Anti-Italijan, defanzivni motor i mnogo više od statistike: Alesandro Pajola

U boxscore-u pored imena Alesandra Pajole često ne ostane dovoljno brojeva da bi se objasnilo zašto ga trener vraća na parket baš onda kada utakmica počne da se lomi, ali je dovoljno nekoliko napada gledati prostor oko lopte, način na koji protivničkog plejmejkera tjera dva metra dalje od planiranog mjesta za početak akcije, ruku kojom presijeca liniju dodavanja prema centru ili blok kroz koji se provuče i ponovo pojavi na leđima driblera, pa da postane jasno zbog čega Partizan u njemu vidi jednog od najvažnijih djelova novog tima.

Njegov dolazak biće i prvi izlazak iz Italije za momka koji je još 2015, praktično kao dijete, stigao u Virtus i tokom narednih 11 godina prošao put od igrača iz omladinskog pogona do kapitena jednog od najvećih klubova u zemlji.

Za to vrijeme osvojio je Evrokup, FIBA Ligu šampiona, dvije titule prvaka Italije i tri Superkupa, čiji je bio i najkorisniji igrač 2021. godine, dok je dva puta proglašavan najboljim defanzivcem italijanskog prvenstva. Igrao je Olimpijske igre, Svjetsko prvenstvo i dva Eurobasketa, a u Partizan dolazi sa 26 godina, 194 centimetra visine i dovoljno utakmica na najvišem nivou da mu privikavanje na Evroligu sigurno neće biti jedan od problema.

Prošlu sezonu završio je sa prosjekom od samo 4 poena, što je brojka od koje će vjerovatno početi svaka površna procjena njegovog kvaliteta, ali je za manje od 18 minuta dijelio 4,2 asistencije, hvatao 2,4 skoka i imao 1,1 ukradenih lopti.

Još je važniji odnos od 79 asistencija i samo 24 izgubljene lopte, približno 3,3 dobra dodavanja na jednu grešku, jer pokazuje da Pajola može da upravlja napadom bez potrebe da ga "bogartuje", da uvede ekipu u akciju, prepozna odakle dolazi pomoć i isporuči loptu na pravo mjesto, a onda se pomjeri i ostavi prostor boljem strijelcu.

Alessandro Pajola is WANTED by Partizan 🔥 2025-26 Highlights Watch on YouTube

Upravo se u tome nalazi prvi i najvažniji razlog zbog kojeg je njegovo uklapanje sa Karlikom Džonsom toliko logično.

Partizan neće od Pajole tražiti da Karliku oduzme loptu i podijeli napade između dvojice plejmejkera, već da mu pomogne da je dobija u povoljnijim situacijama, protiv već pomjerene odbrane, nakon izlaska iz bloka ili na drugoj strani akcije, gdje jedna promjena pravca često znači otvoren put prema obruču. Italijan može da prenese loptu, postavi napad i pronađe prvo dodavanje, dok Džons čuva energiju za ono što radi bolje od gotovo svih bekova u Evroligi, prodor, igru iz promjene ritma i završavanje posjeda u kojima se početna akcija izbriše, a ideja svede na individualnu inspiraciju.

Još veća pomoć čeka ga na drugom kraju parketa. Pajola može da preuzme najopasnijeg protivničkog beka i tako oslobodi Karlika potrebe da se 25 minuta probija kroz blokove, juri šutere i troši noge prije nego što mu Partizan zatraži da odluči utakmicu. To ne znači da Džons više neće imati ozbiljne defanzivne obaveze, već da će ih Đoan Penjaroja moći rasporediti tako da njegov najbolji napadač ne čuva svake večeri igrača preko kojeg počinje gotovo svaki protivnički posjed.

Pajolina odbrana počinje niskim stavom, snažnim nogama i strpljenjem koje se često izgubi kod bekova poznatih po agresivnosti. On ne pokušava da svaku odbranu pretvori u ukradenu loptu, niti nasumično udara po driblingu da bi proizveo potez za hajlajtse, već protivnika usmjerava prema strani koju je ekipa odredila, gura ga dalje od bloka i čeka trenutak u kojem lopta ostane nezaštićena.

Kada ga blok zaustavi, vraća se u akciju i napada driblera sa leđa, a kada se nađe korak od lopte, veoma dobro čita uručenja, pas prema centru i povratno dodavanje prema vrhu reketa.

