Let’s get physical: Šta Lamar Stivens donosi Partizanu

Olivija Njutn-Džon je 1981. godine pjevala "Let’s get physical“, sa dovoljno dvosmislenosti da ni trake oko glave, teretana i aerobik iz spota nijesu mogli nikoga sasvim ubijediti da se radi samo o treningu (ako me razumijete).

Kod Lamara Stivensa, da odmah razjasnimo, ne mislim na to (stop it!!!).

Partizan je ovog ljeta stari refren shvatio doslovno. Đoan Penjaroja dobio je 104 kilograma mišića, široka ramena kojima se zatvara put prema obruču i igrača sposobnog da u jednom posjedu primi udarac krilnog centra, a već u sljedećem ostane ispred beka poslije preuzimanja.

Ta građa, međutim, već godinama zaklanja drugi dio Stivensove priče. NBA liga je u njemu vidjela čovjeka za najteže defanzivne zadatke, nekoliko minuta sirove energije i posao koji zvijezde uglavnom prepuštaju drugima, iako je na Pen Stejtu četiri godine bio nosilac napada, 42 puta prelazio granicu od 20 poena i stigao nadomak školskog rekorda

Tejlor Betl ostao je najbolji strijelac u istoriji Pen Stejta sa 2.213 poena. Stivens je stigao do 2.207 i više nije dobio priliku da ga prestigne. Trebalo mu je sedam poena, možda jedno bolje poluvrijeme, ali su u martu 2020. godine, zbog pandemije, otkazani turnir konferencije Big Ten i kompletna NCAA završnica. Sezona je završena bez posljednje utakmice, Pen Stejt je ostao bez prvog nastupa na NCAA turniru poslije devet godina, a Stivens bez rekorda koji mu je bio nadohvat ruke.

Lamar Stevens: See the most exciting plays from the dynamic Penn State senior | FOX COLLEGE HOOPS Watch on YouTube

Tih 2.207 poena danas djeluju gotovo nestvarno kada se pogleda posao koji je kasnije obavljao u NBA ligi. U Klivlendu, Bostonu i Memfisu lopta ga nije čekala u svakom napadu, treneri nijesu crtali akcije za njegov šut sa poludistance, niti ga pitali na koji način želi da napadne slabijeg čuvara. Dobijao je najbolje protivničko krilo, nekoliko minuta da promijeni energiju utakmice i obavezu da u napadu ne smeta ljudima zbog kojih su gledaoci kupili kartu.

NBA mu je uzela loptu, a dala mu najtežeg čovjeka preko puta, kako se to često desi u tranzitu sa koledža na profesionalce.

Na Pen Stejtu je četiri godine počinjao utakmice, dva puta izabran u najbolju petorku konferencije Big Ten, osvojio NIT i ponio nagradu za najkorisnijeg igrača završnice tog takmičenja. Bio je strijelac koji je napadao sa lakta, igrao leđima, završavao preko kontakta i trošio posjede. U NBA je postao radnik od 104 kilograma, dovoljno snažan da primi udarac krilnog centra i dovoljno pokretan da nekoliko sekundi ostane ispred beka.

Zbog toga ona posljednja utakmica ligaškog dijela sezone 2024/25. vrijedi više od običnog rekorda karijere.

Memfis je odmarao gotovo sve važne igrače, Stivens je protiv Dalasa dobio 36 minuta i ubacio 31 poen, uz šest skokova i tri asistencije. Pogodio je 14 od 25 šuteva iz igre, a samo dvije od osam trojki. U jednoj večeri ponovo je bio onaj igrač sa Pen Stejta, sa dovoljno lopti da spusti rame, napadne iz jednog ili dva driblinga, okrene nižeg čuvara i uzme šut sa četiri ili pet metara kada mu protivnik zatvori put prema obruču.

LAMAR STEVENS vs DALLAS MAVERICKS | 31 PTS - 6 REB - 3 AST | 04-14-2025 Highlights Watch on YouTube

Ta utakmica je i prilično dobar snimak njegovih granica. Stivens može da proizvede poene kada dobije prostor i povoljan fizički duel, ali mu ne treba davati napad da ga vodi kao bek. Njegov dribling služi da stigne do mjesta sa kojeg želi da završi, rijetko da pomjeri čitavu odbranu i pronađe trećeg čovjeka. Ponekad se previše zaljubi u poluhorog ili šut iz okreta, naročito kada prvi kontakt ne donese prednost, pa napad završi pokušajem koji izgleda teže nego što je morao.

Partizan ga nije doveo da bude organizator sa pozicije krila. Sa Karlikom Džonsom, Lukom Vildozom, Alesandrom Pajolom takva potreba ne postoji. Doveden je da napada odbranu koja je već pomjerena, da kazni nižeg igrača poslije preuzimanja i da Penjaroji omogući da promijeni defanzivni zadatak bez promjene petorke.

