Koraci ko laki oblaci

Priča iz istorije ide ovako. Luter Gulik, profesor fizičkog, tokom zimskog perioda gledao je studente YMCA (Springfild, Masačusets) kako u fiskulturnoj sali od dosade igraju neku vrstu guranja i tako nerijetko završe povrijeđeni. Trebalo je mlade glave okupirati nečim, pa se obratio svom asistentu, momku iz Kanade koji je tada imao svega 30 godina, koji je studirao teologiju i učio za profesora fizičkog, da za dvije nedjelje osmisli sport.

Uslovi su bili sljedeći: da sport bude dinamičan, zanimljiv, fizički zahtjevan, ali ne grub poput američkog fudbala.

Asistent je u ponoć prije isteka roka napisao 13 pravila. Ujutru ih je predao sekretarici, ona ih je otkucala na dvije strane papira, a on ih je zakačio na oglasnu tablu pored sale, okačio dvije korpe za breskve na galeriju, uzeo fudbalsku loptu i sačekao da razred uđe.

Tog 21. decembra 1891. godine odigrana je prva utakmica, sa po devet igrača u svakom timu, sa fudbalskom loptom. Tog dana je nastala košarka.

Naravno, asistent koji je sve smislio je Džejms Nejsmit, kao što već i znate, nije neki plot twist, a uvod je interesantan zbog tih 13 pravila, odnosno trećeg napisanog: igrač nije mogao da nosi loptu i da se kreće.

Ruku na srce, nije mogao ni da je tapka, već se sve iz mjesta radilo, ali da je uzme, nosi i šutira, to ni tada, u nastajanju sporta, nije bilo dozvoljeno.

Idemo skok u budućnost, 135 godina kasnije, u Majamiju, Lamelo Bol je izašao iz bloka Rudija Gobera, imao je već tada prostor za šut, ali je odlučio da... pa ne znam kako da to nazovem, oplete plesački korak sa loptom u rukama, da bi osigurao da bukvalno nema nikakvu smetnju. Momčilo Bajagić bi za ovakvo izvođenje mogao da traži autorska prava.

Majk Brin i Ričard Džeferson su uglas tokom prenosa viknuli "To su koraci" i počeli da se smiju. Dvojica sudija bila su u baš dobroj poziciji da sve vide, ali sem podignute ruke koja signalizira šut za tri poena, pištaljka se nije čula.

Dakle, sezona nije ni počela, a već imamo armiju onih naših drugova, prijatelja, ljudi iz nekog košarkaškog bazena, koji jedva čekaju ovako nešto pa da se kao najezda zombija pojave sa "A to tamo nije košarka, nego cirkus".

Sa druge strane, koliko ovakvih videa treba da postane viralno pa da Adam Silver ne zasuče rukave i uhvati se u koštac sa žmurenjem na svaki "moravac" koji odrade košarkaši. Nema on kad od NBA Evrope, ali ako imate noć u kojoj je Entoni Edvards uništio novi tandem Majamija i sasuo im 45 poena, a svi pričaju o šetnji Lamela, onda imate problem, ne?

E da, pojaviće vam se odmah i onaj pametnjaković koji će da kaže "gather", ta magična riječ koja treba da vas stavi u položaj da ne vjerujete sopstvenim očima i koja od vas pravi "košarkaškog neandertalca" koji ne zna pravila.

Uglavnom, treba da se utvrdi trenutak kada igrač završava dribling, kada uspostavlja kontrolu lopte, pa odatle brojati korake. Tu imamo "crnu rupu", gdje posljednji odskok lopte od parketa i trenutak kada igrač po pravilu uzme loptu pod kontrolu mogu biti razdvojeni, pa se broj koraka navodi kao nešto što je varka.

Poslije uspostavljanja kontrole, tada se broji jedan, dva i sve preko toga su koraci.

NBA liga je na svom zvaničnom kanalu pravila na primjeru Janisa Adetokumba probala da objasni to pravilo. Grčki košarkaš prihvata loptu dok mu je lijeva noga već na parketu, zatim staje desnom, pa lijevom i završava napad.

Tu nam objašnjavaju da početna lijeva noga ne ulazi u ta dva dozvoljena koraka i potez je potpuno legalan. Tim primjerom pokušavaju da objasne da ne treba brojati od onoga što mi mislimo da je pravi trenutak, jer će onda sve biti koraci.

