side menu icon

Poćetinova misija: zaustaviti Junajtedov, ali i sopstveni pad

Sa Totenhemom je stigao do finala Lige šampiona i statusa jednog od najperspektivnijih trenera Evrope, ali su ga epizode u PSŽ-u i Čelsiju udaljile od tog statusa. Sada na Old Trafordu mora da pokaže da još može da se vrati među najveća trenerska imena.

13.11.2026. 04:16 h

Pochettino
Slika: Guliver/AP Photo/Ted S. Warren

Naučili smo već da je kraj godine vreme kada Junajted pravi promenu na klupi – poslednjih pet stalnih menadžera završilo je svoj mandat između 28. oktobra i 5. januara. Ponovo rešeni u nameri da pokažu da nije do njih nego do menadžera – ili tačnije trenera jer retko daju tako široka ovlašćenja – ljudi iz uprave Mančester junajteda će uskoro zvanično postaviti osmog stalnog šefa stručnog štaba od odlaska sera Aleksa Fergusona u maju 2013. godine. Poređenja radi, od 1892. do dolaska Škota 1986. imali su ih 18.

Priliku da vodi drugi najtrofejniji klub u Engleskoj dobiće Argentinac Maurisio Poćetino (ne, nije PoKetino) sa kojim će biti potpisan ugovor na dve i po godine i koji će tako postati prvi neevropljanin na klupi Junajteda. Čeka se samo da se sa reprezentacijom SAD-a dogovori naknada koja će iznositi nešto više od 8 miliona evra, čime će se iznos koji je mančesterski klub dao na odštete nakon otkaza trenerima i naknadu za njihov dolazak popeti na oko 120 miliona evra.

A na toj klupi je danima, sve do četvrtka, i dalje zvanično sedeo, čitao vesti o novom strategu i trpeo nepoštovanje Majkl Kerik, legenda kluba i čovek koji je usred prošle sezone preuzeo tim koji je tonuo ka sredini tabele i digao ga serijom vrhunskih rezultata do treće pozicije i plasmana u Ligu šampiona. Umesto nagrade u vidu dobrog prelaznog roka, dobio je jedno veliko ništa, a potom i otkaz.

Kerik je ćutao i trpeo, ali mnogi ne bi. Zato su, između ostalog, čelnici Junajteda otpisali Antonija Kontea sa liste kandidata za novog trenera jer su znali da ne bi ostao nem na loš prelazni rok. Otpisali su i Nagelsmana jer su znali da bi bili potrebni rokovi i rokovi sa pravim pojačanjima da bi njegova filozofija bila uspešna, a Junajtedu u ovim trenucima samo treba hitan izlazak iz zone ispadanja i spas od bruke. Uostalom, kada već deceniju i jače ne razmišljaju dugoročno, što bi počeli u nikad gorem trenutku u prethodnih 40 godina. Na kraju, odluku da se između Haua i Poćetina izabere 54-godišnjak iz Marfija, kako izvori bliski klubu navode, doneli su Glejzeri – malo zbog iskustva vođenja velikih timova, malo zbog veza sa Amerikom.

KONAČNO U JUNAJTEDU

Razmatrali su ga na Old Trafordu i ranije, i to u više navrata. Prvi put još 2016. godine kada je bio na svom vrhuncu u Totenhemu, a kada je Junajted birao Van Halovog naslednika, ali su se odlučili za Murinja. U konkurenciji je bio i 2019. kada je Portugalac odlazio, ali je prednost data Solšeru. Razgovor sa Maurisiom su potom obavili i 2022, ali je prednost dobio Erik Ten Ah (ili Hag, kako se već nepravilno odomaćilo) koji je tada bio među najtraženijim trenerima zbog rezultata sa Ajaksom. U Engleskoj nije ponovio te uspehe, pa je nakon njegovog otkaza 2024. ponovo razmatran, ali je tada izabran Amorim.

Neki bi rekli da mu je bilo suđeno, neki da je pogazio ponos jer je prihvatio poziv nakon što su se toliko puta odlučili za drugoga, ali sada je konačno tu. A Junajted je ponovo uradio “najjunajtedovsku” stvar ikada – da ga je doveo pre 10 ili bar pre šest-sedam godina, doveo bi ga na njegovom vrhuncu; da ga je doveo pre trećeg avgusta ovog leta kada je produžio ugovor, doveo bi ga besplatno. Ali umesto toga, doveo ga je sada kada mora da plati višemilionsko obeštećenje za čoveka čija je trenerska karijera – činjenica je – godinama u padu.