Evropski dio Stivensove karijere počeo je tek krajem novembra, nakon što ga je povreda stopala gotovo dva mjeseca držala van terena. U debiju protiv Dubaija bilo mu je potrebno manje od 14 minuta za devet poena i pet skokova. Evroligašku sezonu završio je sa 9,3 poena, 3,3 skoka i 0,8 asistencija za 20 minuta, kroz 23 utakmice i sedam nastupa u početnoj petorci.

It’s championship time ! @LamarStevens11 pic.twitter.com/DS8F7EaNKs

— Paris Basketball (@ParisBasketball) June 20, 2026

Pariz mu je odgovarao jer lopta ide brzinom svjetlosti. Nadir Hifi bi povukao prvi talas, centar postavio ranu blokadu, a Stivens trčao uz aut-liniju i čekao da se pojavi pukotina prije nego što se odbrana rasporedi. Kada bi je dobio na 45 stepeni, odluka je uglavnom dolazila odmah: šut ako čuvar ostane duboko, rame prema obruču ako istrči bez kontrole ili spuštanje na niski post kada preuzme bek.

U trećoj utakmici finala francuskog prvenstva protiv Monaka ubacio je 24 poena, pogodio osam od 15 šuteva i bio glavni razlog što je Pariz iz dvorane Gaston Medsen izašao sa pobjedom 88:77 i vođstvom 2:1 u seriji. Nije birao nevažnu utakmicu da pokaže šta može kada mu se otvori više posjeda.

Monaco - Paris | Finales - Match 3 BetClic Élite 2025 - 2026 | DAZN Highlights Watch on YouTube

Ipak, najvažnija Stivensova brojka iz Pariza nije prosjek poena. U Evroligi je pogodio 20 od 48 trojki, odnosno 41,7 odsto. Taj procenat stoji naspram 28,7 odsto tokom pet NBA sezona i 27,6 odsto na koledžu, pa ga ne treba unaprijed proglasiti novim šuterskim specijalistom, niti nekome kome više odgovara 6,75 linija. Broj pokušaja dovoljno je da se primijeti napredak, premalo da bi se zaboravilo sve što se događalo prije njih.

Slobodna bacanja daju nešto više razloga za povjerenje. U Parizu ih je pogađao 78,7 odsto, osjetno bolje od NBA prosjeka karijere, mehanika je djelovala mirnije, a lopta iz mjesta izlazila bez ranijeg oklijevanja.

Ne mora Stivens da šutira 42 odsto da bi bio koristan Partizanu. Mora da pogodi dovoljno da njegov čuvar ne provede čitav posjed sa jednom nogom u reketu.

Tu počinje priča o uklapanju.

Na aktuelnom spisku Partizana nalaze se Karlik Džons, Vildoza, Pajola, Marinković i Arijan Lakić na spoljnim pozicijama, dok krilni prostor dijele Stivens, Nikola Tanasković, i barem na papiru Mario Nakić. Ispod koša su Kevarius Hejs, Tonje Džekiri i Žofri Lovernj. Roster još treba da pretrpi promjene, ali već sada je jasno da Penjaroja ima dovoljno ljudi koji žele ili umiju da organizuju napad. Nedostajalo mu je tijelo koje će povezati te bekove sa visokim igračima.

Stivens je najprirodnije rješenje na četvorci, ali će dobar dio njegove vrijednosti doći upravo iz toga što neće čitavu sezonu provesti na jednoj poziciji. Pored Hejsa može da preuzme fizički teže krilo, trči u tranziciji i napada zatvaranje, ostavljajući saigraču više lopti i prostora za igru licem.

U nižoj postavi može da ostane na četvorci dok su oko njega Džons, Vildoza i Marinković, a u defanzivnijoj da sa Pajolom i Lakićem pretvori svaki ulazak u reket u guranje kroz nekoliko tijela.

Skauting reporti takve igrače obično opišu rečenicom da mogu da čuvaju pozicije od dva do četiri, kao da su sve tri isti posao.

Stivens neće juriti najbrže organizatore preko tri bloka, niti će 25 minuta gurati pravog centra ispod obruča. Može, međutim, da preuzme beka na nekoliko driblinga, izdrži centra na niskom postu i sačuva odbranu od paničnog udvajanja. To je dovoljno širok prostor da Penjaroja tokom utakmice ne mora da mijenja petorku poslije svakog protivničkog poteza.

Postava sa Pajolom na lopti, Stivensom na najjačem krilu i Hejsom iza njih ima jasnu logiku.

Pajola može agresivno da pritisne organizatora i usmjeri ga prema strani, Stivens da preuzme prvi kontakt ili zatvori dodavanje prema četvorci, a Hejs da ostane bliže obruču.

Tu dolazimo do onog dijela, koji kao papagaji ponavljamo, i nastavićemo da boxscore ne očitava realnu sliku, pa tako broj ukradenih lopti kod Stivensa neće uvijek izgledati impresivno. U Parizu ih je imao svega 0,3 po utakmici, ali njegov posao češće se završi lošim uglom napada, prekinutim zaletom ili dodavanjem koje protivnik nije želio da napravi.

