Sergej Jakirović i Hull: Priča koju niko nije očekivao

Licemjerno bi sada bilo prozivati ili ismijavati nekoga, pogotovo ako znamo da bi u drugu grupu vjerovatno upali svi mi. Moderni fudbal prosto funkcioniše tako, i to ne zato što bi neko to želio, nego što to gledamo iz dana u dan; mali se koprcaju, ali na kraju ih pojedu veliki. I zato je sasvim normalno i logično bilo da je baš svako (od nas) Hull City vidio kao najjasnijeg kandidata za ispadanje, da nije bilo prognoze gdje taj klub nije bio na samom dnu tabele. Da gotovo nikakve pare niste mogli zaraditi kladeći se da će Sergej Jakirović prvi dobiti otkaz.

Ta je priča počela još dok se njegov Hull City kotrljao završnicom Championshipa. Mostarac je u engleski klub zaista došao spletom sretnih okolnosti, ali i tako funkcioniše fudbal, nekada morate imati sreću. Njegova je ipak bila izgrađena vlastitim rukama; to što je napravio u Turskoj upalo je u oči Acunu Ilıcalıju, koji ga je doveo u Englesku. U ruke mu je dao polufunkcionalnu ekipu, koja je sezonu ranije na gol-razliku ostala u ligi, s ciljem da ponovi to. Stvari mu je dodatno otežala činjenica da je Hull City tog ljeta zaradio zabranu transfera i Jakirovića ostavio gotovo pa zavezanih ruku.

To da Sergej Jakirović dobro pliva u takvim vodama smo znali od ranije, ali nisu Englezi. Jednom kada se Hull priključio vrhu, uključio u borbu za play-off, narativ koji je dominirao medijima bio je taj da će neminovno negdje zapeti, da će se umoriti, da jednostavno nisu dovoljno dobri. sve do samog finala play-offa i trijumfa na Wembleyu. Ali i tada se priča okrenula u negativnom smjeru; ovo jeste sjajno, ovo jeste veliko, ovo jeste iznad svih očekivanja, ali to samo znači i da će Hull u Premier ligi biti kanta za napucavanje.

I opet, ništa od toga nije bilo ni čudno ni nelogično, jer sve što se dešavalo oko ovog kluba ostavljalo je baš takvu impresiju. Na tržištu je Hull City ovog ljeta bio daleko najsiromašniji u premijerligaškim okvirima, ekipa je na papiru realno tek prosječna i za Championship, nema velikih zvijezda - u Jakirovoj Hercegovini bi rekli da ih nema za šta pas ugristi. I onda kada su objavljeni parovi prvenstva, kada su stvari zapravo postale ozbiljne, opet ih je bilo lako prekrižiti, jer dolazi im Manchester United, pa idu Coventryju, pa dolazi Villa, prije nego gostuju Chelseaju i Newcastleu. Kako to uopšte mogu preživiti? Kako to Sergej može preživjeti?

Dvijestotine i sedamdeset minuta fudbala kasnije Hull je na dvije pobjede i jednom remiju i još uvijek je bez primljenog gola. I ne postoji apsolutno više niko ko ne misli da je za to najzaslužniji upravo Sergej Jakirović.

Prosto jeste. Ovaj rezultat, ovo što gledamo od Hulla na početku sezone je isključivo Jakirovićeva zasluga. Ali koliko god da je za njega važna prilagodljivost trenera, stručnog štaba i same ekipe, ključ u ovoj priči ustvari su kontinuitet i dugoročni rad. Hull City je u prošlu sezonu ušao s ciljem da je preživi i Jakirović je to prebacio; stvar je da su i u ovu sezonu ušli s potpuno istim ciljem i to je Jakirović na početku i iskoristio.

Jedan od najvećih problema većine klubova koji ulaze iz Championshipa u Premier ligu jeste svojevrsni gubitak realnosti. Sezona na vrhu, borba za prvo mjesto ili apsolutna dominacija u nižem rangu vrlo lako stvore pogrešnu sliku o tome gdje ti je mjesto. Ne samo u smislu konkurencije, koja je drastično bolja, nego i načina igre; većina novih klubova ljeto koristi kako bi skupo kupovala i nadogradila se na ono što su do tada imali.

I tu je Hullova svojevrsna prednost u odnosu na ostale. Za razliku od ekipa koje su u Championshipu dominantne i kontrolišu utakmice pa onda upadnu u vrtlog Premier lige, Jakirović je stvorio tim koji je naviknut na to da je u podređenom položaju. Kroz veći dio sezone, od prve utakmice pa sve do tog finala na Wembleyu, Hull je imao ulogu autsajdera, odnosno nekoga čije šanse nikada nisu prevelike i koga se unaprijed prežali. Za razliku od, recimo, prošlosezonskog Burnleya ili ovosezonskog Coventryja, Hull City se ne mora drastično mijenjati, tek malo prilagođavati protivniku i utakmici. To znači da te utakmice mogu odlučiti sitni detalji, a Sergej Jakirović je majstor takvih detalja.

Protiv Manchester Uniteda je tako izveo formaciju s petoricom u zadnjoj liniji koju je, ispostavilo, pripremao nekoliko sedmica, ali je namjerno skrivao u pripremnim utakmicama. Hull je imao 28 posto posjeda, ali je znao gdje želi napasti; oba je gola zabio iz prekida, upravo ondje gdje je Jakirović prepoznao Unitedovu slabost. Protiv Coventryja vratio se u sistem s četvoricom, zatvorio i pomalo ugušio utakmicu i riješio je jednom tranzicijom. Kada je Villa blokirala Hullove bokove, McBurnieja je pomaknuo široko kako bi u zraku napadao niže bekove. Nisu to nikakve revolucije, ali u tri različite utakmice Hull je imao tri dovoljno dobra odgovora. I nije primio gol.

Jasno je da je Hull i dalje, čak i nakon ovakvog otvaranja, najozbiljniji kandidat za ispadanje. Na papiru ima najslabiju ekipu, a pred njim je duga i teška sezona. Ali to što je klub već sada produžio ugovor Jakiroviću možda i najbolja ilustracija povjerenja koje imaju u dugoročni rad, planiranje i šta bi im on na kraju mogao donijeti.

Ove tri utakmice nisu dokaz da je Sergej Jakirović sposoban za velike stvari. Dokaz je čitava njegova karijera; Hull je samo najveća pozornica na kojoj ih je napravio.