Čima Moneke: Rolerkoster emocija i putokaz do cilja

„Pravila su uvek tako stara/Zašto moram njima da se klanjam“ kažu u prvim stihovima pjesme „Kad se neko nečem dobrom nada“ novosadski alternativni rokeri iz kultnog benda Obojeni program. Pjesma koja govori o potrazi za srećom preispituje u ovim redovima stare metode i izaziva različite emocije i reakcije.

Čima Moneke je jedan od onih košarkaša i osoba uopšte prema kojima ne možete biti ravnodušni. U stanju je da izazove različite emocije tokom iste utakmice, a u jednakoj mjeri i van terena. Jedni ga posprdno zovu „podkasterom“ i „jutjuberom“, drugi ga slave zbog borbenosti na terenu, te pozitivnosti i otvorenosti pred mikrofonom.

Baš kao i pomenuta numera Obojenog programa, i Moneke je kombinacija dječije razigranosti i iskrene ljubavi prema igri ali i odudaranja od postavljenih normi. Najmlađi navijači Crvene zvezde ga obožavaju i nose njegove dresove i majice s njegovim likom, a on se hrani energijom sa tribina i širi je na saigrače.

Sebe pak smatra drugom najboljom četvorkom Evrolige (samo Saši Vezenkovu priznaje da je trenutno bolji), a statistika je tu da podrži njegove tvrdnje. Prema Evroliginoj PIR statistici, Moneke je peti igrač lige sa indeksom 19,1, dok su ispred njega samo pomenuti Vezenkov, te Elajdža Brajant, Nikola Milutinov i Silvan Fransisko. Od saigrača najbliži mu je Džordan Nvora koji je tek na 17. mjestu.

Moneke prosječno postiže 14,3 poena (drugi strijelac tima, iza Nvore) te 6,8 skokova (četvrti igrač Evrolige, iza Milutinova, Hourda i Ernangomeza). Nije zgoreg spomenuti ni da je najbolji Zvezdin izvođač slobodnih bacanja sa 66%, dok je Donatas Motejunas na drugom mjestu sa 59,6%. Mada taj podatak dosta govori i o timskom procentu sa penala, ali o tome neki drugi put.

Ono što krasi Monekea na terenu jeste košarkaška inteligencija kojom dolazi do pregršt rješenja u napadu, te energija i liderski mentalitet u odbrani. Njegove igre i utisak koji ostavlja uz doprinos rezultatima Crvene zvezde ove sezone stavljaju ga uz bok najboljih u Evroligi i u objektivno realnu konkurenciju za najbolju petorku elitnog kontinentalnog takmičenja. Zašto je onda kraj njegovog imena uvijek neki upitnik?

„Staromodni ljudi misle da nisam fokusiran na košarku,“ izjavio je Čima nedavno. „Vrijeme je da se ti ljudi sklone sa scene i povuku. To je veoma glup način razmišljanja i takvi komentari me ne brinu. Znam ko sam i vremenom ću da dobijem zasluge. Osim Saše Obradovića, teško da iko drugi može da bude iznad mene.“

Suočio se Nigerijac sa pritiskom koji nosi dres Crvene zvezde. Njegova prisutnost na društvenim mrežama dala je prostor i drugima da mu šalju komentare, a osim izliva ljubavi, pohvala i podrške, u zadnje vrijeme osjetio je i grubost kritika i nezadovoljstva nakon poraza.

„Rolerkoster emocija izvana, neki komentari koje ljudi ostavljaju ... Jedno je gledati to sa strane, a drugo kada si unutra. Kao ljudskom biću koje se uvijek usavršava, potrebno je vrijeme. Ponosan sam na sebe što sam uspio da se isključim iz tih sra*a. Kodi mi je pričao kako je ovdje i tačno je onako kako je opisao, i više od toga.

Sva moja iskustva uživo su bila pozitivna. Na društvenim mrežama stvari znaju da izmaknu kontroli. Razočaravajuće je čitati neke stvari od ljudi koji bi trebalo da su navijači, ali društvene mreže izvlače ono najgore od ljudi. Nisam nikad igrao u timu koji igra pod ovakvim pritiskom, pažnjom, sa ovoliko popularnosti.“

Nakupljalo se mnogo toga u Monekeu u prethodnom periodu a onda je kao vrhunac došlo gostovanje njegovom bivšem timu, Baskoniji. Prije dolaska u Beograd, proveo je dvije godine u Vitoriji i bio zaštitno lice ekipe. Ono što nije očekivao je da će ga, po prvom povratku u Arenu Fernando Buesa u drugom dresu, dočekati salva zvižduka.

Naime, tokom njegove druge sezone u dresu Baskonije, među navijačima se stekao utisak da je Čima egoista koji samo gleda individualni učinak. Od miljenika publike postao je odbojan toj istoj publici, a tome su dakako kumovali i izrazito loši rezultati prošle sezone.