Janis Adetokumbo Watch on YouTube

Ali u ovoj situaciji Bola, ili onoj takođe svježoj kada je moj mezimac Hugo Gonzales u kontri odlučio da u slow motion stilu napravi četiri koraka i završi na obruču, tu definitivno ima situacija da se sviraju koraci, čak i po onim "gather" tipovima.

Ono što je interesantno je da dobar dio američke javnosti nas kojima ovo smeta, a nismo zombiji kojima je NBA cirkus, naziva cjepidlakama koje bi da uguše igru i ne žele spektakl.

Čak su i Minesota Timbervulvsi objavili na svojim mrežama potez Lamela uz copy "Sve čisto" (doduše, mislim da je klasičan rage bait).

Ali stavite se u poziciju Tima Hardaveja Džuniora koji je u ovoj situaciji morao da probija blok Gobera, da zna koliko Bol ima prostora i onda gleda kako na to što ima dodaje još dva dodatna koraka. Šuter kojem je dovoljno malo prostora da pogodi ko kap sa osam metara. Klasičan OP za ligu koja živi od šuta za tri poena posljednjih godina.

I tu nema da se gleda ko se zaglavio, ko je zakasnio da izađe, pokrije šutera, ko je morao da preuzme. Zar je važno ako ćemo da se oglušavamo u prisustvu dvojice sudija kojima se to pred očima dešava, a ostaju nijemi?

Gube se nekako i sve one magije košarkaša koji su od step beka napravili umjetnost, košarkašku vještinu koju smo obožavali. Kobe, Dirk, Pirs, Kemba (uh, podcijenjen, ali prelijepa tehnika), zamislite samo da su mogli ovako da imaju još dva dodatna koraka? U tim pokretima ima rada, osjećaja za prostor i kontrole tijela. Ograničenje broja koraka traži od napadača da u dozvoljenom kretanju napravi dovoljno dobar potez, a od odbrane da ga pročita. Kada mu se doda još prostora mimo pravila, dio tog nadigravanja sudija je već riješio umjesto njega.

Samom Lamelu se radi nepotrebna usluga, jer on će da radi ono što prolazi, dok se ne oglasi pištaljka. Ako ovo krene da se koristi stalno, imaće uvijek prednost, ali neće on biti kriv nego momci u sivo-crnom.

Košarka kao sport evoluira svako malo, brže i konkretnije gotovo od bilo kog sporta. Od one dvije stranice koje je sekretarica na Springfildu odštampala do danas, to je već debeo košarkaški pravilnik koji je i dalje cilj mijenjanja.

Gather je u NBA rječnik i pravilnike ušao 2019. godine. FIBA je kasnije prihvatila taj nulti korak, koji gledaoci i dalje broje na prste i uvijek se "zabroje".

Da se ne lažemo, ako ste ikada trenirali košarku, da napravite jednom ovako nešto, trener bi na vas vikao kao radnica supermarketa na lopova. Drugi put? Bili biste na klupi do kraja ili bi vas poslije vraćao 30 puta dok ne utvrdite ono na šta smo se svi podigli: "jedan, dva".

Nekada nedostaje to jednostavnije vrijeme, kada je to bilo zlatno pravilo, prije nego što su ga olabavili sa nultom tačkom kretanja.

Korake Bola vidjeli smo svi, vidio ih je Brin, koji prenosi košarku duže nego što Lamelo ima godina, i Džeferson, koji se toliko dobro snalazi u ovoj postigračkoj karijeri. Vidjeće vjerovatno i Šakil O'Nil za svoju prvu ovosezonsku epizodu "Shaqtin' a Fool", jedva čekam da vidim komentare i animaciju koji će ovo da prate.

https://twitter.com/Timberwolves/status/2113064927015412062

Nejsmitove dvije kucane strane prodate su 2010. godine za 4,3 miliona dolara i čuvaju se na Univerzitetu u Kanzasu, gdje je devet sezona bio prvi trener košarkaške ekipe.

Ako je za ironiju, čovjek koji je izmislio sport jedini je trener u istoriji Džejhoksa sa negativnim rekordom, i to u igri koju je sam smislio.

Tako da oglušavanje o treće pravilo ima staž dug koliko i sama igra. Momci iz Springfilda smislili su dribling da bi ga zaobišli, a protivnici Kanzasa pobjeđivali su Nejsmita dok je sjedio na klupi i gledao kako njegov izum drugi igraju bolje od njega.