Vuk iz Dubaija izašao iz jagnjeće kože

Američki košarkaš, bijelac, bez šuta... Podsjeća to na epizodu HIMYM kada Robin Šerbatski kaže dvojici maturanata koji izgledaju kao nerdovi, ali koji nisu baš dobri u matematici: "Nerds who aren't good in math... Life's gonna be rough, boys."

Ipak, za ovoga igrača u njegovoj 33. godini plaćeno je navodno 2,6 miliona eura obeštećenja i skoro 10 miliona za trogodišnji ugovor.

Vratimo se malo u prošlost, ne pretjerano davno.

U aprilu 2023. u Atini je potpisan papir kojim je Tomas Vokap, momak iz teksaške Pasadene, postao Grk. Na odluci o počasnom državljanstvu stajali su potpisi ministra unutrašnjih poslova i predsjednice republike, a uz novi pasoš išla je i priča o Vokapovom obećanju da će ga vratiti ako odbije da obuče dres reprezentacije.

Nekoliko dana ranije produžio je ugovor sa Olimpijakosom do 2027. i, objašnjavajući zašto, nabrajao Barcokasa, saigrače, ljude iz kluba, život u Grčkoj, pa čak i svlačionicu kao neki njegov lični kutak u kojem se posebno osjeća srećno.

Volio je, dakle, i prostoriju u kojoj ostavlja stvari i skida znojavi dres.

"Za mene ne postoji bolje mjesto za igranje", rekao je tada, sa sigurnošću čovjeka koji je pronašao gdje pripada. Pitanje šta se dešava ako čovjek ostane Grk, a prestane da bude Pirejac, tada se nekako nije uklapalo u priču.

Evropska košarkaška pijaca i bez njega je ovog ljeta imala dovoljno sapunica.

Asvel je odigrao najtužniju epizodu. Ljeto je počelo pričom o gotovo šezdeset miliona eura, da bi se račun ubrzo sveo na dvadesetak, a klub je iz prethodne sezone već nosio obavezu da igračima doplati više od milion jer nije dostigao propisani minimum za njihove zarade.

Igrači koje su najavljivali kao pojačanja počeli su da odlaze prije nego što su stigli da postanu ekipa. Silven Francisko je za otprilike mjesec prešao put od velikog pojačanja Asvela do igrača Panatinaikosa, a Toni Parker je za to vrijeme sjeo na klupu kluba koji pokušava da proda braći Bas.

Trener tako pokušava da pripremi imovinu koju vlasnik drži u izlogu, samo što su trener i vlasnik isti čovjek.

Armoni Bruks je kroz pregovore i najave obišao Partizan, Asvel i Real, pa završio na pozajmici u Valensiji, uz toliko preokreta da je Partizan stigao da se u priču vrati i drugi put.

Majk Džejms je poslije godina u Monaku završio u Efesu. Toko Šengelija je platio sopstvenu izlaznu klauzulu u Barseloni da bi otišao u Dubai, gdje ga je već čekao Ćavi Paskval. Navijaču je ostalo da tokom godišnjeg odmora nekoliko puta sastavi novu petorku u glavi na Fantaziju EL i svaki put bude jednako uvjeren da je sada konačno gotova.

Vokapov odlazak je teže bilo zamisliti.

Pet godina je u Pireju bio ono što se tamo cijeni gotovo koliko i pobjeda, Barcokasov vojnik, čovjek kojem trener može da preda ekipu znajući da će neko pritisnuti loptu, provući se kroz blok i pronaći slobodnog saigrača, bez zahtjeva da mu se poslije toga obavezno nacrta akcija za šut.

Odbranu i organizaciju igre i sam je opisivao kao svoje puno radno vrijeme. Najbolji defanzivac Evrolige (uz malo khm khm statusa Branka Lazića u ABA ligi, ako me razumijete), pet uzastopnih fajnal-forova sa Olimpijakosom i, najzad, ovog maja u Atini, pobjeda nad Realom i trofej koji se u Pireju čekao trinaest godina. U aprilu, dok je odgovarao na zahtjev Panatinaikosa da mu se poništi naturalizacija, još jednom je rekao da mu je Grčka dom.

Tokom ljeta je u taj rječnik ušla plata. Govoreći o tome gdje vidi sebe u nastavku karijere, objašnjavao je da treba biti tamo gdje te poštuju i cijene, pa dodao da se poštovanje vidi i kroz zaradu.

U Pireju su, međutim, još imali onaj potpis do 2027. godine. Ugovor bez izlazne klauzule.

Dubai je, od svih klubova, krenuo po njega, Vokap je u avgustu obavijestio Olimpijakos da jednostrano raskida ugovor, nije došao na pripreme, klub je otvorio disciplinski postupak protiv njega, a Evroliga protiv Dubaija.

Dakle, put od Barcokasovog ultimativnog vojnika stigao je dotle da se ne pojavi na prozivci.

Vokap se žalio i na oko devet hiljada eura zadržanih zbog navodne štete na automobilu, pa se nekoliko mjeseci poslije evropske titule njihov odnos rastavljao i preko računa za auto-limara i mehaničara.

Nakon dosta međusobnih optužbi, 7. septembra stigao je dogovor uz obeštećenje, Vokapu novi ugovor do 2029, a javnosti saopštenja puna zahvalnosti na saradnji i načinu na koji su razgovori vođeni. Navijaču je ostavljeno da osjećanja prilagodi upravo postignutom sporazumu.

Sve je to Dubai uspio da završi pred svoju treću takmičarsku sezonu, jedva dvije godine nakon što nam je Dejan Kamenjašević objašnjavao kako će taj klub polako da gradi svoje mjesto u ABA ligi.

