnovnu liniju. Biranje hoće li da doda njemu ili da traži vertikalu nekog od ove dvojice daje pravo bogatstvo odluke.

Moći će, naravno, Šengelija i da igra na poziciji petice, kad protivnik smanji petorku, pa ga Paskval okruži sa četiri spoljna igrača, uz to da će i protivnički centar morati da izlazi kako bi pratio Gruzina... To je dobar potencijalni scenario protiv niskih petorki i ekipa koje dobro preuzimaju.

U paru sa klasičnom peticom problem je drugačiji. Toko i centar bez šuta ne stvaraju širinu sami od sebe, pa preostala trojica moraju da budu stvarne prijetnje sa distance, a da ponovim, Šengelija ne smije da postane statična četvorka koja samo čeka loptu.

Ako je u pokretu, može da veže dvije strane napada. Ako ostane u ćošku pored centra koji živi u reketu, protivnik će suziti teren i vratiti Musu ili Rajta u gužvu iz koje je ovaj potpis trebalo da ih izvede.

Odbrana je još delikatnija, jer zahtijeva gotovo savršenu raspodjelu uloga. Toko može da primi kontakt na postu, zagradi igrača, pa i da u pojedinim situacijama preuzme nisko krilo.

Ali nije u pitanju elitni zaštitnik obruča, niti on u 35. godini može da popravi svako kašnjenje bekova.

Tim sa dobrim skautima će tražiti od svojih igrača da ga uvlače na visoki pik i tjeraju da u istom posjedu češće mijenja zadatak.

Paskval je zato u Barseloni smanjio agresivna iskakanja, malo češće preuzimao i zadržao prolazak preko bloka kao osnovu odbrane pika, što Šengeliji može da sačuva nekoliko nepotrebnih trčanja, u godinama kada je broj pređenih kilometara sve.

Skok i prvi pritisak moraće da dođu od ostatka tima, jedan veteran sa 206 cm ne može sam da popravi odbranu koja je lani na 100 posjeda primala 120 poena.

Ali da godine ne budu opravdanje, pokazala je prošla sezona, gdje je, opet da zaokružimo, odigrao 74 utakmice u regularnom prvenstvu (EL + Endesa), dakle jednu NBA sezonu, i pokazao da je igrač koji i dalje može komotno da igra od 22 do 25 minuta.

Dok u Gruziji igra koliko igra, Paskval će znati da to iskusno izbalansira, jer ima taj luksuz, a onda, kada dođe proljeće i one noći kada se bitna utakmica lomi, da na tajm-autu kaže: "Ok, sad spuštamo na Tokua... nekoliko narednih napada."

Komentari | Podijeli vijest