No, Junajted i Poćetino su bar u jednome slični: oboje trenutno žive od prošlosti – Junajted od trofeja iz davnih dana, a nekadašnji štoper od velikih stvari koje je uradio sa klubovima u prvih desetak godina svoje trenerske karijere. Među tim velikim stvarima, pak, nije bilo nijednog trofeja u Engleskoj, iako je ukupno skoro sedam godina proveo vodeći dva kluba iz takozvane “Velike šestorke”.

Guliver/xMarkxxHawkinsx

VRHUNAC U TOTENHEMU, PARIŠKI ŽIG I BIZAR U ČELSIJU

Trenersku karijeru počeo je u klubu za koji je nekada igrao – u Espanjolu, koji je bio u zoni ispadanja kada ga je preuzeo u januaru 2009. Digao ga je do 10. mesta na kraju sezone, a naredne tri završavao u zlatnoj sredini. U sezoni 2012/13 se rastao sa timom iz Barselone nakon samo dve pobede u prvih 13 kola, a onda ubrzo odlazi u Englesku, gde 18. januara preuzima Sautempton.

Na Sent Merisu se dalo naslutiti da ga čekaju velike stvari. Prvu sezonu je završio na stabilnoj sredini tabele, a onda u prvoj punoj bio osmi, izjednačivši najbolji plasman “svetaca” u Premijer ligi. Nakon samo 60 mečeva na južnoj obali tokom kojih je postavio temelje zlatne generacije Sautemptona, odlučio je da prihvati ponudu Totenhema.

Guliver/AP Photo/Alastair Grant

Londonski klub je od njegovog dolaska na leto 2014. u narednih pet godina imao jedan od najuspešnijih perioda u modernoj istoriji, a pozicije koje vode u Ligu šampiona su ubrzo postale standard pod njegovim vođstvom. Gotovo da nema ljubitelja Premijer lige koji na pamet ne zna taj njegov tim koji je svima bio simpatičan: Ljoris – Voker, Aldervejreld, Fertongen, Rouz – Dembele, Vanjama – Ali, Eriksen, Son – Kejn.

Iako je Kejnu priliku za debi dao Šervud, pod Poćom se razvio u jednog od najboljih napadača u istoriji lige. Dele Ali, pristigao iz MK Donsa, bio je tih godina jedan od najboljih mladih fudbalera sveta, dok je Son postao krilo svetske klase. Pružio je šansu i mnogim akademcima, ali nijedan nije ostvario zapaženu seniorsku karijeru.

Prava je šteta, a pomalo i nepravda, što u sezoni 2016/17 nisu uzeli titulu jer bi to bila kruna generacije i nagrada za odličan posao koji je obavljao Argentinac. Osvojili su tada 86 bodova, najviše u klupskoj istoriji, postigli najviše, a primili najmanje golova u ligi i imali najbolju gol-razliku, ali je Čelsi i pored toga bio šampion sa sedam bodova više. Dve godine kasnije bili su na pragu još većeg čuda kada su preko Dortmunda, Sitija i Ajaksa dospeli do finala Lige šampiona, ali tamo nisu uspeli da pruže veliki otpor Liverpulu koji je slavio sa 2:0. Novembra 2019, samo pet meseci nakon tog finala, dolazi do rastanka usled slabijeg početka sezone i samo tri pobede u prvih 12 kola. Može se reći da je postao žrtva visokih standarda kluba koje je on postavio.

Nepuna dva meseca kasnije prihvata poziv iz Pariza da bude naslednik Tomasa Tuhela. PSŽ je u svojim redovima tada imao Embapea i Nejmara, a posle 18 kola bio bod iza Lila. Tolika razlika je bila i na kraju sezone kada PSŽ jedini put od 2017. nije bio šampion Francuske. Osvojio je samo kup, dok je u Ligi šampiona ispao u polufinalu od Sitija. Već tada su krenule sumnje u njegove trenerske sposobnosti.

