Bayern Munchen mogao bi zapravo i osvojiti Ligu prvaka. Svi koji su pratili njihovu sezonu znaju koliko je ta ideja donedavno djelovala suludo – čak je čudno to i napisati. A pošto će, osim toga, gotovo sigurno osvojiti i Bundesligu – imaju priličnu prednost osam kola prije kraja – debitantska sezona Vincenta Kompanyja mogla bi da ga upiše među samo četvoricu trenera u historiji kluba koji su osvojili domaće prvenstvo i evropski trofej u istoj godini.

Podsmijevate se mogućnosti da osvoje sve? Više nema razloga za to: kladionice se ne podsmijavaju. Većina ih vidi kao četvrtog favorita za podizanje "klempavog" trofeja 31. maja.

U četvrtfinalu će igrati protiv Intera, a ako prođu, vjerovatno ih u polufinalu čeka Barcelona. (Ako se nekim čudom tamo nađe Borussia Dortmund, koja je u donjem dijelu tabele Bundeslige, ili Lille, peti u francuskoj Ligi 1 sa 21 bodom zaostatka, još bolje) Naravno, to su teški protivnici i ne bi bili favoriti ni u jednom duelu, ali i Inter i Barcelona su u iscrpljujućoj borbi za domaće titule, još su aktivni u nacionalnim kupovima i imaju svoje slabosti.

Ako se probiju do finala, tamo ih može sačekati još jedan gigant poput Real Madrida, Arsenala ili Paris Saint-Germaina, ali ne zaboravimo: utakmica se igra u Munchenu, na njihovoj Allianz Areni. To nešto znači.

Razlog zbog kog bi ovo bilo posebno jeste to što, uprkos statusu evropskog velikana, Bayern Munchen veći dio sezone nije izgledao impresivno – u nekoliko navrata bili su na ivici krize i kontroverzi.

Sve se vuče još od prošle sezone, kada su prvi put poslije 11 godina ostali bez titule Bundeslige. Tokom ljeta su angažovali Kompanyja i iako postoji debata da li im je bio šesti, sedmi, osmi ili deveti izbor, ono što nije sporno jeste da su ih prije toga odbili Xabi Alonso, Julian Nagelsmann, Hansi Flick, Ralf Rangnick i Zinedine Zidane. (Vjerovatno su ih odbili i Oliver Glasner, Erik ten Hag i Roberto De Zerbi, dok je posljednji pokušaj da ubijede Thomasa Tuchela da ostane neslavno propao.)

To nije kritika Kompanyja, već njegovog CV-ja: u jedinoj sezoni u nekoj od pet najjačih liga je ispao. Mnogi su to doživjeli kao da su za rođendan željeli PlayStation, a dobili društvenu igru "Monopol".

Zatim je uslijedio prijelazni rok koji je (izuzev Michaela Olisea) bio prilično razočaravajuć. Defanzivac Hiroki Ito stigao je povrijeđen i nije igrao do februara, dok je Joao Palhinha (plaćen vrtoglavih 51 milion eura) uglavnom bio ili povrijeđen ili ispod očekivanja. Dvojica ključnih igrača ulazila su u posljednju godinu ugovora, a većina je očekivala da će njihove nove ugovore riješiti prije početka sezone. Međutim, lijevi bek Alphonso Davies produžio je tek prošlog mjeseca, dok Joshua Kimmich i dalje razmišlja – toliko da pojedini njemački mediji sada tvrde da je Bayern povukao ponudu.

Ako niste pratili Bayern ove sezone, mogli biste pomisliti da je mogućnost osvajanja Bundeslige i Lige prvaka rezultat Kompanyjevog trenerskog genija, igrača koji su podigli nivo igre i tima koji je pronašao idealnu formulu. Zapravo, Bayern trenutno ima samo dva boda više nego prošle sezone, kada su bili očajni u ligi – njihova prednost više je rezultat slabosti konkurencije nego vlastite superiornosti. Olise je donio osvježenje, mladi Jamal Musiala je briljirao (kad nije bio povrijeđen), a Harry Kane i dalje postiže golove, ali ostatak ekipe bio je nekonstantan, povrijeđen ili oboje.

Njihova forma u Ligi prvaka to odražava. U ligaškoj fazi izgubili su od Aston Ville, Barcelone i Feyenoorda (ovaj posljednji poraz bio je 3:0 od tima s privremenim trenerom). U play-off rundi, za eliminaciju Celtica morali su da postignu gol u nadoknadi za remi 1:1 kod kuće. U osmini finala, konačnih 5:0 protiv Bayer Leverkusena izgleda impresivno, ali samo dok se ne sjetite da su im protivnici poklonili golove greškama, dok je Xabi Alonso izveo eksperimentalan sastav.

Sve ovo je, donekle, očekivano u sezoni tranzicije pod novim trenerom. Samo što niko nije očekivao da će biti manje od 10 utakmica udaljeni od duple krune u ovakvim okolnostima.

Ovaj tim djeluje privremeno sastavljen. Pogledajte ekipu koja je pobedila 2:0 u Leverkusen u utorak. Golman Jonas Urbig izgleda dobro, ali će braniti i sljedeće sezone samo ako klupska legenda Manuel Neuer ne ubijedi upravu da ga zadrži još malo. U timu su tri desna beka, ali se oslanjaju na Konrada Laimera, vezistu koji je prekomandovan u defanzivu. Kimmich je i dalje neodlučan. Kane na ljeto puni 32 godine. Već dvije sezone pokušavaju da se riješe Leona Goretzke, ali on je i dalje tu, uglavnom jer mladi Aleksandar Pavlović ne uspjeva da bude ni dovoljno fit ni dovoljno konstantan.

Ipak, ko se na kraju smije? Ko može da ismijava Dortmund, Schalke i Hamburg (posljednja dva tima su čak u drugoj ligi)? Ko može, iako su ih u ligi i u Kupu pregazili, da povikuje: "Koji Xabi?"

Tako je – Bayern.

Da li ovo ukazuje na slabost Bundeslige i strukturne prednosti Bajerna? Da li je riječ o pukoj sreći u Ligi prvaka? Možda.

Ili je Kompany zapravo mnogo bolji trener nego što smo mislili, s obzirom na to da radi u teškim uslovima? Da li bismo trebali pokazati malo više poštovanja prema štoperskom paru Dayot Upamecano – Min-Jae Kim, čak iako nisu novi Beckenbauer i Schwarzenbeck, i iako njihove greške izgledaju katastrofalno?

Da li nenormalno visoki standardi u klubu sa Säbener Straße čine da svi izgledaju loše ako ne pobjeđuju sa po 3:0? Moguće.

Bilo kako bilo, Bayern se spoticao kroz veći dio sezone 2024/25, ali sada ima realnu šansu za dvostruku krunu. A to nije mala stvar. Daleko od toga.

Izvor: Skaut sport