Murinen u Partizanu nije samo potpis igrača, to je i poruka "crno-belih"

Nigdje ni u naznakama od početka prelaznog roka nije se pominjalo njegovo ime. Zapravo, prije Evrobasketa za njega su znali samo zaljubljenici u NCAA košarku.

„Ima tamo jedan mršavi, džigljasti Finac, mali može da leti“ – to je otprilike sve što je bilo poznato o momku iz Jervenpea, malog mjesta četrdesetak kilometara od Helsinkija, gdje se većina sportskih aktivnosti završava na klizanju ili nordijskom skijanju.

Mika Murinen je, međutim, već sa 15 godina skrenuo pažnju na sebe kada ga je košarkaški program u njegovom rodnom gradu poveo u Španiju, preciznije u Madrid.

Uslijedio je Evroligin Next Generation tim, gdje je igrao, iako bez značajnih brojki, prije nego što je odlučio da pređe u SAD – tačnije, u Arizona Compass Prep srednju školu, poznatu po dobrom košarkaškom programu.

Izrastao je do 210 cm, ali je na tu visinu zadržao pokretljivost beka. A to je roba koja se u košarci uvijek posebno vrednuje. Tako je skrenuo pažnju vodećih koledž programa, a ESPN mu je dodijelio maksimalnih pet zvjezdica, poziciju sedmog regruta u SAD i status najboljeg igrača na poziciji četvorke.

Sa takvim pedigreom Murinen je otišao u Finsku da igra za „Vukove“ na Evrobasketu i već na prvoj utakmici pokazao da je nevjerovatna energija sa klupe, momak koji diže i navijače i svoje saigrače atraktivnim potezima.

Prije svega, to su graciozna zakucavanja – Murinen spektakularno leti kroz vazduh i završava na obruču, a nije mu strano ni da nekog protivnika stavi na poster.

Tu je i šut za tri poena, na kojem treba još raditi, ali koji je koristio više puta tokom turnira. Konkretno, protiv Srbije je pogodio dvije trojke u trenucima kada se lomio rezultat i bio onaj „X faktor“ za najveće iznenađenje minulog Evrobasketa.

Normalno, od prve utakmice FIBA je maksimalno eksploatisala svaki potez tinejdžera iz redova „Vukova“, a američki mediji i analitičari su se odmah „upecali“ i pratili svaki njegov nastup.

I nije razočarao – naprotiv, samopouzdanje mu je raslo iz utakmice u utakmicu.

To je išlo dotle da je dijelu navijača postao i iritantan. Najviše komentara na društvenim mrežama dolazilo je iz Srbije nakon eliminacije, i to ne samo od anonimusa, nego i od priznatih košarkaških analitičara, koji su pozivali na „prevaspitavanje“ drskog klinca.

I onda, odjednom – u 24 sata, nešto što se pojavilo kao „možda, razmatra se“, a u što gotovo niko nije vjerovao, postalo je realnost.

Mika Murinen će naredne sezone nositi dres Partizana.

„Crno-beli“ su već neko vrijeme u potrazi za peticom, jer osim Tajrika Džonsa nemaju pravo rješenje na toj poziciji. Osetkovski i Pokuševski mogu da budu alternative – pogotovo Teksašanin njemačkih korijena, kojem ta pozicija nije strana – ali već neko vrijeme tražilo se nešto konkretnije.

Zato je potpis Murinena bio reakcija tipa: „Kako sad ovo?“

Ali brzo se pretvorio u hajp – barem, kako ove sezone kaže parola: „Crna strana bijelog grada“.

Welcome to black side of white city!⚫️⚪️#KKPartizan pic.twitter.com/sX5hwhp8pE
— KK Partizan Mozzart Bet (@PartizanBC) September 26, 2025
 

Mnogi vide u Murinenu mladog Jana Veselog. Dodali bismo – 2.0, jer je paleta košarkaškog talenta kod Finca raznovrsnija od tada mladog Čeha, čija je priča krenula upravo iz Partizana.

Murinen će donositi ono što je donosio i Finskoj – brzu tranziciju, donekle i spacing, ali prije svega hajlajtse i atrakciju. Već sada može da se pretpostavi kako će ta energija izgledati na evroligaškom derbiju, ali Murinen donosi više od toga.

Ovaj potpis nije samo taktičko-košarkaški potez, već i poruka Partizana, koji je dovođenjem „vruće robe“ skrenuo pažnju svjetskih medija i privukao interesovanje za svaki Mikin korak u Beogradu.

Murinen je dolaskom pokazao da je prerastao igranje sa vršnjacima na srednjoškolskom nivou i da hoće da se oproba sa „odraslim ljudima“ na najvećoj evropskoj sceni.

U prvoj izjavi jasno je nacrtao svoj put – Partizan, pa koledž, pa NBA.

U taktičkom smislu, Željko Obradović dobija na fleksibilnosti. Murinen može da se uklopi u sistem koji počiva na pokretljivosti, šutu i brzim reakcijama. Njegova mladost znači da može učiti uz iskusnije saigrače i da se razvija u kontrolisanom okruženju. Partizan već ima jasne nosioce igre, a Murinen ne dolazi sa pritiskom da odmah bude ključna figura – umjesto toga, može da gradi svoje minute, polako ulazi u rotaciju i kroz rad sa Obradovićem nauči šta znači igrati košarku na najvišem nivou.

Ovdje je uvijek riječ o perspektivi, a ne o ključnoj ulozi – i to je voda u kojoj Finac može najbolje da pliva, na obostrano zadovoljstvo i kluba i njega.

U simboličkom smislu, njegov dolazak šalje i poruku o privlačnosti Partizana za mlade evropske talente – da vide u Beogradu i pod Obradovićem pravi teren za razvoj.

U svemu tome, najvažnija stavka je da Murinen nema teret trenutnog rezultata na svojim leđima. On dolazi u sistem u kojem će mu se postepeno otvarati prostor da pokaže svoj talenat. Svaki minut na parketu biće prilika da uči, a svaka sezona šansa da napravi iskorak.

Na kraju dana – hajlajti su zagarantovani. A to je sve što je potrebno da se poveća broj zainteresovanih koledža i vrijednost NIL ugovora iduće sezone.