Saša Ibrulj - Generalka vrijedi koliko donese premijeri

Koliko je generalna proba korisna i koliko je zapravo uspješna ne ocjenjuje se nužno prema onome što smo na njoj gledali, koliko po onome što režiser iz nje izvuče - onome što popravi i premijeru učini koliko je moguće boljom. Bosna i Hercegovina je u svojoj posljednjoj utakmici pred otvaranje Svjetskog prvenstva remizirala s Panamom u St. Louisu (1-1). Bilo je to vrelo popodne koje je BiH iskoristila prije svega za aklimatizaciju, koje je još jednom potvrdilo neke prednosti, ali i neke stare probleme koje ova selekcija ima.

Bosna i Hercegovina je prošle sedmice preselila u Sjedinjene Države, ali okruženje reprezentacije se nije pretjerano promijenilo. St. Louis ima možda i najveću zajednicu Bosanaca i Hercegovaca na svijetu, pa su izabranici selektora Sergeja Barbareza i na Energizer Parku imali ulogu domaćina. Velika podrška i dobra zabava za navijače vjerovatno su i najava izdanja u kojima ćemo gledati navijače BiH na predstojećem Mundijalu. S druge strane, ko god je stajao iza prenosa ove utakmice, nadamo se da više nikada neće raditi taj posao - bilo je ovo valjda prvi i zadnji put da smo proživjeli iskustvo fudbala iz perspektive lopte.

Nakon ovakvih utakmica uvijek se nameće pitanje koliko je ona zapravo bila ozbiljna i koliko se može uopšte zaključiti iz nje. Barbarez je još na početku okupljanja objasnio da će Sjeverna Makedonija biti revijalna utakmica - što je i bila, tek malo jači trening - dok je ovaj dvoboj s Panamom najavio kao nešto ozbiljniji. Ključna riječ u tome je nešto; zaista jeste bio mnogo ozbiljniji nego onaj na Koševu, ali je i ovaj ipak ostavljao utisak igranja pod ručnom. To je, da se ne lažemo, i sasvim normalno, pogotovo na šest dana do prve utakmice na Svjetskom prvenstvu. Tako su izgledali Kanađani protiv Republike Irske (1-1), Švicarci protiv Australije (1-1) i Katarani protiv El Salvadora (0-0).

Uvijek je dilema koliko je neki selektor bio spreman uvježbavati neke stvari u stvarnom vremenu a koliko ipak želi sakriti karte od suparnika. Kada je u pitanju Barbarezov početni sastav, sama činjenica da u njemu nije bilo Edina Džeke ostavlja priču otvorenom za ozbiljne promjene. Njegovo mjesto je zauzeo Jovo Lukić, koji je ipak mlađi trinaest godina i njegova uloga, pogotovo u defanzivi, je drastično drugačija u odnosu na Džekinu. To je omogućilo Barbarezu da krene i s Bajraktarevićem i s Alajbegovićem, što po pravilu nije radio u takmičarskim utakmicama. Zadnji red je vjerovatno zabetoniran na ovu četvorku koja je startala protiv Paname, dok je danas pored (za Sergeja) neupitnog Tahirovića krenuo Ivan Bašić.

Automatski, ni ideja se nije pretjerano mijenjala u odnosu na sada već standardnu; defanziva je primarna i prije svega se mora osigurati svoj gol.  U kontekstu toga ovaj dvoboj sa Panamcima možda je više bio dobar trening za Katar, nego li za Kanadu i Švicarsku. I jedni i drugi, za razliku od Paname (i BiH), vole posjed i vole loptu i ovo je bila jedna od onih utakmica u kojoj su Zmajevi silom prilika natjerani - barem u prvom dijelu - da pokušaju kreirati sami kroz sredinu i u kojoj je u drugi plan pala ofanzivna tranzicija. I ovdje je to opet pokazalo stare mane.

Tahirović ne da ne pravi nikakvu prevagu s loptom, nego je njegov učinak prema naprijed minimalan.  On i njegov partner u vezi (u ovom slučaju Bašić, ali isto je sa svim ostalim veznjacima) su prilično razdvojeni i gotovo da ne razmjenjuju pasove, pa se kreacija mnogo više bazira na sposobnostima koje s loptom ima prije svih Tarik Muharemović, onda i Sead Kolašinac, te minimalno Nikola Katić. Zadnja linija mora izaći visoko i loptom tražiti prostor na bokovima., što je ostavlja ranjivom po izgubljenoj lopti.

