Lopta ne laže

Prošlo je više od dvije decenije otkad nas je Rašid Valas naučio košarkaškoj pravdi. Ne zna se tačno kad je prvi put upotrebio tu frazu, koju nije izmislio već više popularizovao, ali internet prostranstva su prepuna primjera kako Valas, u dresu Portlanda ili potom Detroit Pistonsa, nakon sumnjive sudijske odluke, poput kakvog proroka viče „Ball don't lie“.

Lopta ne laže. Mantra iza koje stoji filozofija da je košarka pravedan sport i da će sve što je pogrešno karma da ispravi. Ako sudija dosudi pogrešnu odluku i dodijeli drugom timu slobodna bacanja, po Rašidovom jevanđelju, igrač će bacanja da promaši. Popularnost ove fraze ne jenjava ni danas, a u međuvremenu je postala ne samo moto nego i kulturni fenomen, inspirišući ne samo sportiste ili novinare, već i pisce poput Meta De La Penje koji je svoju prvu knjigu nazvao upravo „Ball Don't Lie“.

Fraza je brzo prerasla svoje originalno usko značenje. Režiser Brin Hil, koji je par godina kasnije odlučio da ekranizuje De La Penjinu knjigu, i sam je čuo tu frazu mnogo puta igrajući basket u rodnom Los Anđelesu. To ga je i privuklo radu na tom filmu. Hil je, kao i mnogi drugi godinama kasnije, prije svega vezao Rašidovu mantru uz poštovanje igre i suočavanje sa istinom na parketu.

„U današnjem svijetu gdje te svi hrane narativima i imaju neke fabrikovane priče, istinu piše košarka,“ rekao je Hil. „Nemate gdje da se sakrijete kada je deset igrača na terenu. Nemate načina da slažete. Lopta će da otkrije istinu o vama, da je izloži tu pred svima. To je pečat košarke, to je njena presuda.“

Tu presudu igre nad onima koji je ne poštuju dovoljno, imali smo prilike da vidimo u završnici naših košarkaških takmičenja. Posljednjeg dana maja, u niškom „Čairu“, finale Košarkaške lige Srbije igrali su oni koji su to zaslužili, a ne oni koji su na to bili pretplaćeni. Po prvi put od 1986. godine, u finalu državnog takmičenja (kako god se ta država zvala) nisu igrali ni Partizan ni Crvena zvezda.

FMP - Spartak 73:76 | KOŠARKAŠKA LIGA SRBIJE (Finale) | 31. maj 2026. Watch on YouTube

Spartak je novi šampion Srbije, nakon što je u finalu nakon produžetaka bio bolji od FMP-a (76:73). Dvadeset i pet godina su se na vrhu smjenjivali beogradski „večiti“, a posljednji put kad je jedan tim iz Srbije bio državni prvak bila je 1973. godina a pehar su podigli košarkaši beogradskog Radničkog. Konačno, Subotica je postala treći grad u Srbiji koji može da se podiči titulom košarkaškog šampiona, nakon Beograda i Zrenjanina (Proleter je bio prvak Jugoslavije 1956. godine).

Zaslužili su i Spartak i FMP mnogo više od pasusa ili dva, što zbog svega prikazanog u Nišu proteklog vikenda, što zbog zdravog i pametnog rada koji traje već nekoliko godina, pogotovo na sjeveru Bačke. Ali fokus se ovaj put stavlja na to kako su se od borbe za titulu prvaka svoje zemlje oprostili apsolutni favoriti, Partizan i Crvena zvezda. I kako je to logičan rasplet nakon razočaravajuće sezone za oba kluba.

Partizan je šokantno izgubio prvo polufinale Fajnal-fora u Nišu (79-92) što je, s obzirom na formu pulena Đoana Penjaroje u posljednje vrijeme, bilo potpuno neočekivano. Navijači „crno-belih“ su ove sezone prošli emotivni rolerkoster kakav se ne pamti. Od velikih očekivanja na startu, preko serije sramotnih poraza, do odlaska Željka Obradovića, tribina koje su se okrenule protiv igrača i ranog eliminisanja iz Evrolige.

Penjaroja se prihvatio gotovo nemoguće teškog posla i uradio jako dobar posao. Prvo je napravio čistku pa su tim napustili Džabari Parker, Tajrik Džons i Mika Murinen, potom je druge nezadovoljnike poput Sterlinga Brauna stavio u službu tima, a zaboravljenim i otpisanim našao nove uloge. Partizan je popravio utisak u Evropi, a potom stigao i do finala ABA lige rutinski savladavši Crvenu zvezdu u polufinalnoj seriji.

Međutim, nastup u završnici KLS-a bio je preslikan onome u Kupu Radivoja Koraća i ne samo zato što su oba turnira održana u Nišu. Penjaroja je još tokom Kupa istakao da ovaj tim Partizana nije građen da igra domaća takmičenja i to se opet pokazalo tačnim. Sastav je sada bio hendikepiran neigranjem Brauna, Vašingtona, Bonge, Džekirija, Osetkovskog i Miltona, ali još više potpunim odsustvom energije i koncentracije, a realno i interesovanja.

O Partizanovoj sezoni može da se sudi tek kada završi finalna serija ABA lige protiv Dubaija, ali kako god to završilo pred „crno-belima“ je burno ljeto. Ako ostane Penjaroja na klupi, pred njim je ozbiljan posao sređivanja igračkog kadra. Prvo, tim se ne može graditi samo za Evroligu, ma koliko to danas bio fokus. ABA liga i KLS su Partizanu, kako bi Amerikanci rekli, „bread and butter“. To je osnova koja ne smije da se zapostavlja ili, još gore, smatra nebitnom.