Odlaskom Isaka Bonge Partizan je izgubio dužinu, skok i dio kreacije sa krila. Stivens nije njegova kopija. Niži je, ne može ni da se stavi u istoj rečenici sa njemačkim reprezentativcem kada je u pitanu pregled igre. Ali snažnije napada direktan put prema obruču, nekako prostije, a ukoliko se pariški šut održi, spremnije kažnjava prostor. Partizan je promijenio tip igrača, pa će morati da promijeni i način na koji koristi tu poziciju.

U napadu bi najviše mogao da dobije kao bloker Karliku Džonsu. Stivens ima tijelo da zaustavi čuvara, a poslije kontakta može da se otvori kroz sredinu ili ostane iza linije za tri. Ako protivnik preuzme, Džons dobija sporiju četvorku, dok Stivens može da odvede beka na četiri metra od koša i završi preko njega bez komplikovanja akcije.

Ako dvojica krenu na loptu, dovoljno je da primi kratko dodavanje i napravi jedno čitanje: obruč, pas Hejsu ili lopta u ćošak.

Jedno čitanje mu prija. Treće i četvrto obično već vode tamo gdje ne želite da ga vidite.

Vildoza će mu otvoriti drugačiji prostor. Argentinac voli da odbranu razvuče driblingom i promjenom ritma, pa Stivens iz ćoška može da čeka izlazak pomoći ili da siječe iza leđa čim visoki igrač napravi korak prema lopti. Upravo u tim sitnim poslovima, bloku koja kupi pola koraka i utrčavanju koje veže pomoć, njegova snaga može da donese više od prosjeka od 9,3 poena.

Pajola će vjerovatno tražiti još jednostavniju verziju Stivensa.

Italijan ne troši mnogo posjeda i neće mu u svakom napadu napraviti prednost kakvu može Džons, ali dobro bira kome i gdje predaje loptu.

Stivens tada može rano da napadne nižeg čuvara, bez četiri driblinga i čekanja da se čitava odbrana namjesti. Penjaroji bi zato trebalo da bude važnije mjesto na kojem Stivens prima loptu od broja akcija koje će biti nacrtane za njega.

Partizanovi centri dodatno pojačavaju važnost njegovog šuta. Hejs i Džekiri žive od zidanja, trčanja prema obruču, ofanzivnog skoka i lopte koju im bek spusti u pravi trenutak.

Ako Stivensov čuvar može mirno da pomaže sa četvorke, prostor za Džonsa i centre brzo postaje tijesan.

Zato je 41,7 odsto istovremeno najprivlačniji i najopasniji dio njegovog dosijea. Ukoliko ostane blizu tog nivoa, Stivens može da igra u gotovo svakoj postavi koju Penjaroja sastavi. Ako se vrati prema NBA prosjeku, minutaža će više zavisiti od protivnika, saigrača na petici i toga koliko odbrane Partizan može da izvuče iz njegovog boravka na parketu.

Ni skok ne treba unaprijed upisati kao riješen. Tri i po lopte za dvadesetak minuta pristojan su učinak za krilo, ali nijesu brojke čovjeka koji će sam očistiti reket.

Kada bude igrao na četvorci, Džons, Vildoza i Pajola moraće da se vraćaju i pomažu u građenju, naročito protiv ekipa koje sa tri ili četiri igrača napadaju ofanzivni skok. Stivens može da primi prvi udarac, ali lopta poslije njega mora završiti u rukama Partizana.

Penjaroja će najviše dobiti ako ga ne bude tjerao da dokazuje sve što je nekada radio na Pen Stejtu. Tih 2.207 poena pripadaju igraču koji je mogao da provede veče sa loptom u rukama. Partizanu treba verzija koja će u tri uzastopna posjeda odbraniti jače krilo, postaviti čvrst blok za Džonsa i pogoditi otvorenu trojku kada pomoć ostane uz Hejsa.

Dovoljno je da uradi ono što odbrana ostavi.

Sedam poena koji su mu nedostajali za rekord Pen Stejta ostaće neobična sudbina jedne prekinute sezone, u onoj godini kad je svijet stao.

U Beogradu će se njegov učinak mjeriti drugačije: po tome koliko je prostora ostalo Džonsu poslije njegovog šuta, koliko je puta Pajola mogao da pritisne loptu znajući ko zatvara iza njega i koliko je protivničkih četvorki izgubilo volju da ga ugurava pod koš.

Stivens ima tijelo za taj posao, iskustvo od 220 NBA utakmica i jednu evropsku sezonu tokom koje je naučio da mu za dobar napad nijesu potrebna četiri driblinga. Šut će odrediti koliko će Penjaroja moći da ga koristi. Sve ostalo već izgleda kao dio Partizana koji je ovom rosteru nedostajao, odnosno prati novu modu "crno-bijelih".