Naj(ne)masovnije takmičenje

Stadion Magaljaeš Pesoa u Leiriji. Liga Evrope, Torense - Sanderlend. Ekipa koja zauzima 15. mjesto u drugoj portugalskoj ligi dočekuje premijerligaša. Kako i zašto, odgovor daje portugalski Kup koji je prošle sezone osvojio upravo Torense. Mimo svih očekivanja i planova. I to je ljepota kup takmičenja, da oni koji su mali i igraju niži rang mogu dobiti priliku da se makar ponekad izmjere sa najjačima, a u slučaju Torensea, da ih i pobijede i pomrse račune. Bilo je uvijek iznenađenja u kupovima, gotovo u svakoj zemlji. Nekako kada kažemo kup, prva asocijacija bude engleski FA Kup, koji je pun priča o tome kako su mali rušili velike. U FA kupu učestvuje preko 700 klubova, u pitanju je najprestižniji nacionalni kup, onaj koji uvijek žele osvojiti i oni najveći i najjači. Nije to bilo kakav kup, već najstarije takmičenje.

Ako se za FA kup zna da je broj 1 među nacionalnim kup takmičenjima, onda je francuski kup simbol demokratije. U njemu mogu da igraju svi, ali bukvalno svi. Čak i klubovi koji "žive" na prekookeanskim francuskim teritorijama. Prije nekoliko sezona Lil je u Kupu dočekao Golden Lion FC sa Martinika i ispratio ga sa 12 komada. Dovoljno je pogledati gdje se nalazi Martinik i ukapirati koliko je samo napora i svega trebalo da se dođe na utakmicu, prije svega logistički i finansijski. Teško da je neko ikada pomislio da na Martiniku postoji fudbalska liga, ali za Fudbalski savez Francuske očigledno je od izuzetne važnosti da integriše sve francuske teritorije i pruži im jednaku šansu. Kupovi su uvijek pričali lijepe priče i otvarali vrata koja su malima često bila zatvorena.

Da ne idemo više do Engleske i Francuske, prethodnih dana kup takmičenje se igralo u Crnoj Gori. A tu je onaj epitet koji se uvijek koristi, "najmasovnije" takmičenje, samo tehnički tačan, jer o masovnosti se ne može govoriti, baš nikako. U crnogorskom kup takmičenju igra samo 16 ekipa. Prva liga broji 10 timova i zato smo rekli da se o "najmasovnijem" kao takvom može pričati, ali da to baš i nema smisla. Dakle, 10 ekipa iz najjačeg ranga i šest iz druge lige i to je to. Premalo timova, još manje uzbuđenja i najmanje šansi da se desi neko čudo. U ovom momentu crnogorskom kup takmičenju potrebna je reforma koja bi omogućila veći broj učesnika, više utakmica i više neizvjesnosti. Žrijeb koji već na startu ima samo 16 ekipa osuđen je da odmah u prvom kolu donese jedan derbi. Tako je bilo ove sezone, Sutjeska - Dečić, dok su prošle sezone Tuzani u dvije uvodne runde igrali protiv Budućnosti i takođe Sutjeske.

Struktura crnogorske fudbalske piramide sačinjena je od tri nivoa. U prvoj i drugoj ligi igra po 10 klubova, dok u trećem rangu, koji je podijeljen na tri regije (sjever, centar i jug), igra ukupno 29 klubova. Dakle, ove sezone u crnogorskom fudbalu nastupa 49 ekipa, a samo 16 igra kup. Najmasovnije takmičenje sačinjeno je samo od 32% klubova koji funkcionišu u državi. Vjerovatno ne postoji sličan primjer u svijetu fudbala, odnosno manji procenat učešća u nacionalnom kupu. Ne mora Crna Gora da bude Francuska pa da svi koji žele nastupaju, ako je to previše kompleksno, ali postoji više nego dovoljno klubova i volje, prije svega, da takmičenje broji duplo više učesnika, 32. Ovaj sistem sa 16 ekipa plod je perioda koronavirusa iz kojeg Kup u Crnoj Gori još očigledno nije izašao.

