Rivalstvo u svijetu sporta je najnormalnija stvar. Ipak, ono iz Londona, između Chelsea i Arsenala, posljednjih godina dobilo je novu dimenziju. 

Najprostije rečeno, Arsenal je postao dom za stare i (ne)moćne iz njihovog zapadnolondonskog rivala. I potpuno je nejasno zašto je to tako. Da li čelnici „Topnika“ zaista misle da kradu neke veletalente ili je ovo neka Ponzijeva shema od strane „Plavaca“, još uvijek nije poznato. 

Kroz proteklo desetljeće mnoštvo je igrača prelazilo iz plavog u crveni dio Londona, a najviše u poznim godinama, kada više i nisu imali šta da ponude. 

Kada se dobro zagledate, vrlo je lako primijetiti da su igrači koji su napuštali Chelsea već donijeli neki veliki trofej u vitrine. Možda je i to glavni razlog, pa su tako Petr Čech, Willian, David Luiz, a onda kasnije Jorginho, Havertz, Kepa i, posljednji u nizu, Noni Madueke, odlazili na „Emirates“ kao velika pojačanja, a zauzvrat su, osim Maduekea koji tek treba zaigrati, dali malo do ništa.

Zato se i postavlja pitanje – Dokad će šefovi Arsenala puniti budžet Chelsea? I, možda čak i važnije, skidati te igrače s platnih knjiga „Plavaca“. 

U velikoj većini slučajeva, za taj novac su mogli barem dovesti nekoga iz ekipe koja im nije rival i tako ih osloboditi visokog ugovora, koji mahom ne bi imali kome drugom ni pokušati podvaliti. 

Pa čak i za cijenu izdvojenu za Maduekea, uprkos njegovim solidnim kvalitetama, mogli su kupiti bolje igrače koji su trenutno na marketu. Ponekad skauting služba Arsenala zaista izgleda kao da ne može izaći dalje iz Londona. 

A tek kad se na to doda da su u suprotnom pravcu išli igrači poput Ashleya Colea, Anelke, Fabregasa i Girouda, onda odluke postaju čak i više bolne.