Kolaps u Firenci

Firenca se smatra kolijevkom Renesanse, perioda procvata umjetnosti, kulture i nauke. Kad prolazite ulicama Firence, imate osjećaj da ste u muzeju na otvorenom. Uticaj Mikelanđela, Dantea Aligijerija ili Leonarda da Vinčija je svuda oko vas. Grad je to koji nekako u isto vrijeme izgleda veličanstveno i bogato, prepun turista sa svih strana svijeta, a s druge strane opet nekako skučen, tijesan i zatvoren u sebe.

I na fudbalskom planu, ovaj grad je bio prepoznatljiv po umjetnicima kojima je bio dom. Od velikog Đankarla Antonjonija preko Roberta Bađa do Gabrijela Batistute, ljubičasti dres su širom Evrope proslavljali brojni majstori ove igre. Fiorentina je jedan od onih klubova koji je stekao simpatije ljubitelja fudbala i izvan Toskane i Italije, ali je umjesto po trofejima u posljednjih par decenija poznatiji po bankrotu i brojnim izgubljenim finalima.

Ako ste navijač Fiorentine, navikli ste na to da prolazite kroz život kao kroz Šekspirovu dramu – dašak radosti pa horor propasti i tako u krug. Usponi su blistavi ali rijetki i kratkog daha i kao po pravilu su praćeni kolapsom koji neumitno slijedi. Nije to ništa novo jer i sami Firentinci su kao sastavljeni iz dva ekstrema: jednog laganog usporenog ritma uživanja u makijatu ispred srednjevjekovnih zidina i nasuprot tome posvećenog, vatrenog, žestokog i nerijetko bijesom nabijenog navijanja za voljeni klub unutar zidina Artemio Frankija.

Ovih dana, Firenca kipti bijesom kao što nije odavno. „Viola“ je prošlu sezonu završila na šestom mjestu u domaćem šampionatu, a u zadnje tri godine je čak dva puta igrala finale evropske Lige konferencija. Umjesto koraka unaprijed, Fiorentina doživljava sunovrat. Nemaju nijednu pobjedu u 14 kola, što je i najgori ulazak u sezonu u istoriji kluba i omen onoga što dolazi: nijedna ekipa nije sa takvim skorom nakon 14 kola ostala u Seriji A.

htps://x.com/SerieA/status/1998151923178807729?s=20

https://x.com/SerieA/status/1998151923178807729?s=20 pic.twitter.com/ffKnsVKwG4

— SerieA (@SerieA) December 7, 2023

https://x.com/SerieA/status/1998151923178807729?s=20

Reći da se takav sunovrat ne pamti možda bi važilo za neke druge klubove, ali u Firenci je to sve već viđeno više puta. Prvi primjer nas vodi u 1990. godinu kada je Fiorentina stigla do finala Kupa Uefa gdje ju je čekao mrski Juventus, klub kojeg mrze svuda u Italiji ali vjerovatno nigdje kao u Firenci. Još se pamtilo kako je Juve 1982. „oteo“ Skudeto „ljubičastima“ ispred nosa uz pomoć sudijskih „previda“, i ovo finale je bilo idealna prilika da se „Staroj dami“ servira osveta.

Ne samo da je Juventus pobijedio u finalnom dvomeču (3:1,0:0), nego je i dva dana kasnije sa sobom iz redova Fiorentine odveo ljubimca publike, Roberta Bađa. Navijači su podivljali i zapalili grad. Ulicama Firence su neredi trajali danima sve dok vlasnik Flavio Pontelo nije prodao klub i napustio upravljačke pozicije.

Koju godinu kasnije, u sezonu 1992/93, „Viola“ je ušla sa zvučnim imenima u sastavu: Štefan Efenberg, Mihael Laudrup i Gabrijel Batistuta. S obzirom na jačinu sastava, nije bilo iznenađenje što su izabranici Luiđija Radičea Božić i Novu godinu dočekali na drugom mjestu Serije A. Ali vlasnik, filmski producent Mario Čeki Gori je tad upravljanje klubom prepustio plahovitom sinu Vitoriju.

U prvoj utakmici nakon zimske pauze, Fiorentinu je savladala Atalanta koju je sa klupe tad vodio Marčelo Lipi. Vitorio Čeki Gori je izgubio živce, sišao u svlačionicu i izvrijeđao Radičea. Iste večeri, objavljeno je da je Radiče otpušten. Čeki Gori će potom na televizijskoj emisiji optužiti Radičea da nije znao ko je Efenberg a za Laudrupa da je mislio da je hokejaš. Potom se u program telefonskom linijom uključio i sam Radiče, i kad je rekao kako Čeki Gori iznosi neistine, vlasnik je bijesno napustio studio usred emisije.

Taj cirkus doveo je do potpunog raspada u narednom periodu. Fiorentina je nanizala osam poraza, mijenjala trenera još dva puta i na kraju u posljednjem kolu, uprkos pobjedi nad Fođom od 6-2, ispala u Seriju B, po tek drugi put u svojoj istoriji (prvi je bio na kraju sezone 1937/38).

Tim je na ljeto preuzeo Klaudio Ranijeri i po kratkom postupku vratio „Violu“ nazad u viši rang. U drugoj polovini devedesetih, Batistuti će se pridružiti Rui Košta i njih dvojica će postati zaštitno lice ekipe koja je 1996. osvojila Kup Italije, a na kraju sezone 1998/99 bila treća u Seriji A i plasirala se u Ligu šampiona. Fiorentina je tada bila jedna od najatraktivnijih ekipa Evrope, a Batigol, Gabrijel lično, bio idol mladim generacijama ljubitelja fudbala.

