Zamak je otvorio kapije Andreju Kostiću

Stadion u Spangenu zove se tako jednostavno: Zamak. I ne, to nije marketinška kampanja nego prosto opis.

Dvije kule od crvene cigle stoje iznad tribna kao ostatak nekog drugog vijeka, a ispod njih se, već skoro sto četrdeset godina, igra holandski fudbal.

Zamak je manji od svega što je Andrej Kostić vidio ovog ljeta u Milanelu. Nema tamo ni tribina koje se penju u nebo, ni muzeja sa peharima, ni turista koji fotografišu travu. Ali ima jednu stvar koju San Siro ovog avgusta nije imao za njega, a to je otvorena kapija.

Ove godine, tačnije 25. jula: Seltik park, prva pripremna utakmica Milana i naš fudbaler u startnih 11.

Ranije smo gledali kako je na treningu pogodio penal za pobjedu, a onda pao u zagrljaj Strahinje Pavlovića.

🥶 An ice cold winning penalty from Kostic, and congratulations from Pavlovic 😂pic.twitter.com/eWYqTqOcee

— SempreMilan (@SempreMilanCom) July 21, 2026

Protiv „zeleno-bijelih“ je u 21. minutu Zakarije Atekame dobro pronašao mladog crnogorskog napadača, ali Andrej nije uspio da se najbolje okrene i završi akciju.

Nakon 45 minuta ušlo je Milanovo „čudo od djeteta“ Franćesko Kamarda i za osam minuta „spakovalo“ dva gola.

Naravno, jedna prijateljska utakmica, a pogotovo 45 minuta, daleko je od toga da nekome odredi sudbinu, ali je nakon te utakmice vjerovatno odlučeno ko ostaje, a ko treba da malo prodiše van San Sira.

Upravo zato, pozajmica Kostića u Spartu iz Roterdama dobra je za sve tri strane.

Milan zadržava igrača i može da ga prati kako se razvija, možda i bolje nego da igra u projektu Futuro.

Sparta dobija napadača koji je već pokazao da nema problema sa davanjem golova u seniorskom fudbalu, dok Kostić dobija svoj prostor, ne onaj u kojem mu se mjeri koliko „izgara“ na treningu, nego onaj u kojem će imati pozornicu za sebe.

Sa 19 godina prije svega su mu potrebni minuti u igri, trenuci za razvijanje samopouzdanja kada lopta završi u mreži i za razvijanje karaktera kada promaši.

Iza njega je sezona sa 11 ligaških golova za Partizan u 1.202 minuta, što znači da je pogađao približno jednom na svakih 109 minuta.

Milan ga je doveo upravo zbog toga, jer nije toliko riječ o velikom broju minuta u Partizanu koliko o sposobnosti da sa malo dodira stvori šansu.

This is Why AC Milan Signed 19-Year Old Andrej Kostic! Watch on YouTube

Takav instinkt sada će biti na testu na većem nivou, protiv bržih štopera, ali i uz više prostora, jer je stigao u tim koji je ostao bez usluga dosadašnje prve devetke.

Sparta je ostala bez norveškog napadača Tobijasa Lauritsena, najboljeg strijelca iz prošle sezone sa 12 prvenstvenih golova. On se preselio u Italiju, tačnije Seriju B, u dres posrnule Sampe.

Rožer Mejer je prva dva kola počeo sa Nokvijem Torisonom u vrhu napada. Islanđanin je (izgleda da se Skandinavci cijene u Roterdamu) pogodio u pobjedi 3:1 protiv Telstara, ali je na istoj utakmici propustio još dvije velike prilike. U klubu žele da tu efikasnost dignu na veći nivo, da imaju više opcija i tu nastupa upravo Kostić.

Mejer je postavio tim u 4-2-3-1, gdje traži visok pritisak i napad preko bokova.

Lušendri Martes (ZAPAMTITE OVO IME: momak ima 18 godina i mogao bi brzo da se probije do većeg kluba) sa pozicije desnog beka više puta je probijao po desnom boku i stvarao prilike za napadački dio tima. Japanac u redovima Sparte, Šunsuke Mito, pravovremeno je dao Torisonu loptu na tacnu, između dva štopera, a Islanđanin je pogodio. Torison pritom nije klasični napadač, nego je više krilo, što je još jedna stvar koja ide Andreju u prilog, osim samog sistema igre.

Dakle, on ne treba da bude organizator koji će se spuštati do centra i voditi svaki napad.

Njegov posao biće da veže štopere, otvori prolaz igraču iza sebe, napadne prvu stativu kada lopta ide sa strane i prvi pokrene pritisak kada je Sparta izgubi.

Visina od 188 centimetara pomaže mu da izdrži kontakt, ali će mjesto zaslužiti brzinom odluke, jer Eredivizija napadaču ponudi prostor i brzo mu ga oduzme.

