Splitski Maldinijevi: V kao Vušković u HSV

Najuspješnija balkanska fudbalska reprezentacija stigla je u Podgoricu u novembru 2025. godine. Hrvatska je prvi put igrala u Crnoj Gori, a njen najveći stadion dočekao je Luku Modrića, prvu Zlatnu loptu od Fabija Kanavara 2009. godine u kvalifikacijama za Mundijal u Južnoj Africi.

Tada smo pod Goricom vidjeli Pirlovu panenku Poleksiću, nešto što će ponoviti u četvrtfinalu Eura 2012. godine protiv Engleza i Harta, a uz majstora Azura, kao i jedinog pravog štopera u istoriji sa priznanjem najboljeg fudbalera godine, Podgorica je vidjela svjetske šampione poput Bufona, Zambrote, Grosa, De Rosija, ali i mistera Lipija. Nije bilo Maldinija, naravno, tog ljeta je i završio igračku karijeru.

Četiri mundijalska ciklusa kasnije u naš grad stigla je Hrvatska, s bukiranom kartom za Sjevernu Ameriku, što je uticalo na postavu na terenu. Modrić je počeo utakmicu na klupi, ali mi nije bilo žao što od starta neću vidjeti majstora iz Zadra, znao sam da će ući i dobiti ovacije. Bilo mi je krivo što u timu nema jednog od najvećih fudbalskih bisera Evrope, Luke Vuškovića.

Par dana prije novembarske noći u Podgorici, Dalić je dao prvi start 18-godišnjaku iz Splita u meču sa Farskim Ostrvima na Rujevici u kom je Hrvatska pečatirala vizu za Mundijal. U pobjedi 3:1 štoper Totenhema na pozajmici u Hamburgu odigrao je drugu utakmicu za „vatrene“, a potom je poslat Ivici Oliću, da bude kapiten mlade reprezentacije u Budimpešti. Iako ponovo najmlađi, predvodio je saigrače sa trakom na ruci do nove pobjede u kvalifikacijama za U21 Euro.

U Podgorici nismo vidjeli Maldinija, ali ni dječaka iz Splita koji ima sličnosti s Maldinijem. Neću pretjerivati, ne po stilu igre ili fudbalskoj veličini, ali ima zbog fudbalske porodične priče. U Italiji ta tradicija traje kroz Danijela, novog fudbalera Lacija, a dalmatinska loza Vuškovića pustila je jadranske korijene bliže Sjevernom moru. I to ne samo zahvaljujući Luki.

Prošlog vikenda Luka je imao novi momenat za svjetla reflektora u Bundesligi. Četvrtim golom u dresu HSV-a donio je bod velikanu sa Folksparkštadiona protiv Bajerna i dao priliku Dortmundu da unese neizvjesnost u proljećni dio trke za Salataru. Bio je to meč u kom su doskorašnji premijerligaši davali golove – Arsenalov Fabio Vieira, Liverpulov Luis Dias i Totenhemovi Hari Kejn i Luka Vušković – kakvo društvo! Iz njega se na naslovnoj strani Bilda, tik pored Andreasa Volfa i najave finala rukometnog Evropskog prvenstva, našao samo Vušković, uz naslov „Bajern se spotakao i u Hamburgu“.

Luka Vušković je u meču sa šampionom postao najmlađi fudbaler HSV-a sa četiri gola. Rekord je postavio 25 dana pred 19. rođendan i nadmašio čovjeka koji je, zanimljivo, itekako vezan za Totenhem - Korejca Sona. Cijena splitskog tinejdžera raste iz kola u kolo, već je na 70 miliona eura, pa ne bi bilo čudno da nikada ne debituje za Totenhem. Toliko vrijedi i najskuplji defanzivac Bajerna, Dajo Upamekano, a Francuzu na ljeto ističe ugovor, pa ne bi bilo čudno da baš Vušković bude pojačanje jedinog dijela tima Vensana Kompanija koji nije impresionirao ove sezone.

Vratimo se na porodičnu tradiciju – kako mogu da uporedim Vuškovića sa Maldinijem?

Paolo je najtrofejnije ime dinastije koja je ponikla u Trstu, a postala fudbalsko plemstvo u Milanu. Nakon Ćezarea i Paola, Danijel je treća generacija porodice u Kalču. Manje uspješno grao je stariji Paolov sin Kristijan, kao i Paolov brat Pier Ćezare.

Južnije, u Dalmaciji, Split je imao svog Ćezarea. Ne toliko uspješnog ni poznatog, ali začetnika priče o balunu u kući Vuškovića. Tokom Drugog svjetskog rata, 1944. godine, kada je klub obnovljen na ostrvu Vis, fudbaler Hajduka bio je Marko Vušković, kasnije poznatiji kao sekretar kluba tokom desetak godina.

Talenat je bio u DNK i ostao.