I tu dolazimo do drugog. Dres Partizana mora da se dobro oznoji protiv svakog protivnika. Igrati za grb nekadašnjeg evropskog šampiona podrazumijeva i šampionsko ponašanje, odnosno jednak pristup i Panatinaikosu i Barseloni i Zadru i Iliriji i FMP-u. Upravo je nedostatak poštovanja prema takmičenjima i domaćoj konkurenciji, a samim tim i nepoštovanje igre, koštalo Partizan bar dva domaća trofeja.

Ako na crno-bijeloj strani još mogu da spasu sezonu eventualnim osvajanjem regionalnog takmičenja, na crveno-bijeloj je nakon sezone koja je obećavala uslijedio potpuni raspad. U decembru se pričalo o fajnal-foru Evrolige, a u maju se Zvezda, nakon evropskog razočarenja, oprostila i od šansi za trofej i u ABA i u KLS takmičenju. Saša Obradović platio je cijenu očajne forme u završnici sezone i, čini se, potpuno poremećenim odnosima u svlačionici.

Ratnički tim koji je Sale vodio zaključno sa osvajanjem Kupa u potpunosti je nestao u nastavku sezone. A kad je nestalo evroligaških izazova, većina Zvezdinih igrača djelovala je nemotivisano da zapne u borbi za trofeje, pa čak ni protiv najljućeg rivala u polufinalnoj seriji ABA lige. Zvezda je eliminisana bez gotovo ikakvog otpora, a igrači su izgledali nesvjesno činjenice da se domaća takmičenja na skali interesovanja pomjeraju na višu poziciju u ovoj fazi sezone.

Primjera radi, Džordan Nvora je šuterski doprinosio, ali je toliko očigledno ispadao u odbrani u ključnim trenucima da je samo proizvodio frustraciju kod svojih navijača. Kodi Miler-Mekintajer i Čima Moneke, koji su imali izvrsne evroligaške brojke, vratili su se nakon povreda potpuno nespremni, dok su neki drugi igrači bili frustrirani kako stvarima na terenu tako i van njega. Nikola Kalinić je tako protiv Zlatibora završio u tuči u stilu MMA boraca, pa je zbog toga i propustio F4 u Nišu.

Drugi mandat Saše Obradovića završio je onako kako se niko u crveno-bijelom taboru nije nadao. Njegov tim je na kraju sezone izgledao kao da igra pripremne utakmice, a izjave Monekea nakon poraza od Partizana, te Donatasa Motejunasa prije par mjeseci, ukazuju na to i da je izgubio svlačionicu. Sale je došao sa velikim motivom i ogromnom željom ali je u toj želji prebrzo i izgorio. Bilo je bolno očigledno na kraju sezone da kada stvari ne idu po planu, rezervnog plana nema.

Obradović je otišao nakon eliminacije iz ABA plejofa, pa je tim privremeno preuzeo Milan Tomić. To nije donijelo željenu reakciju i Zvezdu je u polufinalu, kao i prošle godine, izbacio Spartak (89:90). Jasno je dakle da nije bilo samo do Obradovića i da je ekipa ostala u potpunosti bez kompasa na kraju sezone. Sa takvim pristupom se nije moglo ništa bolje, a poraz od vojvođanskog tima skoro da je došao kao olakšanje i za navijače i za igrače. Stanje je toliko mučno da su svi jedva čekali da sezona najzad završi.

"DELIJE" SKANDIRAJU DOBRIĆU I DAVIDOVCU! | Crvena zvezda - Partizan | 21.05.2026. Watch on YouTube

Navijači su još na derbiju sa Partizanom rekli svoje. Tražili su odgovornost vrhuške kluba, pogotovo sportskog sektora koji je godinama tu a niti je uspio da uspostavi stabilnost niti donosi trofeje (izuzev kupa) već dvije sezone. Ono što je najgore jeste veo ćutanja u Zvezdi, pa se tako ne zna ko ustvari donosi odluke. Ko donosi odluke o dovođenju igrača i koliko se tu pitaju treneri? Ko usred sezone, i to u nekim čudnim terminima, otpušta igrače poput Grejema, Jaga i Motejunasa? Zašto je otišao pomoćni trener Milan Minić pred ključni period sezone?

Zvezda je u potrazi za novim trenerom i spominju se razna imena, od Spanulisa i Alimpijevića do Kokoškova i Ibona Navara, ali sama promjena na klupi nije rješenje za Zvezdine probleme. Da li će rješenje biti legendarni Miloš Teodosić koji navodno dolazi da preuzme sportski sektor kluba, pokazaće vrijeme. Klub svakako mora brzo da reaguje i odluči kojim putem dalje.

Lopta nije lagala ovog vikenda u Nišu. Dva skupa košarkaška projekta doživjeli su fijasko. Ne možete se na jednoj utakmici, bez prave energije i iskrene posvećenosti, iskupiti za sve loše poteze tokom sezone. Ni Partizan ni Crvena zvezda nisu zaslužili ništa bolje od onog što su dobili u „Čairu“. Titula putuje za Suboticu, a beogradskim velikanima preostaje da čestitaju boljima od sebe i, kao i svi loši đaci, zagriju stolicu preko ljeta.