Pajola è stato tra i più determinanti nel successo della @Virtusbo grazie ad una prestazione perfetta al tiro e 6️⃣ palle recuperate
Puoi votare come #BestITA e #MVP sulle nostre pagine social e su https://t.co/QynYkbAbp7#LBASerieA @UnipolSai_CRP #LBA50 #TuttoUnAltroSport pic.twitter.com/mULuaG5np0

— Lega Basket Serie A (@LegaBasketA) November 2, 2020

Njegova vrijednost raste protiv ekipa čiji napad zavisi od jednog dominantnog plejmejkera. Takvog igrača možda neće zaustaviti u klasičnom smislu, jer najbolji evroligaški bekovi svakako pronađu način da dođu do svojih poena, ali ga može natjerati da akciju započne nekoliko sekundi kasnije, da prvi pas pošalje sa mjesta sa kojeg ga nije planirao ili da loptu preda saigraču koji nije navikao da odlučuje. U takmičenju u kojem su često dvije dobre odluke dovoljne da odbrana pukne, Pajola pokušava da protivniku oduzme vrijeme za prvu. Ukratko, i oni najbolji protiv njega moraju da se dobro pomuče u svakom posjedu.

Alessandro Pajola | 2022-23 Awards Candidate | Best Defender Watch on YouTube

Dovoljno je snažan da čuva jedinice, dvojke, pa čak i dio nižih krila (i dalje se ne mirim sa činjenicom da treneri vide igrače od 192 na tim pozcijiama, a ima ih, a onda stanete uživo pored Pola Džordža i kažete...aha), dobro koristi tijelo kada niži bek pokuša da ga odvede na niski post, a njegova komunikacija i osjećaj za prostor omogućavaju mu da ostane dio posjeda i kada lopta ode na drugu stranu. Ne stoji pored svog igrača i čeka povratni pas, već zatvara ulaz prema reketu, kratko pomaže sa centra, napada liniju dodavanja i vraća se dovoljno brzo da odbrana ne mora da pokrene novu rotaciju.

Ta agresivnost ima cijenu. Prošle sezone pravio je 2,9 prekršaja za manje od 18 minuta, pa može veoma brzo da uđe u problem kada sudijski kriterijum ne dozvoljava kontakt rukama ili kada naspram sebe ima fizički moćnijeg beka koji ga stalno vodi prema obruču. Pajola često igra na granici dozvoljenog, a u pojedinim večerima i nekoliko centimetara preko nje, zbog čega Penjaroja mora da mu sačuva minute za djelove utakmice u kojima je pritisak na loptu najpotrebniji.

Sa loptom je mnogo mirniji. Koristi blok bez velike žurbe, zadržava dribling dovoljno dugo da vidi reakciju centra i uglavnom traži dodavanje prije sopstvenog šuta (dobri stari pass first tip pleja). Dobro pronalazi visokog igrača koji se otvara prema obruču, spušta loptu u kratko rolanje kada protivnička odbrana agresivno napadne, a nakon pomoći sa slabe strane vidi pas prema šuteru u uglu. Može da ubrza igru poslije skoka ili ukradene lopte, ali tranziciju ne pretvara u nekontrolisanu trku, zbog čega je koristan i kada treba napasti prije postavljanja odbrane i kada treba stati, sačekati ostatak petorke i sačuvati posjed.

Alessandro Pajola overhead pass to Miye Oni who hits the C&S 3 pic.twitter.com/P43DC7CVEq

— Aram Cannuscio (@AC__Hoops) July 8, 2022

U tom dijelu igre može veoma dobro da sarađuje sa Kevarijusom Hejsom. Pajolin pritisak na loptu i Hejsova zaštita obruča trebalo bi da proizvedu izgubljene lopte, teške završnice i skokove poslije kojih Partizan može da trči, dok će Italijan u otvorenom terenu lakše pronalaziti centra koji sprinta prema obruču nego što će sam pokušavati da završi napad. U pozicionoj igri zna da pošalje lob ili niski pas poslije pika, ali se upravo u toj saradnji vidi i glavni problem koji će Partizan morati da riješi konstrukcijom ostatka petorke.

Protivnički centar nema veliki razlog da visoko izlazi na Pajolu, jer njegov šut još nema stabilnost koja bi natjerala odbranu da mijenja plan. Prošle sezone pogodio je 27,3 odsto trojki u Evroligi, godinu ranije 34,8, dok je u čitavoj evroligaškoj karijeri na 33,2 odsto. U italijanskom prvenstvu je tokom posljednje sezone bio na odličnih 40,7 odsto, što govori da ga odbrana ne smije potpuno zaboraviti, ali velike razlike između takmičenja i sezona potvrđuju da mu šut još ne određuje reputaciju.

Pajola često ostane sam jer protivnik svjesno prolazi ispod bloka i zatvara ulaz prema reketu, a problem nije samo procenat, već i trenutak oklijevanja prije izbačaja, dovoljan da se odbrana vrati i poništi prednost koju je prethodni prodor napravio. Ne napada obruč često, ne iznuđuje veliki broj slobodnih bacanja i nema eksplozivnost kojom bi kaznio visokog igrača kada ostane protiv njega poslije preuzimanja. Samo 19 pokušaja za dva poena na 19 evroligaških utakmica pokazuje koliko rijetko ulazi u reket sa idejom da sam završi napad.

