Postoje igrači u fudbalskom svijetu koji su jednostavno rođeni da igraju. Gledati takve talente kako nadilaze samu igru ono je što čini da se zaljubimo u ovaj sport. A jedan od onih koji su utjelovili pojam „prirodnog talenta“ bio je niko drugi do Adel Taarabt. Tehnika, brzina, snaga – imao je sve.

Adel Taarabt posjedovao je sve što jedan vrhunski fudbaler može imati, ali njegova karijera nikada nije dosegnula visine koje su mu mnogi predviđali. Ko je zapravo bio Adel Taarabt i zašto njegova karijera nije otišla onim putem kojim su svi očekivali?

Početak karijere i uspon

Adel Taarabt prvi je put prepoznat kao veliki talent sa 17 godina, dok je igrao za francuski Lens u Ligue 1. Iako je za seniorsku ekipu odigrao samo dvije utakmice, već je slovio za čudo od djeteta, a brojni engleski velikani pomno su ga pratili. Svojom igrom za francusku U17 reprezentaciju dodatno je zapeo za oko skautima – neki su govorili kako je najdarovitiji mladić kojeg su ikad vidjeli.

Chelsea je bio zainteresiran, ali najviše je bio očaran Arsène Wenger, koji ga je želio dovesti u Arsenal. Ipak, na kraju je Taarabt odlučio otići u redove ljutih gradskih rivala – Tottenham Hotspura. Glavni razlog bio je Damien Comolli, nekadašnji šef skauta Arsenala, koji je tada već prešao u Spurs i uvjerio mladog Marokanca da mu je tamo budućnost.

„Odabrao sam Tottenham zbog njihovog plana za mene. Htjeli su me brzo uključiti u prvu ekipu i dati mi maksimalnu minutažu. Nadali su se da mogu od mene dobiti ono što je Arsenal dobio od Thea Walcotta.“ 

Unatoč talentu, Taarabt se nikada nije u potpunosti snašao u Spursima. I dalje je bio tinejdžer, a konkurencija u ekipi bila je nemilosrdna – Berbatov, Keane, Defoe. Uz to, klub je u tom razdoblju promijenio čak tri trenera: Martina Jola, Juandea Ramosa i Harryja Redknappa. U svojih 15 nastupa pokazao je bljeskove genijalnosti, ali ne dovoljno da se zadrži.

Preporod u QPR-u

Godine 2009. otišao je na posudbu u Queen’s Park Rangers. Volio je London i želio ostati u gradu. QPR je tada bio u Championshipu i mijenjao trenere kao na traci – Paulo Sousa, Jim Magilton, Paul Hart i Mick Harford – sve dok nije stigao Neil Warnock. Bio je to savršen spoj – trener koji mu je dao slobodu i vjeru.

Taarabt je 2010. trajno prešao iz Tottenhama u QPR, što će se ispostaviti kao jedan od najboljih poteza u historiji kluba. Te sezone (2010/11) QPR je osvojio Championship, a Adel je bio ključni igrač – 19 golova i 21 asistencija. Warnock mu je dao kapitensku traku i pustio ga da igra svoju igru.

„Bio je poput simpatičnog probisvijeta. Znao sam da moram pokušati – izgraditi ekipu oko njega. Rekao sam dečkima: ‘Znam da ćete ga ponekad poželjeti udariti, ali pustite to meni.’“

Genije i frustracija

Taarabt je posjedovao nesvakidašnju tehniku. Driblinzi, pasovi, golovi – činilo se da se poigrava s protivnicima. Njegova predstava u pobjedi 4:0 protiv Swanseaja – dva gola i dvije asistencije – ušla je u legendu.

No, dolaskom u Premier ligu, počeli su problemi. Taarabt više nije bio isti. QPR se teško snalazio, Warnock je smijenjen, a s novim trenerom Markom Hughesom nije kliknuo. Te sezone zabio je samo 2 gola i dodao 4 asistencije. Kritike su se gomilale – od navijača, medija, trenera. Govorilo se o slaboj radnoj etici, lošim treninzima, nedisciplini.

Iduće sezone brojke su bile bolje (5 golova, 4 asistencije), ali osjećalo se da nešto nedostaje. Kad je u novembru 2012. Redknapp ponovno preuzeo klub, počeo je kraj. QPR je ispao iz lige, a karijera Taarabta krenula je nizbrdo.

Haotični nastavak i talijanski intermezzo

U ljeto 2013. izbačen je iz priprema QPR-a jer je zakasnio na trening. Redknapp je odlučio da mu treba novi klub. Posudba u Fulham nije uspjela, iako je trener bio njegov bivši mentor Martin Jol. U siječnju 2014. prešao je na posudbu u AC Milan.

I tamo je zablistao – 4 gola i 2 asistencije u 14 nastupa. „Ne želim zvučati arogantno, ali tada sam bio najbolji igrač u Milanu. Daleko najbolji“, izjavio je kasnije za La Gazzettu dello Sport. No, stalni transfer nije se dogodio zbog, kako je rekao, „pretjeranih zahtjeva QPR-a“.

Po povratku u Englesku sve je otišlo nizbrdo. Odigrao je samo 7 utakmica, a Redknapp ga je javno prozvao:

„Ne mogu braniti nekog ko ne želi trčati, ne trenira i ima deset kila viška. Nije povrijeđen. Nije spreman. Nije spreman igrati fudbal, nažalost.“

Ponovno rođenje u Lisabonu

QPR mu je raskinuo ugovor, a Taarabt se 2015. priključio Benfici. Međutim, nije bio spreman – fizički ni mentalno. Prvu sezonu nije igrao za prvu ekipu. Poslan je na posudbu u Genou gdje se, pomalo, ponovno zaljubio u igru.

Po povratku u Benficu, Taarabt je krenuo ispočetka – promjena prehrane, treninga, profesionalizma. Igrao je za Benficu B pod vodstvom Brune Lagea, koji će kasnije postati trener prve ekipe. Time se otvorila nova prilika – i Taarabt ju je zgrabio.

Reinvetiran kao centralni vezni, pomogao je Benfici da osvoji naslov 2018./19. i potpisao novi trogodišnji ugovor. U tri sezone odigrao je 73 utakmice i postao važan dio ekipe. Bila je to druga prilika – i ovaj put ju je iskoristio.

Zalazak karijere

Nakon odlaska iz Benfice 2022, Taarabt je zaigrao u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Za Al-Nasr je odigrao 55 utakmica, postigao 21 gol i upisao 12 asistencija. Danas, s 35 godina, nosi dres Al-Sharjaha.

Mnogi će reći da je Taarabt protraćio talent. Da je mogao više – i mogao je. No isto tako, obogatio je fudbal čarolijom koju rijetko viđamo. Njegova karijera možda nije bila linearna, ali je bila autentična. A ponekad je i to dovoljno da ostaviš trag.