Leta 2021. u Pariz je stigao Mesi, pa je Poćetino imao tu čast da predvodi, bar na papiru i po igračkom kadru, jednim od najmoćnijih timova ikada. Ipak, nikada nije uspeo da nađe pravi balans i nadoknadi manjak zalaganja u odbrani moćnog trojca iz napada, niti da se izbori sa njihovim karakterima u svlačionici. Ligu tada jeste osvojio, ali je iz Lige šampiona, što je bio prioritet sa takvim timom, ispao od Reala već u osmini finala, a čak je i iz kupa eliminisan rano.

Sa Parizom je osvojio prve i jedine trofeje u svojoj trenerskoj karijeri, ali da umesto nakon toga postane cenjeniji, desilo se suprotno. Zbog toga što su to bila samo tri od mogućih osam, prekida šampionskog niza u ligi bez konkurencije i nemogućnosti da nađe pravi balans i autoritet nad zvezdama u svlačionici, dobio je žig koji ne može da skine.

Guliver/FedericoPestellini

Nakon pauze od godinu dana, leta 2023. preuzima Čelsi koji je sezonu pre toga završio na 12. poziciji. U Londonu se zadržao samo godinu dana tokom kojih je podigao “plavce” na 6. mesto i doveo do finala liga kupa. Ali boravak na Stamford Bridžu je bio dosta bizaran – računajući menadžere u prethodnoj deceniji, Čelsi je pod njim davao najviše golova po meču u proseku (2.03), ali i primao najviše (1.66), pa je na kraju sezone u ligi ovaj tim imao 77 datih i čak 63 primljena gola. Naposletku, od septembra 2024. je na klupi reprezentacije SAD-a i, pre nego što je “jenkije” doveo do osmine finala Mundijala, rezultati pre toga su bili prosečni.

ŠTA GA OČEKUJE U MANČESTERU?

Igrački kadar koji ga očekuje na Old Trafordu je u ogromnom disbalansu – dobar napad, zadovoljavajuća sredina i loša odbrana. Zbog toga, ova sezona bi mu umnogome ličiti na onu u Čelsiju jer zaista nije realno očekivati da može da uradi nešto sa ovim igračima u odbrani, pa bi prioritet moglo da postane postizanje više golova nego što se primi, a primaće se mnogo. Na kraju krajeva, njegov stil u kojem defanzivna linija stoji visoko, ali i direktnost po oduzetoj lopti garantuju redovan kladioničarski GG.

Zanimljivo, jedno ime koje ga je dočekalo kada je stigao u Sautempton pre 13 godina, dočekaće ga i sada – neuništivi Luk Šou. Ipak, kao neko ko voli atletski moćne bekove koji doprinose napadu, Patrik Dorgu je neko ko bi trebalo da ima prednost i bude jedan od važnijih igrača. Za koga god se bude odlučio da  mu igra krilo mogao bi da procveta pod Argentincem jer će poput Sona, Alija, Palmera i Pulišića ulaziti u sredinu i tražiti prostor u takozvanim džepovima ili poluprostoru.

Mnogo toga biće jasnije već posle prvog meča, a vatreno krštenje će imati u kući arhineprijatelja, Liverpula, koji će se potruditi da mu debi učini košmarnim i već odmah ga stavi pod ogromnim pritiskom. Zabrinjavajuće po “crvene đavole” je to što je argentinski stručnjak sa prethodnim timovima koje je vodio u Engleskoj imao poprilično loš učinak na gostovanjima protiv ostatka “Velike šestorke” – ostvario je samo tri pobede na 27 mečeva. Sve ukupno, na 80 mečeva protiv najvećih timova ima učinak od po 22 pobeda i remija, te 36 poraza, što je 1.1 bod po meču.

Guliver/AP Photo/Andre Penner

Poćetinov izbor klubova posle Totenhema je vrlo kompleksan, a što da se ne kaže i pogrešan. Ili je makar bilo pogrešno vreme kada ih je preuzimao - PSŽ sa ego manijacima u svlačionici, Čelsi sa ranama iz prethodne sezone, lošom odbranom i nedefinisanim ciljevima i sada Junajted kao takav. Uvek je želeo da pokaže da može bolje od onoga što je radio na Vajt Hart Lejnu i nigde nije oduševio. Međutim, uvek je imao te rezultate sa Totenhemom i Sautemptonom kao padobran.

Ipak, tom padobranu ističe rok upotrebe, a Junajted ima predispozicije da napravi rupu u njemu, učini ga potpuno neupotrebljivim i pusti Argentinca u slobodan pad posle kog će teško ostati trenerski živ.

Komentari | Podijeli vijest