Frankova kazna za uspeh: Totenhem pa Kristal Palas
Šest i po godina stvaranja stabilnog premijerligaša u Brentfordu palo je u senku nakon sedam meseci u Totenhemu, a sada ga čeka klub koji ne prati, niti zaslužuje njegove ambicije i stručnost. Tomas Frank dobio je novu priliku, ali i još jednu potencijalnu zamku za karijeru.
19.11.2026. 06:33 h
Prokletstvo je to ljudskog života – dobro se brzo i lako zaboravlja, a loše se stvari pamte i obeležavaju čoveka u očima drugih, tobože bezgrešnih. Na svojoj koži je to najbolje osetio Tomas Frank koji je šest i po godina sa Brentfordom radio izvanredne stvari, ali ga veliki deo fudbalske javnosti definiše na osnovu sedam meseci u Totenhemu – klubu koji je „pojeo“ i mnogo iskusnije i namazanije od dobroćudnog Danca.
Po njegovom dolasku u severni London, na ovom sajtu je objavljen tekst pod naslovom „Čovek koga ne možeš mrzeti u klubu koji ne možeš voleti“. Na oba dela naslova, već nekoliko meseci kasnije moglo je da se doda „osim ako niste navijač Totenhema“. Oni ga, zaista, organski ne podnose, mada je možda malo i do njih jer od odlaska Maurisija Poćetina gotovo da nema menadžera koji im se nije omrzao i koga nisu nipodaštavali, vređali i ponižavali na Internetu.
Niko ne zaslužuje takav tretman, ali Franku ovo nije bilo prvo slično iskustvo. U Brendbiju ga je na navijačkom forumu, pod pseudonimom, vređao lično predsednik kluba. U najvećem broju negativnih komentara kritikovao ga je kako je odabrao loša pojačanja koja, kako kaže, nije uspeo ni da integriše u tim.

Ali u Brendbiju su 53-godišnjem strategu makar doveli pojačanja koja je želeo. U Totenhemu to nije bio slučaj, a spisak igrača koje je želeo i za koje je smatrao da će mu pomoći u ostvarivanju njegove vizije bio je poduži. Eze, Gibs-Vajt, Embumo, Semenjo, Savinjo, Paketa... Niko od njih nije doveden, a bilo je preko potrebno par kreativaca. Od želja mu je ispunjen samo Kudus, a kao četvrta opcija stigao je Ćavi Simons, jedini bez iskustva u Premijer ligi, na koju se nikada nije ni navikao.
Na sve to, ostao je bez Sona i veći deo svog mandata bio je bez hronično povređenih, jedinih kreatora u timu – Medisona i Kuluševskog, te napadača Solankija. Sa tako osakaćenom ofanzivnom linijom teško da bi i Hansi Flik mogao da bude efikasniji, a kamoli trener poput Franka sa defanzivnijim stilom. Taj napadački neubedljiv fudbal, što nije potpuno njegova krivica, jedan je od glavnih razloga zašto ga navijači Spursa toliko ne vole.
Drugi razlog su izjave koje bi svakom neutralcu zvučale realno, ali ne i njima. Jedna od onih za koju su se „uhvatili“ jeste ona koju je izrekao ubrzo po dolasku u klub, a to je upozorenje da će gubiti utakmice. Gube ih i najjači timovi sveta, kamoli Totenhem u tranzicionom periodu, za koji je zamolio navijače da budu uz njega i ekipu, ali za koji oni nisu imali nimalo tolerancije.
Treći je možda i najveći – kap koja je prelila čašu. I zaista je u pitanju bila čaša, ona plastična za kafu. Pred meč sa Bornmutom na Vajtalitiju, usnimljen je kako nosi čašu sa grbom Arsenala koji je nekoliko dana ranije takođe tamo gostovao. Pokupio ju je ne obrativši pažnju šta je na njoj uopšte – slučajna greška koja je zauvek odnela šansu da se Danac svidi pristalicama Totenhema.
https://twitter.com/thespursweb/status/2009002339668210144
Činjenica je da je sa 28% imao najslabiji procenat pobeda u ligi od svih menadžera Spursa koji su vodili tim na više od 10 mečeva. Činjenica je i da su nakon 26 kola, u trenutku njegovog otkaza, bili 16. na tabeli sa 29 bodova, tek pet više iznad opasne zone. Ali je činjenica i da je u Ligi šampiona bio četvrti u prvoj fazi, osvojivši 17 od moguća 24 boda, kao i da mu uprava nije dovela ni blizu kvalitetna pojačanja kao De Zerbiju ovog leta. Italijan, pritom, ima samo pet bodova više ove sezone nakon 10 kola u odnosu na prethodnu, a nema obaveze u Evropi.
Ono što je trebalo da bude zaslužena nagrada za prethodni uspeh i još jedan odmeren korak unapred, ispostavilo se kao rušenje reputacije i pad nekoliko koraka unazad za Tomasa Franka. Čovek koji je uveo Brentford u Premijer ligu, načinio ga stabilnim prvoligašem, proizveo nekoliko zvezda i bio inovator u korišćenju prekida, pre svega auta, odjednom je označen kao neznalica.