Među 16 timova koji su ove sezone zaigrali u takmičenju nema Rudara, koji je osvajao Kup čak četiri puta. Dvostruki osvajač i nekadašnji šampion države Titograd živi teške dane u najnižem rangu i ne učestvuje u kupu. U "beton" ligi je i Čelik, koji je svojevremeno u sezoni 2011/2012. kao drugoligaš osvojio trofej. U kupu nema ni Mogrena, koji je davno ugašen i sad živi, na neki način, kroz FK Budvu, koja nastupa u drugoj ligi. Crnogorskom klupskom fudbalu, koji je ionako uvijek na udaru, hronično nedostaje ideja za popularizaciju, marketing je loš, na tribinama nema previše publike, a tamo gdje bi je i bilo, ti klubovi ne igraju Kup.

Recimo, da li je šteta što ove sezone "najmasovnije" takmičenje ne igra Zeta, prvi šampion Crne Gore koji se polako vraća i trenutno je jedna od vodećih ekipa druge lige? Ono što izdvaja Zećane i njihov stadion "Trešnjicu" su pune tribine. Izuzetan lokalpatriotizam povezan sa ljubavlju prema fudbalu garant je da bi Zeta mogla biti hit u tom takmičenju. A tek kada bi na Trešnjicu stigla Budućnost, pa proradio nekadašnji rivalitet. Teško da bi se mogla organizovati utakmica koja bi izazvala više pažnje u ovom momentu. U Kupu ne igra ni Podgorica, nekadašnji prvoligaš, trenutni lider druge lige. Posebnu čar Kupu mogli bi da donesu i klubovi iz trećeg ranga koji imaju veliku publiku. Prije svih, Zabjelo i Čelik. Ali i svi ostali koji imaju velike i ambiciozne planove. Jednostavno, Kup mora biti prilika otvorena za sve one koji imaju ambiciju da se nadmeću.

Nije samo sporna brojnost, problematičan je i sistem takmičenja. Kad već nema kvalifikacija i duela velikih i totalnih autsajdera, svoditi sve do polufinala na samo jednu utakmicu je apsolutno nedopustivo. Pogotovo kada već u prvom kolu imamo derbi, kao sada Sutjeska i Dečić. Neshvatljivo je da jedan od favorita, u ovom slučaju Dečić, ispadne baš u prvoj rundi jer je naletio na aktuelnog šampiona. I to pošto izgubi nakon penala. Ovako jedan meč rješava sve, ili odmah ispadaš ili ti se otvara sve do finala. Dečić je dvije godine u nizu igrao finale, a sada je odmah u autu. Kup na ovakav način itekako može da optereti i trenere, kojima se uspjeh u nekom takmičenju mjeri na osnovu 90 minuta. Nekad treba imati više sreće nego znanja i pameti.

U četvrtfinalu, da, kako to čudno zvuči nakon samo jedne utakmice, igraće šest prvoligaša i dvije ekipe iz druge lige. U prvom kolu vidjeli smo čak četiri duela ekipa koje igraju u eliti, što je takođe svjetski raritet. U 50% mečeva prve runde kupa protivnici su bili prvoligaši. I to svjedoči u prilog tezi da kup mora biti širi, razruđeniji i otvoreniji za ekipe koje dolaze iz druge i treće lige. Zašto ne igrati kvalifikacije za kup? I takvih primjera ima mnogo. Recimo, u Luksemburgu u prvoj rundi igraju 64 ekipe. Da ne idemo dalje. Crna Gora, kao država koja se uvijek nada nečemu dobrom u fudbalu, mora i da radi nešto da bi se to desilo. Ne može samo da se otaljava posao, kao što je slučaj sa Kup takmičenjem.

Naredna runda igraće se krajem novembra. Tada ćemo već znati ko su polufinalisti. Najbolje četiri ekipe igraće na proljeće, a kulminacija je finale koje se igra u maju. Ovo je još jedna sezona u kojoj Kup neće biti ono što suštinski jeste, najmasovnije takmičenje koje treba da otvori šansu svima. Teško da će iz crnogorskih struktura izaći neki novi Torense, ali bi lijepih priča moglo biti, baš na stadionima Zete, Zabjela, Čelika. Zamislite da se odigra nikšićki derbi Sutjeske i Čelika? To je sve moguće u Kupu, a bez njega baš teško. Da se nadamo da će iduće sezone biti drugačija priča.