Saša Ibrulj - Umjetnost prilagođavanja

Fudbalske karijere zapravo su samo splet okolnosti, a sposobnost da ih se maksimalno iskoristi je ono što razdvaja najbolje od svih ostalih. Sergej Jakirović savršen je primjer.

Nakon što je u septembru 2024. konačno i prisilno završio do tada najveću i najtežu gažu, onu u zagrebačkom Dinamu, Jakirović je odmarao i vagao ponude. Priča kaže da ih nije nedostajalo, ali ovaj rođeni Mostarac, koji je odrastao u Metkoviću, čekao je da dođe ona za koju je mogao vjerovati da je savršena, za njega i njegov tim ljudi. “Jer trener je jak koliko mu je jak stručni štab”, uvijek je ponavljao.

Takva je došla, mislio je, s Kipra. Ime kluba nije ni važno, ono što jeste je da je sve bilo dogovoreno, samo se čekala potvrda, samo se čekalo da na mail dođu karte. Ali nije ih bilo, sat, dva, dan, tri, pet - negdje je nešto zapelo, i čekalo se i čekalo. Sve dok Sergej nije presjekao i rekao zbogom; ništa od ovoga, idemo u Tursku.

Znao je da će mu to otvoriti novi put u karijeri, znao je da će mu to donijeti novu priliku. Jer Kayserispor i turska liga su ipak veliki nivo i velika scena za trenere koji dolaze s naših prostora, ali ni sam vjerovatno nije mogao pretpostaviti koliko će taj put biti dug i širok. U Turskoj je Sergej napravio ono što najbolje radi - ne samo da se prilagodio okolnostima, nego je iz njih izvukao maksimum. Dočekala ga je kvalitetom slabašna ekipa u žestokoj borbi za ostanak, sa 17 bodova iz 20 utakmica i šest bodova minusa u odnosu na sigurnu zonu.

U sljedećih 17 utakmica izgubio je četiri, osigurao ostanak s osam bodova više od linije razdvajanja.

Splet okolnosti je htio da se u isto to vrijeme Acun Ilicali mučio s Hull Cityjem. Turski medijski mogul 2022. je kupio Tigrove s namjerom da ih pretvori u stabilnog ligaša u Championshipu. Lutao je s izborom trenera - otpustio je trojicu za godinu dana, između ostalih i Liama Roseniora koji je bio na pragu play-offa - i spržio 36.7 miliona funti na plate, a da je tek u zadnjem kolu osigurao ostanak u ligi i to na gol-razliku.

Ali kao (nekadašnji) potpredsjednik Fenera iz prve ruke je iz subote u subotu gledao šta radi Jakir i ljetos je okrenuo njegov broj. Umjesto na Cipru, Sergej Jakirović je tako, s kratkim presjedanjem, završio u Engleskoj.

U jednoj od najlošijih ekipa lige, s očekivanjima da ih spašava sigurne propasti, s gazdom lakim na obaraču i s embargom na transfere.

Ono što šokirani Englezi nisu znali je da je to za Sergeja Jakirovića prirodno stanište. Ne zato što je navikao na čupanje iz problema, to je uostalom radio samo u Turskoj i donekle na početku karijere u Gorici, nego zato što je Jakirović jedan od onih trenera kojemu nije teško prihvatiti realnost, zasukati rukave i raditi s onim što ima na raspolaganju.

Tako se kalio u već spomenutoj Gorici, tako je izgradio i ime u Bosni i Hercegovini sa Zrinjskim. Iz današnje perspektive njegova dominantna sezona u Mostaru djeluje drugačije, ali on je klub preuzeo u borbi za Evropu i nije uspio. Nije dobio ni ogroman ljetni budžet s kakvim se Zrinjski sada igra; on je s ograničenim sredstvima probrao igrače većinom iz druge hrvatske lige i sastavio ekipu koja je doslovno pregazila Premijer ligu BiH. I ne samo to - Jakirović je trajno promijenio percepciju šta i kako trener treba raditi u toj ligi. Pristup radu, analitici, organizaciji treninga i igre, sve to se promijenilo u vrijeme Jakirovića, kojeg je ispratilo nekoliko trenera sa sličnim radnim profilom i klubova koji su to prihvatili.

Sličan je put prošao i u Rijeci, koju je preuzeo na posljednjem mjestu i s ogromnim problemima, ali je išao istom matricom kao i u Zrinjskom. Dovodio je jeftine prinove i pretvarao ih u nosioce igre - Stjepan Radeljić, Franjo Ivanović, Niko Janković, Bruno Goda, Lindon Selahi samo su neki od njih - transformišući Rijeku u tim konkurentan Dinamu. U Zagrebu je osvojio dvostruku titulu i izborio Ligu prvaka, bez obzira na drugačije okruženje, vodeći se istim principima, samo što na Maksimiru oni padaju na mnogo tvrđe tlo.

Posao u Hullu na papiru je bio daleko najteži od svakog kojeg je Jakirović do sada imao. Ali zapravo je to splet okolnosti u kojemu profil trenera kakav Sergej jeste najviše uživa. Jer mu to daje najviše slobode, najviše prilike da svojim igračima pokaže da vjeruje u njih i da je u stanju izvući maksimum. U čak 53 utakmice koliko je Hull odigrao ove sezone to se moglo vidjeti u praksi, čak i onda kada nije išlo - ekipa je vjerovala njemu, a on ekipi. Ovaj play-off i rezultat u finalu samo su nagrada za sve ono što je Jakirović s ovom ekipom stvorio u posljednjih godinu dana.

Naravno da će se stvari sada drastično promijeniti; engleska Premier liga drugi je svijet u kojemu vladaju specifična tržišna pravila i u kojemu se mali teško snalaze. Za Jakirovića i njegovu karijeru to apsolutno ne mijenja ništa - on je ovim rezultatom napravio šta je važno i šta god da se desi na početku naredne sezone zapravo neće promijeniti činjenicu da se on dokazao na najvećoj sceni. Ono što će sasvim sigurno ostati isto, u Hullu naredne sezone i svakom drugom klubu u kojem Jakir bude radio, jeste to da će zasukati rukave, prihvatiti splet okolnosti i realnost i pokušati iz onoga što ima izvući najbolje.