Baš tako su ga navijači kluba iz severnog Londona predstavili „kolegama“ iz južnog dela grada kada je tokom novembarske klupske pauze Frank postao novi menadžer Kristal Palasa. Što se pristalica tima sa Selhurst Parka tiče, ne može im biti gori od neinspirativnog Pjera Saža, kao i Franka de Bura koji je ne tako davno sedeo na njihovoj klupi.

„Orlovima“ trenutno gori pod nogama pošto su poslednji na tabeli sa svega sedam bodova i ubedljivo najvećim brojem primljenih golova, ali to su više nego očekivani i zasluženi plodovi (ne)rada ovog kluba.
Od kada je ušao u Premijer ligu 2013, Kristal Palas je imao jedan jedini cilj – opstanak. I to bi bilo u redu prvih par godina pre nego što se klub stabilizuje u eliti. Međutim, ni skoro deceniju i po kasnije, on ne pokazuje ni trunku ambicije da krene napred i postane stalni član makar gornjeg dela tabele.
Čak ni to što su imali vrhunskog menadžera poput Glaznera koji im je doneo prve trofeje u klupskoj istoriji nije bilo dovoljno da ga maksimalno podrže i sa njim naprave veliki korak ka stvaranju jakog evropskog kluba. Umesto toga, rasprodavali su mu zvezde tima i ostavljali mu roster kratak makar za pet igrača u situaciji kada igra na četiri fronta.
Misleći da će mu se opet posrećiti da imaju menadžera Glaznerovog nivoa i da će zauvek pogađati sa igračima poput Zahe, Ezea, Olisea, Gejia, Lakroe, Munjoza i Vortona, sada se Kristal Palas suočava sa surovom realnošću. I što je najgore, u trenutku dok su jurili ka drugoj ligi i ustupanju svog mesta nekome ko će pokazati više ambicija od pukog opstanka u eliti, zaista im se posrećilo da nađu odličnog menadžera, mnogo boljeg od onoga što su zaslužili.
Frank je, nažalost, pristao na mnogo manje od onoga što je on zaslužio. Da, na papiru je to klub koji igra u Ligi Evrope i ima priliku da osvajanjem iste naredne sezone zaigra u Ligi šampiona. Ali ni misao „Kristal Palas u Ligi šampiona“ nije bila dovoljna vlasnicima ovog kluba da ni drugu godinu zaredom ne povećaju roster kako menadžer ne bi došao u situaciju da istih 15 igrača koristi na svaka tri-četiri dana.
Harizmatični Frank će, pritom, morati da ubedi jednog od najboljih igrača tima, Ismailu Sara, da nakon propalog transfera u Liverpul minulog leta ponovo stavi sebe na raspolaganje u punom fokusu, a slična je situacija i sa Matetom. Ali ako bi neko mogao da bude uspešan u tom zadatku, onda je to čovek koji ima master diplomu iz oblasti sportske psihologije.
https://twitter.com/BrentfordFC/status/1865743711646175286
Da ume da ostvari dobar odnos sa igračima vidi se već na prvim treninzima u Palasu kojima je, i pored svih izazova koji ga očekuju, prionuo veoma entuzijastično. Pod njegovim vođstvom ne samo da će igrači dobiti menadžera koji je Glazneru sličan po energiji, već i po stilu. Pragmatični fudbal sa čvrstom odbranom i preciznim, ubitačnim kontrama, te korišćenje prekida kao jednim od osnovnih oružja, nešto je što se može očekivati od 53-godišnjeg Danca. Obično koristi formaciji 4-3-3, ali mu nije nimalo strana ni ona sa tri štopera koju „orlovi“ već godinama koriste.
https://twitter.com/CPFC/status/2122767398654640315
Osnovni zadatak će mu biti da zadrži priključak za timovima iznad zone ispadanja do januara kada će, ako su iole pametni, vlasnici ojačati tim. No, svakako bi sve to bilo prosipanje iz šupljeg u prazno jer se na leto očekuje odlazak i poslednje prave zvezde tima – Adama Vortona.
Iako je Frank ugovorom vezan za Kristal Palas do juna 2029, ostanak do kraja istog bilo bi pogubno za ambicioznog čoveka poput njega koji je svoju karijeru gradio postepeno jer se ovaj klub zadovoljava da stoji u mestu. Najgore bi bilo, pak, ako usled slabog igračkog kvaliteta i kvantiteta, te velike konkurencije u ligi, ne bude uspeo da „orlove“ sačuva u ligi.
Ispadanje bi bilo kosmička pravda za Palas, ali i još veća nepravda za Tomasa Franka. Bila bi to i prilika navijačima Totenhema da njihov stav o njemu bude dodatno potkrepljen, iako bi njegova krivica i u ovom slučaju bila gotovo minimalna. Ali ni takav scenario ne bi trebalo da ga definiše – ne dok ga ne vidimo u nekom zdravom, ambicioznom klubu, pa makar i van Engleske.
Komentari | Podijeli vijest
Podijeli sadržaj
Ako Vam se svidjeo ovaj članak, podijelite ga sa svojim prijateljima.
Facebook
X
Viber
WhatsApp
Telegram