Ali mračni oblaci su se ubrzo ponovo nadvili nad Toskanom. Vitorio Čeki Gori je vodio katastrofalnu finansijsku politiku u klubu, a nije pomoglo ni što se sam upleo u brojne skandale i probleme sa zakonom. Batistuta je nakon devet godina napustio klub i otišao u Romu da osvoji svoj jedini Skudeto, a ni dvije godine nakon toga Fiorentina je prestala da postoji.

Klub je drmala finansijska kriza, treneri su dolazili i odlazili, ali nakon što su izgubili sve utakmice u posljednjih sedam kola, spasa nije bilo. Fiorentina je u maju 2002. ispala u Seriju B, ali je već do avgusta prvo ušla u stečaj a potom i zvanično ugašena. Bila je to prava firentinska tragedija, čije je redove, umjesto Oskara Vajlda, ovaj put pisao Vitorio Čeki Gori.

Nakon gašenja Fiorentine, osnovan je iste godine klub Florencija Viola koji je krenuo iz Serije C2. Vlasnik Dijego Dela Vale ubrzo je otkupio prava na grb, boje i ime te je klub ponio ime ACF Fiorentina i smatra se službenim pravnim nasljednikom stare Fiorentine. Kroz nekoliko sezona, „ljubičasti“ su se vratili u najviši rang italijanskog fudbala i tu ostali do danas.

Kada je 2019. godine, američki biznismen italijanskog porijekla Roko Komiso preuzeo klub, obećao je da će Fiorentinu da vrati u vrh Serije A i evropska takmičenja. Klub je zaista rastao u narednom periodu a vrhunac je dosegnut sa uzastopnim finalima Lige Konferencija pod vođstvom trenera Vinćenca Italijana. Nažalost po navijače „Viole“, u oba su poraženi – 2023. od Vest Hema i 2024. od Olimpijakosa. Da to ne bude sve, izgubili su i finale Kupa Italije 2023, od Intera.

Italijana je na klupi naslijedio Rafaele Paladino i prošle sezone postigao najbolji rezultat u Seriji A još od 1999, osvojivši šesto mjesto i vrativši klub u Evropu. Ali je već po završetku prošle sezone došlo do neočekivanog obrta: Paladino je objavio da neće ostati na klupi Fiorentine iako je imao ugovor do 2027. To je bio početak novog sunovrata ovog kluba koji prijeti da ih ponovo odvede u niži rang, po četvrti put u istoriji.

Nakon 14 kola, Fiorentina je na posljednjem mjestu, bez pobjede i sa svega šest bodova. Niko nikada u istoriji Serije A nije imao takav skor nakon 14 kola i opstao. Kako je moguće da ekipa koja u svojim redovima ima igrače poput Edina Džeke, Davida De Hee, Robina Gosensa ili Moaza Kena, nije u stanju da pobijedi nikoga?

Paladino nije otkrio detalje svog odlaska, ali jeste naveo neslaganje sa sportskim direktorom Danijeleom Pradeom oko budućnosti kluba kao jedan od razloga. Međutim, ni Prade se nije dugo zadržao na svojoj poziciji, i već nakon devet kola ove sezone je smijenjen. Nakon još jedne utakmice bez pobjede, smijenjen je i trener Stefano Pioli. Novi trener Paolo Vanoli još uvijek nije uspio da razbudi posrnulu ekipu a vremena je sve manje.

Haos u upravljačkim strukturama, promjene trenera i očajne igre skupo plaćenih fudbalera – sve su to navijači Fiorentine viđali više puta. Njihov bijes dosegao je epske razmjere. Nakon poraza od Atalante (opet ta Atalanta kao dželat), tribina je pozvala igrače da im očita bukvicu. Edin Džeko se zauzeo za saigrače i tokom duge rasprave sa navijačima, pozvao ih da podrže tim u teškim trenucima i naizgled, bar privremeno, primirio situaciju.

Poraz od Sasuola proteklog vikenda, međutim, doveo je situaciju do tačke pucanja. Trener Vanoli je javno optužio svog igrača Alberta Gudmundsona da je odbio da izvede jedanaesterac, na šta je Islanđanin promptno reagovao sa demantijem. Penal je inače na kraju izveo Rolando Mandragora, nakon što je oduzeo loptu Mojzeu Kenu, koji je nakon briljantne prošle sezone, opet u užasnoj formi.

Navijačima je svega dosta, pa su na adrese igrača, trenera i ostalih članova kluba počele da stižu i prijetnje po zdravlje i život. Na Artemio Frankiju su kontaktirali nadležne organe da zaštite svoje igrače i spriječe potencijalno nasilje. U narednom kolu Fiorentina dočekuje Veronu koja je pretposljednja, sa tri boda više od „ljubičastih“, i ako na toj utakmici ne osvoje tri boda, loše im se piše.

Vremena za preokret ove sezone i opstanak u Seriji A još uvijek ima, ali Fiorentina je klub koji je izgubio kompas i nezadrživo tone. Ne postoji samo jedan uzrok ovim dešavanjima, već kombinacija loše transfer politike, neslaganja trenera i direktora, te potpuno srozanog samopouzdanja igrača u ljubičastim dresovima. I na kraju krajeva, to je Fiorentina, klub u kojem se, kao u rijetko kojem drugom u tolikoj mjeri, kolo sreće zaista vrteći ne prestaje. Previše je dobro išlo da bi trajalo dugo.