Zbog toga će sastav petorke biti presudan. Pajola i Hejs mogu zajedno da podignu odbranu Partizana, ali pored sebe moraju imati trojicu igrača koje protivnik poštuje iza linije za tri. Ako Italijan bude dijelio parket sa Arijanom Lakićem i još jednim ograničenim šuterom, reket će se brzo zatvoriti, Karlikovi prodori postaće teži, a Hejsov prostor za otvaranje prema obruču gotovo će nestati. Kada je oko njega dovoljno šuta i individualne kreacije, Pajola postaje igrač koji povezuje sve djelove petorke. Kada ih nema, njegove slabosti počinju da određuju čitav napad.

Partizan je odlascima Ajzaka Bonge, Sterlinga Brauna i Duejna Vašingtona izgubio veliki dio perimetarske odbrane, fizičke dužine i individualnih poena, dok je odlazak Nika Kalatesa otvorio prostor za novog organizatora igre. Pajola može da nadoknadi dio onoga što su donosili Bonga i Kalates, pritisak na najboljem protivničkom beku sa jedne i mirno upravljanje posjedom sa druge strane, ali ne može da zamijeni Braunove i Vašingtonove poene. Zbog toga njegov transfer ne završava posao na spoljnim pozicijama, već jasno pokazuje kakav profil Partizan sada mora da traži pored njega i Karlika, pouzdanog šutera koji može da napadne zatvaranje i sam proizvede poene kada se početna akcija ugasi.

Penjaroja bi mogao da ga koristi u nekoliko različitih uloga, da utakmicu započne na najboljem protivničkom organizatoru, da sa Karlikom igra završnice u kojima Partizan brani prednost, da sam vodi dio minuta druge petorke i da poslije ukradene lopte ili skoka odmah ubrza napad. Njegovoj košarci odgovara trenerova želja da se igra rano, prije nego što protivnik postavi svih pet igrača, kao i sloboda bekova da iz prvog pika čitaju reakciju odbrane umjesto da slijepo prolaze kroz unaprijed određeni niz dodavanja.

Manje mu odgovaraju dugi pozicioni napadi u kojima se očekuje da svih pet igrača predstavljaju šutersku prijetnju, pa će Partizan morati da mu pomogne kretanjem bez lopte, blokovima za Karlika i Vanju Marinkovića (naravno i za druga imena koja se dovedu), kao i visokim igračima koji mogu da učestvuju u uručenjima.

Sa Tonijem Džekirijem može koristiti centre kao tačku preko koje će promijeniti stranu napada, proći iza uručenja i odmah tražiti dodavanje prema igraču koji siječe, što mu više odgovara od izolacije i zahtjeva da iz mjesta napravi prednost.

Najveća nepoznanica ovog posla zato nema veze sa šutem, poenima ili podjelom uloga, već sa koljenima. Pajola je početkom februara operisao spoljašnji meniskus lijevog koljena, vratio se krajem aprila i odigrao tri utakmice u italijanskom prvenstvu, da bi potom povrijedio desno koljeno i krajem maja prošao još jednu intervenciju. Procijenjena pauza od osam do deset sedmica trebalo bi da mu omogući da bude spreman za pripreme, ali kod igrača čija se najveća vrijednost zasniva na bočnom kretanju, promjeni pravca, kontaktu i neprekidnom prolasku kroz blokove, dvije operacije u razmaku od nekoliko mjeseci ne mogu biti usputna napomena.

Ako ljekarski pregledi pokažu da je spreman da ponovo igra sa istom agresivnošću, Partizan dobija čovjeka koji ne mora mnogo da šutira da bi uticao na utakmicu, koji će Karliku Džonsu sačuvati dio snage, Penjaroji dati kontrolu i mogućnost da promijeni ritam odbrane, a publici u Areni donijeti onu vrstu energije koja se veoma brzo prepozna, i koja se na ovim prostorima i te kako cijeni. Njegov dolazak sam po sebi neće riješiti Partizanov napad, niti će prosjek od četiri poena izgledati posebno ozbiljno dok se bude čitao van konteksta, ali bi nekoliko mjeseci kasnije upravo Pajola mogao biti razlog zbog kojeg će brojevi najvažnijih saigrača izgledati mnogo bolje. Ovu rečenicu sam već iskoristio kod Hejsa, i ne nije slučajno ponavljanje, već jednostavno profil igrača koji "crno-bijeli" dovode za sada. Nakon svega što su prošli protekle sezone, možda im baš takav tip i najviše odgovara.