Masakr se krije u imenima: Oktobar je, a NBA već liči na Galipolje

Kako je lijepo bilo gledati Minesotu na početku ove sezone. Ako zanemarimo da Lamelo Bol tu i tamo "oplete kolo" sa loptom u rukama, sve je nagovještavalo da bi ovo mogla da bude sezona Entonija Edvardsa.

Ant je već u prve četiri utakmice sasuo 133 poena protivnicima, otvorio je sezonu sa 45 poena Janisovom Majamiju (tek drugi u istoriji, iza Džordana i Vilta, sa dva takva otvaranja).

Tako je lijepo gledati momka iz Atlante "kad uđe u crveno" i pokaže nam neke i džordanovske obrise igre, odvažnosti i stila.

Prije utakmice sa Klivlendom pojavila se vijest da bi mogao da propusti meč zbog problema sa koljenom. On je svejedno izašao (kad smo kod tog poređenja sa MJ-em) i sasuo 47 poena Donovanu i drugovima, kojima je na kraju ipak pripala pobjeda.

Samo dan kasnije, informacija: zbog otoka ide artroskopija desnog koljena i mogao bi da pauzira do dva mjeseca. Riječ je o koljenu zbog kojeg prošle sezone nije ušao u All-NBA priču (a već smo govorili koliko je to pravilo bilo nefer).

Tim Koneli, GM Minesote, objasnio je da su posljednji snimci pokazali promjenu koju treba riješiti, da tokom ljeta takvog nalaza nije bilo i da je dugoročno zdravlje važnije od svega ostalog. Edvards je, s druge strane, kazao da bi da igra.

I ja mu vjerujem. Tu dolazimo do tog teškog dijela priče, jer je Ant sa takvim koljenom sipao 47 poena, a sada ide dva mjeseca OUT, ponovo ispada iz svih priča o nagradama. Ali i Koneli je u pravu. Koljeno je izdržalo jedan meč, na drugom bi dva mjeseca mogla da se pretvore u pauzu do kraja sezone.

Neki timovi bi objeručke prihvatili tu dijagnozu za svoje zvijezde.

Džejlen Vilijams je u nedjelju uveče, minut i četrnaest sekundi prije kraja utakmice protiv Klipersa, krenuo na koš, dobio faul i doskočio na lijevi skočni zglob.

Momak koji je druga violina šampionskog tima, a kojeg praktično nije bilo prošle godine, već na startu nove sezone po svoj prilici završava priču.

Čim je morao na nosilima da napusti teren, znalo se da ne može biti dobro, a onda je i Sem Presti izašao pred novinare i saopštio ono što niko ne želi da čuje: prelom lisne kosti, iščašen zglob, operacija, bez roka za povratak. Povreda koja je karakteristična za igrače američkog fudbala u NFL-u.

A nesreća nikada ne ide sama, pa je Kejson Volas, momak koji je defanzivna mašina, nagrađen ugovorom od 139 miliona dolara, na istoj toj utakmici naletio na pokretni blok i pocijepao labrum u lijevom ramenu. I on će morati "pod nož", na operacioni sto, a pauza nema definisan datum povratka.

Dodajmo tome da Čet Holmgren ima upalu patelarne tetive, Aleks Karuso problem sa skočnim zglobom, a Nikola Topić, koji je mogao sve da "iskoristi", morao je da operiše leđa.

Zamislite kako je Šeju kada vidi da na startu mora sve nekako sam da nosi, jer OKC je tim šampionskih apetita, a već u oktobru je ostao bez dva krucijalna dijela slagalice, sa ostatkom koji je "đene-đene".

Uh, kad smo kod notifikacija koje nikako ne volimo da vidimo, od Šemsa je stigla i ona iz Indijane.

Tajris Halibarton, koji se tek vratio nakon propuštene sezone i oporavka od pokidane Ahilove tetive, odigrao je prve utakmice, ali se pojavio problem sa lijevom zadnjom ložom.

