Dobio je Strazbur, ali Rijeka nije izgubila

Ko će biti šampion? Dinamo. Može li neko to zaustaviti? Ne. Uvijek kada se igra veliki hrvatski derbi između simbola Zagreba i Splita, to je glavna tema danima uoči utakmice, ali i nakon posljednjeg sudijskog zvižduka. Derbi nije samo stvar fudbala ili sporta, to je dan društvene podjele. Iako Dinamo i Hajduk nemaju van Hrvatske bazu navijača kao Zvezda i Partizan, čiji derbiji cijepaju vazduh i u regionu, najveća utakmica hrvatskog klupskog fudbala jasno je stavila navijačima Hajduka do znanja da ni ove sezone nema ništa od titule.

Torcida se posljednji put radovala tituli u sezoni 2004/2005. U narednih 20 izdanja HNL-a, Dinamo je bio najbolji 18 puta, a jedina ekipa koja je dva puta prekinula dominaciju "modrih" je Rijeka. Sada već baš davno djeluje sezona 2016/2017 i titula sa Matjažom Kekom, dok je ona svježija praktično osvojena juče, i to kao dio duple krune sa Radomirom Đalovićem. A gdje je Rijeka danas, u aktuelnoj sezoni? Nakon 25 odigranih rundi na poziciji tri, daleko od vrha, ali ne i od sredine tabele.

Titulu je lakše osvojiti nego odbraniti, stara je izreka, a na primjeru Rijeke ove sezone i najbolje primjenjiva. Kako je sve krenulo u šampionatu prethodnog ljeta, bilo je jasno da je san o odbrani naslova nemoguća misija. Pogotovo što je došlo i do potresa na klupi, pa je medeni mjesec sa Radomirom Đalovićem nakon pisanja istorije potrajao suviše kratko. Ono što je krasilo ekipu kroz karakter crnogorskog trenera iščezlo je polako. Niko danas ne tvrdi da je Đalović bio taktički mastermind, ali Rijeka je, kada se sve sabere, najbolje prošla ili najmanje propatila zbog svojih grešaka u odnosu na Hajduk i Dinamo.

Nije blistala Rijeka ni nakon odlaska Đalovića, Viktor Sančez je morao da uđe u ritam što prije. Mjesecima kasnije, iako daleko od vrha tabele, Rijeka bi mogla da ima još jednu veliku sezonu – evropsku. A i ovo do sada bi se moglo nazvati odličnim rezultatom. Rijeka je među 16 najboljih u Ligi konferencija. I kroz primjer ovog kluba vidi se koliko je mudra odluka Uefe bila da se uvede još jedno takmičenje. Jer timovi poput Rijeke dobili su šansu da se dokažu na većoj pozornici. A među 16 su i timovi kao Rakov, Leh, Sigma, Samsunspor, ali i Strazbur, francuski klub sa kojim je Rijeka odigrala prvi meč osmine finala i izgubila na svom terenu 2:1.

Pred više od 8000 gledalaca Strazbur je došao sa ulogom favorita. Bili su najbolja ekipa ligaškog dijela takmičenja. U međuvremenu su mijenjali trenera, i to najviše zbog uske relacije sa Čelsijem, pa je Liam Rosenior otišao u London, a stigao je Geri O'Nil. Iako sa iskustvom u Premijer ligi, čini se da je Strazbur malo sporiji sa njim.

Čitava atmosfera oko i tokom utakmice bila je sjajna, meč je okarakterisan kao najznačajniji evropski u posljednjih skoro pola vijeka, odnosno od 1980. i 1/4 finala Kupa pobjednika kupova i dvomeča sa Juventusom. Toliko je prošlo od posljednjeg nastupa Rijeke u evropskim takmičenjima tokom proljeća. Na sve to, ekipa u drugom dijelu sezone HNL-a igra odlično. Sve to uzevši u obzir, Riječani su bili potencijalno "nagazna mina" za rivala.

Da ovakve utakmice, označene kao istorijske, onima sa slabim zdravljem mogu naštetiti, bilo je jasno odmah kada je na startu utakmice Paničeli savladao Zlomislića i unio nemir na tribine Rujevice. Nisu se obeshrabrili domaćini, pokušali su da uzvrate, nijesu uspjeli, ali jesu da sačuvaju mrežu od novih golova, što je bio važan dio borbe u prvom poluvremenu.