Budžet će biti oko četiri miliona eura, govorio je 2024, uz objašnjenje da moraju sami da pronađu sponzore, prodaju televizijska prava i napune dvoranu.

Usput je evropskoj košarci održao kratko predavanje o tome kako se ovdje živi: neko ti da pare, pa ne moraš ništa da radiš. Iz Dubaija je, tako, stiglo i veliko poslovno otkriće da klub može da zaradi od ulaznica i sponzora, o čemu valjda u svim tim lijenim evropskim sredinama nikome ranije nije palo na pamet da razmisli.

Godinu kasnije, sa ulaskom u Evroligu (da, nakon samo godinu dana, ugovor na pet godina, dok su Partizan i Zvezda tada dobili na tri), Kamenjašević je govorio o šesnaest miliona eura, uz obaveznu napomenu da je to tek jedanaesti budžet takmičenja. Cifra je rasla, a objašnjenje ostajalo približno isto: "idemo polako, gradimo, ljudi imaju pogrešnu sliku o nama".

U Podgorici smo to građenje upoznali preko Mekinlija Rajta i Kenana Kamenjaša, koji su iz Budućnosti otišli u Dubai. Navodno obojica već u februaru završeni, a šta onda reći kada je Dženan Musa stavio potpis iz redova moćnog Reala.

Ovog ljeta Dubai je otišao po trenera Barselone, pa mu doveo i Šengeliju, koji je za izlazak iz ugovora platio gotovo milion eura.

Čovjek je, dakle, prvo morao ozbiljno da plati da bi iz Barselone prešao u klub koji je tek završio drugu sezonu (mig mig, on platio, ponovo, ako me razumijete).

Stigli su i Eli Okobo i Džeron Blosomgejm, a otkupljen je čak i petnaestogodišnjak iz Saragose (Sumail Keita), da se uz gotove igrače na vrijeme kupi i sljedeća generacija.

Onda je na taj spisak dodat plejmejker aktuelnog prvaka Evrope, pod ugovorom bez izlazne klauzule. Za njega je trebalo proći kroz sedmice sukoba i disciplinske postupke, pa obezbijediti dogovor koji će otvoriti vrata kroz koja Olimpijakos nije namjeravao da ga pusti. Dubai je odigrao dvije sezone, a njegov novi plejmejker pet uzastopnih završnih turnira Evrolige samo sa posljednjim poslodavcem.

Paskval će od njega odmah dobiti organizaciju napada i odbranu na lopti, uz iskustvo utakmica u kojima jedan pogrešan pas završi sezonu. Dok se u intervjuima govori o dugom razvoju, treneru se sastavlja ekipa za velike utakmice u maju.

Kamenjašević je i tokom ove priče ponavljao da operativnim budžetom nijesu među prvih pet u Evroligi, smještajući Dubai negdje između sedmog i devetog mjesta.

Podsjetio je na vlasnika Panatinaikosa i njegovu priču o ponudi Jokiću, pa pitao kako bi tek gledali Dubai da je on izgovorio nešto slično.

Ta tabela pažljivo se postavlja tako da iznad Dubaija uvijek ostane dovoljno bogatijih klubova, pa bi trebalo da previdimo koliko je brzo njihov novajlija stigao među njih.

Treća sezona, evropskom šampionu odveden važan igrač, a još se traži razumijevanje za "početničke korake".

Kad je Nik Vajler-Beb otišao u Zvezdu, Kamenjašević je to objasnio većom ponudom, uz opasku da neki igrači pare stavljaju ispred svega ostalog što im Dubai nudi. Novac se odjednom uredno pojavi kao objašnjenje tuđeg izbora.

Baš me zanima koliko će mjesta dobiti kada se bude pričalo zbog čega je Vokap napustio evropskog prvaka.

"Skromnost" je u Dubaiju postala marketinška strategija, i to skupa.

Obrnuta priča o Potemkinovim selima. Znate onu anegdotu o istoimenom ruskom knezu koji je, prilikom posjete Katarine Velike, pravio u daljini kulise lažnih sela da bi prikrio jedno veliko ništa.

E, kod Kamenjaševića i Dubaija priča ide obrnuto, u njoj se kulisama zaklanja novac, dok publika treba da vidi početnika koji tek uči kako se pravi klub.

Priča da se nema para ne pije vodu, to je svima jasno, ma koliko Kamenjašević pokušavao da se pojavi na kauču svakog podkasta u regionu, gdje će da zakuka o tome kako pare ne padaju sa neba.

Klub koji zaista broji svaki cent dobro razmisli prije nego što krene po igrača kojeg njegov poslodavac nema obavezu da pusti, jer tu unaprijed zna da će plaćati i izlaz i novi ugovor.

Dubai je otišao po Vokapa i završio posao uprkos svemu što je stajalo između ponude i potpisa. Sada bi još trebalo da učestvujemo u čuvanju slike o njihovoj skromnosti, dok evropski prvak traži zamjenu za čovjeka kojeg mu je taj skromni klub odveo.

Tu je vuk izašao iz jagnjeće kože. Čim se pojavio neko koga vrijedi uzeti, našlo se dovoljno snage da se posao izgura do kraja, a čim je završen, koža je uredno vraćena na leđa, uz zahvalnost Olimpijakosu i želju za dobrim odnosima. Sjutra će se opet govoriti o strpljenju, održivosti i nepravednom odnosu prema novajliji, dok se bude gledalo koga još vrijedi dovesti. Ta koža je najjeftinija stavka u njihovom budžetu i ubjedljivo najisplativija.

Vokap je i dalje Grk, a u onoj svlačionici koju je toliko volio sada neko drugi može da ostavi stvari. Za ostale evropske klubove tu ima mnogo više razloga za razmišljanje nego u svim Kamenjaševićevim poređenjima budžeta i priči "nemam, jarane, okle mi".