Rik Karlajl je kazao da je to pauza od "nekoliko sedmica", ali to stvara dosta teži osjećaj u stomaku svima nama koji volimo košarku. Jer jednostavno, ako volite košarku, morate da volite Halija, a sada se već nadvija ona zebnja koju smo imali toliko puta u životu, možda najviše oko Derika Rouza. Indijana je ostala bez praktično pet igrača, jer pored Halija, Ivica Zubac je povrijedio skočni zglob, Ben Šepard meniskus, Ti Džej Mekonel zadnju ložu, Džon Fufi prednje ukrštene ligamente.

Kad smo već kod notifikacija koje ne volimo da vidimo, stigla je i ona iz Toronta, gdje će Kavaj Lenard propustiti neko vrijeme zbog otoka koljena.

Kod Bena Simonsa izgledalo je da bi mogao stvarno da ima svoj redemption u Sakramentu. Sjajno je izgledao nekadašnji prvi pik i All-Star igrač, koji je prošle godine postao svjetski prvak u pecanju (for real). Čak se sve podudarilo sa dokumentarcem o njemu, pripremama, a onda je pokidao Ahilovu tetivu, sa dijagnozom koja podrazumijeva i kraj sezone.

I opet da se ponovi... i dalje je oktobar.

Prema zvaničnom presjeku, na bolničkim listama nalazi se ukupno 85 igrača. Neki, kao Džimi Batler, Donte Divinčenco i Brendon Ingram, imaju povrede odranije. U tu brojku upadaju i oni sa prehladama i manjim problemima, dovoljno da brojka možda i nije toliko strašna.

Kad pokušate da nađete razlog zbog čega se dešava, obično se prvo jave oni sa "a danas su igrači mekani". To je ta stara škola koja je košarku mjerila brojem primljenih laktova.

Lakat, soooo 90's košarka, pa još kada dva superstara počaste jedan drugog, dovoljno da pričamo sa sjetom o vremenu kada su "pravi muškarci" nosili igru.

    
    
        David Robinson and Patrick Ewing Trade Posters (1994 All-Star Game)
    
    
        
        Watch on YouTube
    
    
        
    

Ali mnogo je teže i manje vidljivo kada krenemo da brojimo sva ona kočenja, promjene pravca koje danas rade i visoki igrači. Kada vas napad izvuče daleko od koša, pa hoćete da se vratite pod obruč, pa se vratite na tri poena, jer danas prosječan centar ima kakav-takav šut sa distance. Nema udarca muškog, ali ima kretnje koja nije TV-fonična, od izlaska na beka, pa postavljanja blokova, pa otvaranja prema obruču i povratka nazad. Jedan posjed, a već dovoljno da se noge opterete, pa bi oldtajmeri mogli jednom da sagledaju cijelu sliku. Nije sve u grubom faulu i kontaktu, majku mu staru.

Pa opet, ni to ne može prosto da se simplifikuje. Povreda Vilijamsa nakon pada i Holmgrenova upala tetive traže različite uglove.

Interesantna je studija o rupturama Ahilove tetive kod NBA igrača, gdje se navodi da se velika većina desila bez kontakta, najčešće pri odrazu ili ubrzanju u trčanju. Ali ni to nije dovoljno dobar dokaz da bi se sve objasnilo jednim uzrokom.

Prije nego što proglasimo masakr, vrijedi provjeriti uporedna dešavanja iz bliske istorije. Na isti datum prošle godine izvještaj je imao preko sto imena. Adam Silver je još prošle zime tvrdio da liga ima najmanje povreda u posljednje tri godine i, ruku na srce, brojevi mu ne protivrječe. Od ona 103 imena, otprilike petina nije bila povrijeđena uopšte: igrači poslati u G ligu, dvosmjerni ugovori, odmor, lični razlozi, sve ono što biste u igri sami prebacili na klupu.

Učestalost je, dakle, otprilike ista kao lani.

Masakr se krije u imenima, u tome što na izvještaju sada stoje ljudi zbog kojih se kupuju karte i plaćaju pretplate (pozdrav svoj braći koja igraju fantazi, znam da boli).