Ipak, razlika u individualnom kvalitetu BiH je u prvom poluvremenu donosila prednost; Panama se brani nisko, disciplinovano i organizovano, ali i dalje je imala problem prije svega sa Dedićem; Alajbegovića su lako zaustavili dupliranjem, a Bajraktarevića duel igrom. Navijači BiH ipak su se prvi radovali; gol je postigao Nikola Katić, koji je ostao nakon jednog prekida i produžetku akcije glavom pospremio u mrežu sjajan centaršut Dedića.

Defanzivno je BiH u prvom dijelu najveći problem imala po izgubljenoj lopti; Panamci su se brzo otvarali i pokušavali iskoristiti veliki prostor koji je prirodno ostajao iza zadnje linije Zmajeva. Možda ste i vidjeli onaj trening koji je postao viralan neki dan, kada Panama uvježbava preskakanje druge trećine terena. Koliko god da su ljudi po internetu ismijavali to, najobičniji je to taktički trening, i očito je da za ovakvu selekciju to ima smisla i jako je važan dio igre - u barem sedam-osam navrata su tako napravili ozbiljan problem Bosni i Hercegovini. Nekoliko puta je Vasilj morao reagovati, a kako je vrijeme prolazilo, BiH je djelovala sve umornije, ili možda bolje reći ležernije.

Cijena je plaćena na defanzivnom prekidu; na korneru je prvo izgubljen zračni duel, a onda se još lopta odbila do usamljenog Jiovaniyja Ramosa. S obzirom na to da se Kanađani dosta uzdaju u svoj ofenzivni prekid, s obzirom na to da je on jača strana i Švicarcima, a i da Katarani pokušavaju nekim uigranim akcijama razbiti protivnički raspored, morat će stručni štab BiH posebnu pažnju obratiti da im se ovakva reakcije ne ponovi u ozbiljnoj utakmici.

Sat vremena odradila je početna postava, da bi potom Barbarez napravio hokejašku zamjenu, s pet igrača koji su mijenjali samo glavu za glavu. Zanimljivo da su se prvi put zajedno na terenu našli Armin Gigović i Amir Hadžiahmetović, koji su profilom drugačiji u odnosu na početni vezni dvojac Tahirović-Bašić. Iako je ritam tada već uvelike pao, iako je bilo očito da svi jedva čekaju kraj, i zaista nismo vidjeli puno, ipak je BiH djelovala da kada je u posjedu i lakše izlazi u protivničku trećinu terena. To je donijelo i jedinu šansu vrijednu spomena iz nastavka; Memić je nakon lijepe akcije pogodio stativu.

Dakle, ova utakmica jeste ponudila neke stvari koje se daju ozbiljno analizirati i o kojima se narednih dana da raspravljati. Ali malo toga je bilo novo, pogotovo kada su pitanju problemi. Uz to, ni individualni učinak igrača od kojih smo navikli da donose energiju i prave razliku za ovu BiH ovaj je put izostao, pa je na kraju izostao i bolji rezultat od remija. BiH u devedeset minuta nije dobila zadnje četiri utakmice, još od Rumunije, ali to je manje bitno. Možda je najneobičniji ispao izbor protivnika - iako odrađen silom prilika, zbog kasnog plasmana - s obzirom na to da ni Makedonci ni Panamci ne igraju ni približno fudbal kakvog će igrati Kanada i Švicarska.

Ali to nas vraća na početak i priču o generalnoj probi i o selektorskoj dilemi pred sami početak prvenstva. Barbarez je ove pripreme gradio na dodatnom jačanju samopouzdanja, pozitivne atmosfere i timskog duha, nije previše mijenjao, ali nije utiska smo, ni previše otkrivao. Na kraju krajeva, u petak ništa od ovoga neće biti ni najmanje važno, najvažnije je šta je BiH spremila za Kanadu. Ostalo nam je samo duboko udahnuti, smiriti se i - uživati.