Mnogo više od defanzivnog domara: Vajler-Beb je kapitalac Zvezde
Jedna godina vrhunskog spoljnog defanzivca vrijedi više od dvije godine pogrešnog profila, posebno kada ti ga donese tuđa pogrešna računica prethodnika, kakvih smo u Beogradu gledali i previše u oba evroligaška tabora.
15.08.2026. 00:00 h
Bila je aprilska noć u Minhenu 2025. godine, plej-in utakmica Bajerna i Zvezde, jedna od onih koja opravdava ovo prepisivanje dodatnih mečeva od NBA lige.
Na semaforu 20-ak sekundi, lopta je kod košarkaša Bajerna, ali samo 3 poena razlike i presing beogradskog tima, jedan od onih na sve ili ništa. Elias Haris je primio loptu, ali je pod pritiskom Filipa Petruševa u posljednjim trenucima prije nego što izađe u aut uspio da je doda do Nika Vajler-Beba. Petrušev i Ajzea Kenan su se odmah našli na njemačkom košarkašu, koji je bio takođe uz aut-liniju, leđima okrenut protivničkom košu.
Uslijedila je magija i jedna, bez pretjerivanja, najbolja asistencija koju Evroliga pamti. Vajler-Beb je preko svojih leđa dao hirurški precizan pas ka Devinu Bukeru, koji je bio "debelo u ofsajdu", i nije mu bilo teško da zakuca i praktično time riješi pitanje pobjednika.
Samo dan kasnije Vajler-Beb dobija nagradu najboljeg defanzivca Evrolige, a "samo" 16 mjeseci kasnije klub sa Malog Kalemegdana ga predstavlja kao svoje pojačanje.
I tu je bilo dosta drame. Prvo, NVB (zovimo ga tako) je 1. jula potpisao za ASVEL kao jedno od prvih pojačanja imperije Tonija Parkera, koja je trajala svega 20-ak dana prije nego što su finansijski regulatori u Francuskoj bivšem pleju San Antonija otpjevali refren Voja V "NE MOŽE".
Desetak dana nakon što se saznalo da u Lionu nemaju ćup sa blagom, NVB se ozbiljno povezivao sa Dubaijem, a vijest koju imam je da je ekipa za mreže prvaka ABA lige već imala spreman vizual sa predstavljanjem novog igrača.
Desetak dana, što u ljetnjem transfer periodu predstavlja vječnost, nije bilo završetka posla, da bi beogradski klub onako iznenadio sve (jer NVB se nije bukvalno ni na jednoj stranici koja prati Zvezdu pominjao) i predstavio Njemca kao svojeg košarkaša.
ASVEL je samo dan kasnije istoj priči dodao jednu riječ, onu koja u evropskoj košarci obično stoji sitnijim slovima ispod fotografije sa šalom i dresom: "prêt". Pozajmica.
LDLC ASVEL officialise le prêt de Nick Weiler-Babb à l’Etoile Rouge Belgrade pour la saison 2026-2027. #LDLCASVEL pic.twitter.com/f3iNOtaWMJ
Tako je bivši košarkaš Efesa za mjesec dana promijenio tri adrese, da bi se na kraju ispostavilo da će pošta da mu stiže na onu prvu, s tim da godinu dana igra u Beogradu, a ugovor od dvije godine i dalje važi sa ASVEL-om (ako Toni ubijedi regulatorno tijelo da je novac iz Japana legit).
Ako je neko želio da nacrta mapu evroligaškog ljeta na tabli sa crvenim koncem, Vajler-Beb mu je velikodušno završio pola posla.
Zvezda je ušla u prostor koji je otvorio ASVEL-ov finansijski lom i uzela sezonu igrača kojeg uredno tržište vjerovatno ne bi ostavilo slobodnog do avgusta.
Ibon Navaro je dobio ono što je tražio, igrača koji preuzme loptu kada je plej dobro pokriven presingom, preživi blok i onda povede kontru bez toga da se okreće i gleda gdje mu je saigrač kojem je to primarna funkcija.
Vajler-Beb zapravo izgleda kao da je neko napravio jedno tijelo od dva različita igrača.
Na lopti se spušta nisko, kontakt prima grudima i rijetko potpuno nestane iz akcije nakon prvog bloka.
Sa svojih 196 centimetara i oko 93 kilograma može da ostane ispred plejmejkera, a nakon preuzimanja ne mora odmah da zove pomoć protiv krila.
Kada su ukradene lopte u pitanju, nije hazarder pa da iste skuplja samo kockanjem u liniji dodavanja.
Ide temeljno, da prvo zatvori jaču ruku, natjera napadača da podigne dribling, pa tek onda, kada ga ima tamo gdje je htio, napadne loptu.
Te godine kada se igrao plej-in sa Zvezdom, bio je najbolji kradljivac lopti sa 1,6 po utakmici, ali imao je i 4,2 skoka u prosjeku, da bi nagrada najboljeg defanzivca bila zaključena odbranama, od kojih se ovako na prvu posebno sjećam onih protiv zločastih momaka EL Majka Džejmsa i Kevina Pantera.
Gordon Herbert nije, naravno, gledao njega samo kao defanzivca, već mu je iste te sezone, ne mali broj puta, dao da startuje u petorci kao plej. I to je radio maestralno, što potvrđuje pet asistencija u prosjeku po meču. E aj sad stavi etiketu neku na njega, majčin sine.