Posebno je bio izražen kod Markovog sina, Marija, člana zlatne generacije Hajduka koja je sa Tomislavom Ivićem na klupi bila juniorski prvak Jugoslavije 1971. godine. Mario je bio zadnji vezni, iz Splita je otišao u Holandiju, u Go Aed Igls iz Deventera, u kom je početkom 1981. godine dobio sina Danijela. Kada je Danijel imao samo četiri godine, a Mario 31, desila se saobraćajna nesreća zbog koje Danijelovi sinovi nikada nisu upoznali svog didu – praktično se ni Danijel ne sjeća oca.

Danijel Vušković je bio član generacije Hajduka u kojoj je bio Darijo Srna – 2002. godine debitovao je za prvi tim kod Slavena Bilića, a već tada imao je sina kom je dao ime po pokojnom ocu. Igrao je štopera, nije bila to blistava karijera i u Splitu je Danijel poznatiji kao sjajan trener mlađih kategorija.

Da je tako potvrđuju njegovi nasljednici, Mario i Luka, čija veza nije samo bratska. Spirale DNK Marija i Luke Vuškovića nose boje koje spajaju Hajduk i Hamburg – plavu i bijelu. Njihova povezanost uticala je na današnji uspjeh trećeg njemačkog prvaka Evrope i mogla bi da bude inspiracija za film.

Mario je takođe štoper, jedan od najtalentovanijih hrvatskih fudbalera prve generacije novog milenijuma. Sa nepunih 18 godina igrao je za prvi tim Hajduka, naredne sezone i u Ligi Evrope, a prije 20. rođendana doveo ga je u Hamburg. Prvo na pozajmicu vrijednu milion i po eura, pa potom za tri miliona i otkupio ugovor štopera iz Splita za kog se navodno interesovao i Liverpul. Mario je igrao sjajno, bio standardan u Cvajti tokom sezone i po borbe za povratak HSV-a u elitu, kao i u mladoj reprezentaciji kod Igora Bišćana.

Godina Svjetskog prvenstva u Kataru bila je drugačija od prethodnih – imala je dugu pauzu zbog odigravanja jedinog zimskog Mundijala, a taman pred šampionat 2022, koji će obilježiti i Hrvatska, Mario je dobio najteži udarac u karijeri koja je tek počinjala. U novembru 2022. godine, na redovnom doping-testu nakon treninga bio je pozitivan na eritropoetin, nakon čega je prvobitno suspendovan na dvije godine.

Uslijedila je žalba, proces koji su u Hrvatskoj okarakterisali sumnjivim, i još veći šok – odluka Svjetske antidoping agencije i Međunarodnog sportskog suda u Lozani bila je kazna od četiri godine suspenzije. To je značilo da Vušković ni na koji način ne može da se bavi iole profesionalnim sportom ili trenira u kolektivu. Praktično kraj karijere sa 20 godina. Te sezone Hamburg je ispustio promociju u Bundesligu za samo jedan bod.

Mariova suspenzija ističe ovog novembra, navodno je trenirao i održavao fizičku spremu igrajući brojne sportove u Hrvatskoj, naravno amaterski. I želi ponovo da proba.

I to ne bilo gdje, već ponovo u Hamburgu, gdje ga možda bude čekao rođeni brat Luka!

Upravo je Mario, koji je tokom cijelog procesa i tokom suspenzije imao podršku HSV-a, što Vuškovići nikada nisu zaboravili, bio ključna figura u Lukinoj odluci da iskustvo u evropskoj fudbalskoj eliti stiče baš u Hamburgu. Zajedno su prošlog proljeća na stadionu proslavili povratak „crvenih šortseva“ u najjači rang, a kada je Totenhem odlučio da 11 miliona eura plaćenog štopera Hajduka pošalje na pozajmicu, sve je bilo jasno gdje dalje.

Mladi trener Merlin Polcin i sportski direktor Klaus Kosta odradili su sjajan posao, ojačali tim za izazove Bundeslige, a glavnog pregovarača u borbi za dovođenje najtalentovanijeg štopera Evrope imali su u klubu. Stariji brat je uzor i putokaz, ali i konkurencija, izazivač. Stariji brat je najbolji prijatelj, makar u slučaju Marija i Luke Vuškovića, i upravo je Lukin san da zaigra uz Marija.

Ispunjenje Lukinog sna bilo bi ostvarenje želja navijača HSV-a, koji su već pokrenuli inicijativu o produženju Mariovog ugovora na Folksparkštadionu, kao „cheat code-a“ za produženje Lukine pozajmice iz Totenhema na još godinu. U šali razmatraju pokretanje akcije prikupljanja novca preko „GoFundMe“ da se Lukin ugovor otkupi za 100 miliona eura.

View this post on Instagram

A post shared by SKILLER (@skiller)

Zamislite samo takav romantični rasplet u doba skoro robotizovanog fudbala.

Luku danas žele svi, prvi Bajern, ali glavnu riječ ima Totenhem. Međutim, znamo kako Bavarci eksploatišu Bundesligu.