Ko nije gledao utakmicu, pogledom na statistiku koja mnogo pokazuje, ali malo govori, moglo bi se zaključiti da je bilo ujednačeno na terenu. Posjed 50/50, šutevi u okvir, velike šanse takođe u sličnom odnosu. Samo je Strazbur imao izraženiji XG – 2.5 u odnosu na 1.4. Čak je i broj tačnih dodavanja bio skoro isti: 306 Francuzi, 297 domaća ekipa.

I drugo poluvrijeme bilo je za infarkt. Promašivali su Dantaš i Radeljić, tj. branio je Penders, a potom je Strazbur dva puta tresao mrežu, ali oba puta iz ofsajda. Rasplamsalo je to atmosferu, ali Rijeka nije uspjela da nađe put do mreže odličnog Pendersa. Gol je stigao na kraju, ali tek pošto je primljen još jedan, pa je Strazbur otišao kući sa pobjedom i za sedam dana će biti u prednosti kad krene revanš. Možda je ovo kraj evropske priče za Rijeku, a možda i nije. Situacija nije laka, preokret ne djeluje kao previše realna opcija, ali dok ima još 90 minuta da se igra, zašto ne bi vjerovali u čudo.

Ako se komentari na društvenim mrežama mogu ikada uzeti za ozbiljno, kao indikator nečega što slijedi, onda je jasno da pristalice Rijeke vjeruju u mogućnosti ovog tima u revanšu. Svi do jednog imaju jasnu poruku: imamo šta da tražimo u Francuskoj, Strazbur nije toliki bauk. I trebalo bi tako da misle i igrači, koji su dokazali da se mogu nositi sa trenutno osmim timom na tabeli Lige 1.

Osim osvajanja trećeg mjesta u šampionatu i dobrih igara u Evropi, Rijeka odlično gura i u Kupu, gdje je stigla do polufinala i to nakon još jedne utakmice za pamćenje. Jednostavno, sve što Rijeka igra ovog proljeća zanimljivo je za praćenje. Meč sa Hajdukom jedna je od "najluđih" utakmica ove sezone i to ne samo u Hrvatskoj, već i šire. Umjesto 90, trajala je preko 110 minuta i donijela filmsku završnicu. Golovima Fruka i Rukavine, tim Viktora Sančeza zakazao je polufinale sa Slavenom i realno se crta veliko finale sa Dinamom. Ako ne mogu odbraniti trofej u ligi, možda mogu u kupu.

Rijeka je u prethodnom periodu, osim dobrih rezultata, pravila i dobre transfere. Samo tokom posljednje sezone inkasirano je skoro 20 miliona od prodaje. U jednom momentu prošle sezone izgledalo je da bi Rijeka mogla prosuti sve nakon odlazaka nekih od najboljih. Poput Marka Pašalića koji je otišao u MLS i potpisao za Orlando u transferu vrijednom oko 5 miliona eura. Tokom istog perioda Rijeka je prodala još dvojicu igrača, uključujući i kapitena Smolčića. On je otišao u Komo. Tako je tadašnji trener Đalović ostao bez desnog beka, a potom i štopera. Jer gdje su dva, tu su i tri. Sidro je digao i štoper Galešić koji je pojačao konkurentski Dinamo. A na startu te iste sezone Rijeka je prodala Franja Ivanovića Unionu, a on je samo sezonu kasnije uveliko igrač Benfike. Prije njega tog ljeta otišao je u Augzburg golman Labrović, Veldin Hodža u Rubin, a Marko Pjaca, kao i Galešić, u Dinamo. To su transferi koji su donijeli dosta novca i pokazali da se u Rijeci radi ozbiljno. Nakon svega su osvojili titulu.

A naredna velika prodaja biće sigurno Toni Fruk. Jedan od najboljih igrača HNL-a i uopšte jedan od zanimljivijih fudbalera u regionu. Fruk je prethodne sezone nosio Rijeku u najvažnijim mečevima tokom proljeća. Ove sezone, da spomenemo samo dva gola u revanšu sa Omonijom ili het-trik Hajduku u 14. kolu HNL-a. Fruk je postao i reprezentativac Hrvatske, upisao je i prvi gol u dresu "vatrenih", a za očekivati je da se izbori za mjesto na spisku putnika za Mundijal.

Rijeka idućeg četvrtka gostuje Strazburu. Šta god da se desi, misija je uspjela, a ako bude preokreta onda je to već utopija. U svakom slučaju, nek' se Strazbur čuva Tonija Fruka.