Ekipe su našle rješenje u "load managementu", ali navijači su se bunili. Bila je negdje priča o momku koji je prevalio put iz Južne Koreje, uz prodaju nekoliko svojih dragocjenosti, kako bi gledao Lebrona Džejmsa, da bi "kralj" istu utakmicu propustio odlukom uprave, tada Majami Hita. Liga je ozbiljno krenula da se obračunava sa tim vidom otpora, pa se više nikom ne isplati da "odmara" najbolje igrače.

Mislim, i treba biti pošten, nijedna studija ne govori da propuštanje meča smanjuje rizik od povrede.

Uzmimo samo Vilijamsa, Volasa, Bankera, kojem je saigrač Bejn nezgodno pao na zglob (kudos meni samom da ga maknem iz tima u Dinastiji, na savjet Novakovića).

Nijedan raspored i nijedan fizioterapeut ne mogu da te sačuvaju od Bejna koji ti pada na zglob.

Studija objavljena ove godine u časopisu Sports Medicine obradila je devet sezona NBA medicinskih podataka i nije našla da su igrači koji su preskakali utakmice radi odmora imali manji rizik od naredne povrede.

Zamislite sav pritisak, putovanja, turneje pojedinih ekipa, svakodnevni život i da vam odgovor na sve bude "preskoči Nju Orleans u utorak, oni se ionako raspadaju". Ne, niste čarobno odmorili igrača, niti to tako djeluje u realnom životu.

I odmor i trening moraju imati smisla za tog konkretnog igrača, sa njegovim godinama, povredama i onim što treba da radi na terenu.

Danas se igrači dosta više troše nego ranije, takođe ugao koji nije zanemarljiv.

Ortoped Nirav Pandja sa Univerziteta Kalifornije u San Francisku danas govori skoro istim riječima: tetive prosječnog dvadesetdvogodišnjaka već imaju iza sebe pređeni put kakav igrači od prije trideset ili četrdeset godina nijesu imali, od AAU turnira sa po nekoliko utakmica dnevno do košarke dvanaest mjeseci godišnje.

Današnji NBA košarkaši, u poređenju sa generacijama iz prve decenije ovog vijeka, izloženi su znatno većem fizičkom opterećenju. Iako regularna sezona i dalje broji 82 utakmice, zbog ubrzanog ritma igre i većeg broja posjeda, oni tokom sezone praktično odigraju ekvivalent od osam do deset dodatnih utakmica u odnosu na igrače iz sredine 2000-ih.

Tu se vraćamo na priču koliko smo često nefer prema današnjim košarkašima. Povrede zadnje lože i lista prate trend na terenu, jer je liga ušla u eru nikad bržeg tempa i šuta za tri poena, a sve to prati više sprintova i pomenutih naglih promjena pravca.

Viktor Vembanjama danas trči i koči kao nekada Skoti Pipen, 40 minuta tri puta sedmično. A ima 20 cm visine viška u odnosu na Skotija.

Liga je uvela i NBA Kup, sa dodatnim utakmicama samo za one koji stignu do kraja, imamo i sada već svake godine turneje van SAD-a, po Evropi, Bliskom istoku, Aziji i Australiji, gdje se igraju utakmice. Sa granicom od 65 utakmica, igrači moraju da igraju ako žele nagrade, samim tim i "debele bonuse" zbog njih.

Ali onda vam se desi da ste uzeli sezonsku kartu Minesote, jer želite da gledate Edvardsa. Sada ćete ga gledati, u najboljoj procjeni, poslije Nove godine.

Pominje se i skraćenje lige, odnosno broja utakmica, ali niko još konkretno da predloži i stane iza toga. Na kraju krajeva, i igrači preko svog sindikata imaju pravo da takvu vrstu predloga uvrste na dnevni red, al' ni sa te adrese nema toga.

Sem Presti je kazao nakon desetkovanja njegovog tima nešto u stilu Fredija Merkjurija, Oklahomin stil: "Voz mora dalje" (show must go on, bi rekao Fredi).

Ej Džej Mičel i Džared Mekejn su upali u patike saigrača, na njima je da budu glavni ađutanti Šeja.

Liga će po svoj prilici nastaviti po svome, kao što Bata Stojković kaže: "Ja bih proterao autobus ovuda". Pa ko preživi...