Sparsi su Vuškovića kupili prošlog ljeta nakon odličnih igara na pozajmici u belgijskom Vesterlou. Iako je imao nepunih 17 i po godina, Luka je u Župiler ligi bio standardan, a to mu nije bila prva pozajmica u karijeri – polusezonu ranije proveo je u poljskom Radomiaku. Gdje god je bio, igrao je kao veteran i, zanimljivo za štopera, redovno davao golove.

Danas je uz napadača Rajana Filipea i vezistu Sambija Lokongu, sa po četiri gola u grupi vodećih strijelaca Hamburga u Bundesligi. Ibrahimovićevski pogodak Verderu, petom, za 2:2, ispod južne tribine, konkuriše za „Puškaša“, a već je proglašen za najljepši u 2025. To nije jedino priznanje za mladog Hrvata – u izboru navijača proglašen je najboljim fudbalerom prve polusezone i to ispred Harija Kejna sa čak 60% glasova!

Vrline koje je pokazao dok se nije igralo, kada nema posjed ili čuva protivničke devetke, sigurno su mu donijele posebno priznanje – na božićnu pauzu otišao je kao heroj, jer se, iako najmlađi na terenu, pokazao kao najzreliji i najpribraniji u situaciji borbe za život protivničkog fudbalera. Brzo je reagovao kada je vidio nepomično tijelo beka Ajntrahta, Rasmusa Kristensena, nakon sudara sa Mirom Muhajmom i ukazao mu prvu pomoć, čime je zauvijek kupio poštovanje navijača, ne samo u Veneciji sjevera, već širom Njemačke.

Za 20 dana napuniće 19 godina, a već ima maldinijevsku auru. Već je odigrao 80 seniorskih klupskih utakmica, samo 11 za Hajduk, dao 15 golova, samo jedan za Hajduk. Ali u bilom dresu je igrao i derbi sa Dinamom, naučio kako je biti teško potučen, ali i šta znači osvojiti pehar u Splitu.

Vušković ima dva nastupa za A reprezentaciju i šest u U19 Ligi šampiona u istorijskoj sezoni Hajduka 2022/23, koja je završena teškim porazom od 5:0 od AZ Alkmara u Ženevi. Ekipa Marijana Budimira tada je do elite došla preko azerbejdžanske Gabale i albanske Apolonije na takozvanom putu šampiona, pa potom u nokaut-fazi izbacivši Šahtjor, Siti, Dortmund i Milan stigla do finala.

Vođa „malih bilih“ bio je Luka Vušković, rođeni lider, ne samo u fudbalskom smislu.

Dakle, o Luki ne govore samo brojke, statistika ili pojava na terenu, ali i to mu itekako ide na ruku, pa se lako zaboravi da je još uvijek tinejdžer, jer je praktično kao „ruki“ temelj giganta kakav je HSV. Prije svega u odbrani, jer je dovođenjem Vuškovića Merlin Polcin značajno riješio najgoru stavku iz povratničke sezone – samo vodeća šestorka primila je manje od Hamburgovih 29 golova nakon 20 kola Bundeslige.

Za razliku od prošle sezone, veći problem je napad, to potvrđuje klupska lista strijelaca, a da će tako biti jasno je bilo u prva tri kola. HSV nije dao gol do četvrte runde, Vušković je vatreno krštenje imao sa 5:0 na Alijanc Areni, a potom je, pogađate, bio taj koji je dao prvi bundesligaški gol HSV-a još od Luisa Holtbija u maju 2018. godine, kada je klub prvi put ispao u Cvajtu. Bilo je to za vođstvo protiv Hajdenhajma i početak dobre serije.

Kada je riječ o dijelu igre koji mu je primarni po sistematizaciji radnih mjesta u fudbalskoj ekipi, poziciji štopera, zaslužuje najviši mogući koeficijent, iako je praktično sa rješenjem pripravnika. Sa 193 centimetra Luka je sam po sebi pojava na terenu, a fizičke predispozicije koristi na pravi način – ima skoro 70% dobijenih duela, uključujući 77% vazdušnih, čime ne može da se pohvali svako u Bundesligi.

Takođe, Luka Vušković siguran je sa loptom u nogama – drugi je po procentu uspješnih pasova u HSV-u sa 85%.

Luka je već kompletan šampion i biće glavni razlog ostanka u Bundesligi, ukoliko trenutno 14. HSV uspije u toj namjeri. Već dva mjeseca nema pobjedu i na samo je bod od zone baraža, koje se u Hamburgu plaše od sredine prošle decenije. Ali možda je bod protiv Bajerna vjesnica ranijeg dolaska proljeća u drugi najveći grad Njemačke. Upravo za tri dana Vušković i saigrači putuju u Hajdenhajm, da potraže još tri velika boda.

Biće to još jedna utakmica u kojoj će fudbalska javnost gledati šta može da uradi splitski Maldini, a sportski direktori i šefovi skaut-službi bogatih klubova vršiti procjene koliko desetina miliona je dovoljno da se uđe u pregovore sa Totenhemom i da se ljudi u Londonu ubijede da im je bolji Kuti Romero.

Dok Luka čeka Marija da se vrati u trening-centar Folksparkštadiona.