Heroj za jedan dan

„We could be heroes, just for one day“ – pjevao je svojevremeno legendarni Dejvid Bouvi, a tom maksimom se služe i mnogi koji pođu na Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Svi kao mali sanjaju da će biti svjetski prvaci, ali vremenom se, u zavisnosti od toga odakle dolazite i koje su vam objektivne mogućnosti, ti snovi modifikuju. Dok neki maštaju o „boginji“ u rukama, drugi sanjaju prolazak grupe, a oni treći prvu pobjedu, ili prvi bod ili makar da učestvuju u tom velikom spektaklu.

Svjetsko prvenstvo je kroz istoriju bilo specifično po tome i imalo posebnu draž u poređenju sa drugim takmičenjima, pogotovo u moderno doba kada uski krug drži primat u domaćim i kontinentalnim takmičenjima. Svaki turnir bi obilježila neka dotad malo poznata imena ili potpuni anonimusi čija imena bi od tog trenutka postala besmrtna. Heroji, makar na jedan dan.

Ko može da zaboravi ime Sifive Šabalala? Raketa koja je otvorila Mundijal u njegovoj rodnoj Južnoj Africi ostala je jedan od najprepoznatljivijih momenata u istoriji fudbala. I to je bilo to. Šabalala je bio nominovan za Puškaševu nagradu, ali nakon pristojne karijere u domovini, zaigrao je tek jednu sezonu u turskom Erzurumsporu. Ipak taj trenutak kad je njegova zvijezda bar nakratko bljesnula ostaje za sva vremena.

https://x.com/livescore/status/2064996308482424923 pic.twitter.com/ffKnsVKwG4

— Livescore (@livescore) December 7, 2023

Said Al-Ovajran je čitavu karijeru proveo igrajući za Al Šabab i pitanje je da li bi iko znao za njega izvan domovine da na SP 1994. u njega nije ušao duh Dijega Maradone. Simultanka protiv Belgije i razoran udarac koji su odveli Saudijsku Arabiju u drugi krug ostali su nezaboravni ne samo sa tog turnira, već u konkurenciji golova sa svih Mundijala.

https://x.com/FIFAWorldCup/status/1590373651714449408 pic.twitter.com/ffKnsVKwG4

— FIFAWorldCup (@FIFAWorldCup) December 7, 2023

Postići pet golova na jednoj utakmici je apsolutna rijetkost i privilegija velikana poput Roberta Levandovskog ili Alana Širera. Međutim, u istoriji Svjetskih prvenstava samo jedan igrač je napravio takav podvig. Oleg Salenko је u posljednjem kolu grupne faze SP 1994. pet puta matirao kamerunskog golmana Žaka Songoa u pobjedi od 6:1, pa je zajedno sa Hristom Stoičkovim podijelio titulu najboljeg strijelca turnira.

https://x.com/Khibinkoom/status/2062560549288783909 pic.twitter.com/ffKnsVKwG4

— Khibinkoom (@Khibinkoom) December 7, 2023

Ruski napadač je tako postao jedno od kultnih imena mundijalske istorije, a imao je i pristojnu klupsku karijeru. Nosio je dresove Zenita, kijevskog Dinama, Logronjesa, Valensije i Glazgov Rendžersa. Pa ipak nakon bljeska protiv Kameruna u San Francisku, Salenkova karijera je krenula nizbrdo, a svoju Zlatnu kopačku iz 1994. nudio je desetak godina kasnije za pola miliona dolara, ne bi li se izvukao iz dugova.

Mogli bismo još dugo nabrajati igrače koji su bili „one-hit wonders“ Svjetskih prvenstava, ali već je odavno vrijeme da spomenemo čovjeka koji je juče dao inspiraciju za ovaj tekst. Zelenortska ostrva su juče senzacionalno odoljela favorizovanoj reprezentaciji Španije i osvojila bod na mundijalskom debiju.

Heroj za jedan dan Watch on YouTube

Pohvaliti bilo koga iz redova selekcije Zelenortskih ostrva ne bi bilo nezasluženo, ali svi su saglasni da je junak istorijskih 0:0 bio golman Žozimar Žoze Evora Dijaš, poznatiji kao Vozinja. Time je ovaj veteran od 40 ljeta već sad ušao u rang brojnih mundijalskih otkrovenja čija imena se i sad spominju među fanovima fudbalske igre.

Imao je sedam odbrana i proglašen je za igrača utakmice, ali ono što je oduševilo fudbalske fanove širom svijeta bila je njegova smirenost i kontrola, neobična za one koji prvi put kroče na ovako veliku scenu. Bio je pravi lider svojim saigračima, služio im kao primjer i uticao da sačuvaju vjeru u sebe do kraja utakmice. A kad je sudija svirao kraj, briznuo je u plač.

„Plakao sam jer sam pomislio na svoje dedu i baku sa kojima sam odrastao,“ rekao je Vozinja nakon utakmice. „Umrli su, nisu dočekali da budu ovdje. Moja majka takođe nije mogla da dođe zbog problema sa vizom i novcem. Nismo mogli da to izvedemo na vrijeme.“

Njegov nadimak, Vozinja, na kreolskom znači bakica ili mala baba. Stekao ga je od malih nogu, kada je bio među najnižim dječacima u svojoj ulici u Mindelu, na ostrvu Sao Visente. Stariji su ga zadirkivali i govorili mu da ide da se žali svojoj babi i tako je nastao nadimak, kojeg danas sa ponosom nosi na svom dresu.

Golmanska karijera ga je od rodnog zelenortskog ostrva Sao Visente vodila preko Angole, Moldavije, Kipra i Slovačke do drugog ranga Portugala, gdje već nekoliko sezona brani za Šaves. Za reprezentaciju je debitovao 2012. godine i nastupio je na četiri Afrička kupa nacija. Zajedno sa Štopirom i Mendešom čini žilu kucavicu ovog tima ali se već bio povukao za kvalifikacije za prethodni AFKON. Međutim, kako se nisu kvalifikovali, saigrači i čelnici Saveza su ga ubijedili da se vrati za SP.

I nema sumnje da je odluka bila ispravna. Zelenortska ostrva osvojila su istorijski bod za svoju zemlju i to protiv aktuelnog evropskog šampiona, a Vozinja je preko noći postao slavan. Prije utakmice sa Španijom imao je oko 50 hiljada pratilaca na instagramu, većinom iz domovine. Međutim, od tada pa do kucanja ovih redova broj pratilaca je skočio na 7,8 miliona a mediji se utrkuju da dođu do izjave ovog veterana.

„Četrdeset mi je godina ali nisam bio profesionalac do svoje 25. godine,“ izjavio je Vozinja. „Mi radimo čitav život za ovakve trenutke. Ovo je nagrada za pređeni put. Vozinji od 18 godina bih rekao da može da bude ponosan na sebe jer će ostvariti svoje snove. Radiće mnogo, ali isplatiće se.“

Za Vozinju je Svjetsko prvenstvo očigledno bilo sudbina, jer i njegovo pravo ime je dato po igraču kojeg je njegov otac zavolio na SP 1986. u Meksiku, legendarnom brazilskom desnom beku Žosimaru. A pred Žosimarom Dijašom Vozinjom i njegovom reprezentacijom su bar još dva meča na Svjetskom prvenstvu, protiv Urugvaja i Saudijske Arabije. Kako sve četiri ekipe imaju po bod, sve je potpuno otvoreno pa za ovu ostrvsku naciju čak ni san o prolasku grupe ne izgleda više nemoguće.