Prešao je u Efes prošle godine, gdje se njegova multidimenzionalnost samo potvrdila. U raštimovanoj mašineriji koja odavno ne liči na onog dvostrukog EL prvaka, Vajler-Beb je imao 7,7 poena, 4,8 asistencija, 3,4 skoka i 1,2 ukradenu loptu, sa 36,6 odsto šuta sa distance.
Možda bi najbolje bilo: sekundarni kreator, koji rijetko kvari posjed ekipi/defanzivno čudovište.
Da povučem malo ručnu i kažem da nije košarkaško savršenstvo, jer nema eksplozivnost u prvom koraku, rijetko izvlači faulove protivnika, a pokušaji šuta iz driblinga neće prevariti protivnika da panično ide na blokadu.
Voli da prenese loptu, da ostavi čuvara na leđima i onda traži ili centra, ili saigrača u ćošku. Protiv Žalgirisa je zabilježio 13 asistencija, što mu je lični rekord.
Ibon Navaro je znao da koristi ovakav tip igrača gotovo savršeno. Samo treba da vratite neku utakmicu Unikahe i gledate kako je Alberto Dijas postavljao odbrambeni kućni red. Unikaha je preuzimala loptu rano, a u jednoj sezoni FIBA Lige šampiona je protivnike tjerala na izgubljenu loptu u 21 odsto posjeda.
Navarova mantra je bila da Dijas svojim primjerom zalaganja u odbrani (jedan od najboljih evropskih defanzivaca koji će očigledno gotovo cijeli igrački vijek provesti u Malagi) povuče i ostatak ekipe.
Naravno, španski košarkaš sa druge strane nema ni približno iste kvalitete kao Vajler-Beb, a evroligaški napadi će Zvezdi brzo naplatiti prostor za grešku koji je Unikaha u Ligi šampiona povremeno sebi mogla da dozvoli.
Suština je da mehanizam ostaje isti.
Kada parket bude dijelio sa Krisom Džonsom, Vajler-Beb preuzima najtežeg spojnog igrača protivnika, u napadu i dobar dio prenosa lopte.
Džonsu ostaje više prostora za pik-en-rol i završnice. Sa Batlerom može da otvori posjed dok on izlazi iz bloka, ili napada odbranu koja je već tada pomjerena.
Petorke sa zemljakom Kramerom daju španskom treneru mogućnost dva duga beka za pritisak na loptu, sa ipak dobrim mjerenjem ko tu stvara prednost u napadu. Motli, Izundu će dobiti saigrača koji će savršeno da ih gađa lob pasovima i dodavanjima iz kratkog rola, dok Patrik Boldvin Džunior (ma koliko neki gledali njegovu visinu od 215 cm, momak je trojka) šutira lopte na spot-up, kada Nik natjera protivnika na jedan korak više.
Kod recenzije Partizanovih igrača sam pisao rečenicu koju sam ponavljao za više igrača, da se statistika često krije kod saigrača. E pa khm khm, ovo je odgovor Zvezde na takav tip igrača.
Veliki posao čeka sada Navara da svakome raspodijeli dovoljno minuta, jer "crveno-bijeli" imaju mnogo bekova. Džons, Batler, Karter, Kramer, Vajler-Beb, svi traže i minute, a i lopte.
Pričali smo o tome u Skautiranju, da je španski stručnjak u Malagi radio savršeno raspoređivanje minuta, gdje mu nijedan igrač nije imao preko 20 minuta po meču. Tako je uvijek imao energetski jaku petorku na parketu.
Međutim, kad u Evroligi meč uđe u posljednjih pet minuta, treba da igraju oni koji su najbolji, kako bi riješili utakmicu.
Tako da, ako Njemac bude preslikan Dijas u Navarovoj zamisli, biće sveden na neku vrstu defanzivnog domara, koji poslije svakog defanzivnog posjeda čeka loptu u uglu, čime bi Zvezda koristila samo polovinu njegovih sposobnosti.
Jednogodišnja pozajmica nosi i poznatu neprijatnost: ako Vajler-Beb "klikne" savršeno, ugovor i dalje pripada francuskom klubu, a u javnim objavama nema pomena opcije otkupa.
Dovela je Nika, zadržala kostur ekipe i sada gleda savršene kockice da uklopi.
U takvom sklopu jedna godina vrhunskog spoljnog defanzivca vrijedi više od dvije godine pogrešnog profila, posebno kada ti ga donese tuđa pogrešna računica prethodnika, kakvih smo u Beogradu gledali i previše u oba evroligaška tabora.
Pozajmica je, kad se svede, jedan posjed: dobiješ loptu, znaš da nije tvoja i moraš nešto da napraviš prije nego što je vratiš.
Malo ko u Evropi bolje zna šta se radi sa posjedom koji počinje u tuđem neredu.
Vajler-Beb cijelu karijeru čeka podignut dribling, uzima loptu i trči prije nego što se odbrana okrene, a ovog ljeta je i sam u Beograd stigao po istom scenariju, samo što je dribling podigao ASVEL. U junu 2027. lopta se po ugovoru vraća u Lion. Do tada je posjed Zvezdin, a Vajler-Beb odavno igra po pravilu koje sad važi i za klub: takve lopte se ne čuvaju, s njima se trči.
Komentari | Podijeli vijest
Podijeli sadržaj
Ako Vam se svidjeo ovaj članak, podijelite ga sa svojim prijateljima.
Facebook
X
Viber
WhatsApp
Telegram