Da li je baš fer da neko postigne 41 gol u sezoni, ponese Zlatnu kopačku i donese titulu šampiona – a ne bude proglašen najboljim igračem kluba? Na papiru, vjerovatno ne. Ali fudbal nikada nije bio samo papir.

Hari Kejn je u sezoni 2024/25 konačno skinuo etiketu „čovjeka bez trofeja“, predvodio je Bajern do povratka Bundeslige u vitrine i neumoljivo tresao mreže – 26 puta u ligi, 41 ukupno. Ipak, u izboru navijača za igrača sezone, završio je tek treći. I to nije slučajnost.

Ispred Kejna našli su se Majkl Olise i – kako drugačije – Tomas Miler. Redosljed govori o emociji, nadi i poštovanju.

🏅 𝐏𝐋𝐀𝐘𝐄𝐑 𝐎𝐅 𝐓𝐇𝐄 𝐒𝐄𝐀𝐒𝐎𝐍 🏅

Michael Olise is your Player of the Season! Congrats on winning another accolade 👏🏆

Full article ➡️ https://t.co/pbHYBjzbUv pic.twitter.com/5UGvdbW9xy
— FC Bayern (@FCBayernEN) July 28, 2025
 

Olise je u svojoj prvoj sezoni u crvenom dresu unio potpuno novu dimenziju u igru Bajerna. Tehnički besprekoran, vizionarski lucidnog pasa, sa 17 golova i 16 asistencija, postao je igrač koji mijenja ritam, donosi višak i kreira – i u brojkama, i u utisku. Po mnogima najbolja debi sezona nekog fudbalera u Bundesligi.

 Navijači su to prepoznali. Sa 44,8 odsto glasova, uvjerljivo je pokupio priznanje za najboljeg. Njegova eksplozija bila je svježa energija koja je odjekivala Alijanc arenom.

„Vidim njegovu glad svakog dana“, rekao je trener Vensan Kompani. „To je osnova, zajedno sa talentom. Niko ne sumnja da može da napravi razliku. A nama je to apsolutno potrebno.“

Na drugom mjestu, ispred Kejna, završio je Tomas Miler – posljednji Mohikanac Bajernove zlatne generacije. Nije bio ni najbolji strijelac, ni najkreativniji igrač, ali je bio ono što je oduvijek bio – Bajern. Njegov oproštaj, posljednji dribling, posljednji aplauz... emocija je učinila svoje. Miler je dobio 18,7 odsto glasova. Glasove srca.

Hari Kejn, uprkos sezoni za ponos, dobio je tek 9,4 odsto. Jer brojke osvajaju nagrade, ali ne uvijek i srca. 

A u Minhenu je ove sezone sve bilo u znaku prelaza – jednog mladog Francuza koji je stigao i osvojio, i jedne legende koja je otišla, ali ostala zauvijek.