„Mnogo toga se desilo, ali najbitnije je da smo pobijedili,“ izjavio je Moneke nakon utakmice sa Baskonijom. „Došao sam sa osjećajem da je ovo još jedna obična utakmica. Igrao sam ovdje protekle dvije sezone. Zviždali su mi, još tokom predstavljanja. To me je poremetilo, nisam to očekivao.“

Ni Zvezda ni Moneke se nisu snašli u prvom poluvremenu u Vitoriji. Nakon pauze i „fena“ u svlačionici, „crveno-beli“ su izašli da se pobiju sa razigranim domaćinom. Moneke je postepeno dizao svoju igru i onda eksplodirao u produžetku. Prodori, trojka, polaganje, bacanja, pa blokada. Postigao je 12 od posljednja 24 poena Zvezde na utakmici.

Bila je to simultanka Nigerijca kakva odavno nije viđena – 22 poena, osam skokova i dvije ukradene lopte. Svu negativnu energiju koju je dobio u prethodnom periodu, bilo sa tribina u Vitoriji, društvenih mreža ili medija, Moneke je usmjerio u svoju igru i pogurao Zvezdu do izuzetno bitne pobjede u borbi za plej-of. Nakon 91:91 u regularnom toku, duel dva osvajača nacionalnih kupova završio je pobjedom onog iz Srbije – 100:108.

„Prvo poluvrijeme smo bili užasni. Za drugo poluvrijeme smo izašli da igramo na biti ili ne biti,“ nastavio je Moneke. „Svaki put sebi iskopamo rupu i moramo onda da se vraćamo. Umoran sam od toga ali to je izgleda trenutno naš identitet. Ako neko mora da se izviče na nas na poluvremenu da bismo se probudili, onda u redu. Ali u redu je dok god se probudimo i dobijemo utakmicu. Volio bih da ovako kako igramo drugo poluvrijeme počnemo da igramo od početka utakmice.“

Monekeov urlik prema publici po završetku meča bio je zasluženi momenat prkosa i znak da se ovaj tim nikad ne predaje. Čima, kao personifikacija cijelog tima na ovoj utakmici, morao je prvo da pobijedi sebe i posloži stvari u svojoj glavi da bi u ključnim trenucima preuzeo odgovornost i spasio Zvezdu velikog razočarenja u borbi za mjesto u završnici Evrolige.

A temelj uspjeha ove ekipe jeste i temelj Zvezdinog košarkaškog identiteta bar deceniju unazad – odbrana. Sa defanzivnim rejtingom 114,2 po naprednoj statistici, beogradski klub se kotira kao peti u Evroligi, iza Fenerbahčea, Hapoela, Valensije i madridskog Reala.

Dominacija u skoku je drugi faktor. Zvezda je najbolja u Evroligi po procentu pokupljenih skokova, 37,5%, i ispred je takvih skakački potentnih ekipa kakve su Real Madrid ili Olimpijakos. A kao četvrti igrač lige po procentu skokova, Čima Moneke daje ogroman doprinos tom skoru.

Ali Evroliga je okrutno takmičenje i nemate mnogo vremena ni da uživate u pobjedi ni da očajavate zbog poraza. Samo dvije večeri nakon drame u Vitoriji, ekipa Saše Obradovića je bila na još težem gostovanju, u Blaugrani, i ponovo igrala produžetke. Ovaj put je „crveno-belima“ nedostajalo goriva da izguraju i taj meč do pobjede.

Moneke je bio korektan ali daleko od uloge protagoniste, Batler i Kalinić nisu mogli da ubace iz čamca u more, a Kodi Miler Mekintajer se iscrpio noseći ekipu na svojim leđima kroz veliki dio utakmice. Jedan Nvora nije bio dovoljan, pa je Barsa uzela izuzetno bitnu pobjedu a Zvezda se sa španske turneje vraća sa polovičnim učinkom.

Međutim, dani odluke tek slijede i „crveno-beli“ bi upravo iz ovog dvomeča mogli da izvuku velike pouke, kako igrači, tako i trener. Čvrsta timska odbrana i primjer Čime Monekea iz utakmice sa Baskonijom kao nekoga ko je preuzeo odgovornost iz drugog plana i povukao ekipu ka pobjedi inteligentnim košarkaškim odlukama, to je put kojim Zvezda mora ići u preostala četiri kola Evrolige.

Već drugog aprila, ekipu Saše Obradovića očekuje možda i najbitniji „večiti derbi“ u sezoni, a pet dana kasnije stiže Pariz. Potom slijede gostovanja u Lionu i Madridu za kraj regularne evroligaške sezone. Zvezda je trenutno jednu pobjedu iza Barse, Panatinaikosa i Žalgirisa, te Hapoela koji ima utakmicu manje. Borba za plej-of i plej-in mjesta je otvorena.

Čima Moneke je u novembru nakon pobjede nad Olimpijakosom rekao kako osjeća da se ove sezone dešava nešto posebno i da jedva čeka potvrdu toga u maju. Na ulazu smo u mjesec april i Zvezda je pred foto-finiš završnicom. Nešto lijepo zaista može da se desi, tako da samo preostaje da u naredne četiri utakmice vidimo, parafrazirajući drugu pjesmu Obojenog programa, da li su spremni za to.