Mejer odlično zna da koristi napadače koji treba da budu šilo i da se nađu kao završna tačka svakog napada. Ljubitelji holandskog fudbala sjećaju se kako je, dok je bio trener NEC-a, igrao sa Kokijem Ogavom u napadu. Japanac je i dalje u NEC-u, kao udarna igla napada ekipe koja je veoma blizu ligaškog dijela Lige šampiona i čijim napadom sada diriguje Dušan Tadić.

Crnogorski fudbal ovog ljeta već dobija dokaz da pozajmica ne mora da bude sklanjanje igrača.

U posljednjih desetak godina planetarni fudbal na najvećem nivou tiho je ukinuo jednu instituciju, a to je strpljenje velikih klubova.

Velikani danas ne razvijaju mlade (čast izuzecima), nego ih čuvaju kao vrijednost u knjigama, kao nekretninu koja lako može da poveća vrijednost. Onda ih šalju nekome da odradi posao za njih, posao koji bi ranije radili sami.

Zato ovo ljeto za crnogorski fudbal i nije bilo ljeto odlazaka nego ljeto ispravnih odluka.

Vasilije Adžić je prešao na pozajmicu u Sasuolo kod Alberta Akvilanija, gdje imamo situaciju trenera koji insistira na dovođenju igrača.

Positive Debut for Aquilani! | SASSUOLO-CESENA 3-0 | HIGHLIGHTS | Coppa Italia Frecciarossa 2026/27 Watch on YouTube

Rezultat: gol na debiju, da „nasluti“ konačno ono što svi znamo o mladom Nikšićaninu.

Bodin Tomašević je iz Bolonjine Primavere prešao u Mantovu i već na startu sa timom šokirao Lacio u Kupu, a pritom je za sat vremena u džep stavio Matea Zakanjija.

Skoro je negdje izašao tvit o tome kako neki igrači ne bi trebalo da preskaču „pitstopove“, odnosno da treba da postoji svojevrsna trajektorija do dolaska na najveću scenu.

Jedan od igrača iz tog tvita upravo je Andrejev saigrač Jovan Milošević. Interesantno, Kostić je debitovao za Partizan tako što je zamijenio Miloševića i pogodio za pobjedu protiv Željezničara u 97. minutu.

Milošević je već tada bio igrač Štutgarta koji je dobro „prašio“ u crno-bijelom dresu, a onda je otišao u Verder na pozajmicu sa kontom od tri gola u 13 utakmica, što bi nekome vjerovatno bio korak unazad, ali je Milošević po svemu sudeći zavrijedio transfer u Bragu.

E, to je već sredina koja je odlična za momka njegovih godina.

Ono što je ovdje najvažnije razumjeti jeste da to nije balkanska sudbina.

Čak ni pasoš najfudbalskijih zemalja ne preskače tu etapu.

Uzmimo primjer Endrika, koji je u Real Madrid došao sa epitetom „novog Pelea“ i već ozbiljno poljuljao neke rekorde dvojice najvećih brazilskih napadača, „O Reija“ i „Il Fenomena“.

Nakon pola godine tokom koje ga nigdje nije bilo, otišao je na pozajmicu u Lion i tamo prodisao, krenuli su golovi i poziv u reprezentaciju za Mundijal (nećemo sad o onom promašaju protiv Norveške).

Franko Mastantuono je iz River Plejta otišao kao najskuplji izvoz argentinskog fudbala ikada, izdržao je jednu sezonu u Madridu i ovog ljeta je poslat u Fiorentinu, na čistu pozajmicu bez opcije, sa jasnom porukom: „Vrati se kad budeš spreman da igraš, ne kad budeš spreman da čekaš.“ Ako Brazilac i Argentinac sa takvim cijenama moraju kroz Lion i Firencu, onda dječak iz Podgorice sigurno mora kroz Roterdam.

#Mastantuono è arrivato a Firenze! pic.twitter.com/fI7KNgyH20

— Violanews Fiorentina (@violanews) August 6, 2026

Kostić u Roterdamu neće dobiti garanciju nastupa i ona bi bila samo kontraproduktivna za mladog fudbalera.

Torison je pokazao da mu prija pomjeranje sa krila, tu je i Milan Zoneveld, dvometraš koji je dobro zatvorio prošlu sezonu, a u gradskom derbiju sa Fejenordom dao je dva gola koja su oba poništena.

Mejer je pokazao još u NEC-u da sjajno rotira napadače u zavisnosti od pulsa utakmice, što je za Kostića dobro, uz to što mu je konkurencija po pravoj mjeri da se sa njom nadmeće i osvoji minute u svoju korist.

Milan ga nije prodao. Nije dao ni opciju otkupa ni procenat, što u jeziku fudbalskih transfera znači samo jedno, a to je da ga očekuju nazad.

Sve što se od Kostića traži u narednih deset mjeseci jeste da im ne da razlog da se predomisle.

Kule u Spangenu i dalje stoje iza stadiona, niže nego ijedna tribina San Sira, starije nego skoro sve u italijanskom fudbalu.

Za devetnaestogodišnjaka koji je htio da igra, taj mali zamak ima jednu prednost nad svakom katedralom u koju se ovog ljeta nije uspio ušunjati. Daje mu otvorene kapije.