Kada je Brazil objavio spisak za kvalifikacione mečeve za Svjetsko prvenstvo, među imenima nije bilo Rodriga. Vinisijus Žunior takođe nije bio tu, ali njegov izostanak mogao se tumačiti kao potreba za odmorom. Rodrigov je, međutim, bio druga priča – igrač kojem su minute bile neophodne, pogotovo nakon mjeseci provedenih u stanju iščekivanja i neizvjesnosti. Karlo Anćeloti je na pitanje o svom krilnom fudbaleru odgovorio hladno: „Ako želi objašnjenja, može da me pozove. Zna kako da me nađe“, što nije baš da oslikava dobar odnos nekadašnjeg trenera Real Madrida sa momkom koji mu je ne tako davno bio u svim kombinacijama u "kraljevskom klubu". 

Ta rečenica, zapravo, najbolje oslikava trenutak u kojem se Rodrigo nalazi. Samo godinu dana ranije smatran je ključnim dijelom Real Madrida, igračem koji, iako nije savršeno odgovarao ulozi desnog krila, uvijek pronalazio način da bude koristan. Danas se čini kao da je između kluba i reprezentacije ostao u vakuumu, bez jasne uloge i bez garancije da će biti dio budućih planova.

Od džokera do junaka

Kada je stigao u Madrid 2019. godine, Rodrigo nije imao pritisak da odmah bude lider. Klub je tada bio popunjen na krilnim pozicijama i mogao je da sazrijeva u miru. Iskoristio je to – prvo kao igrač s klupe, pa zatim kao starter koji je donosio razliku. Njegov gol protiv Čelsija u Ligi šampiona urezao ga je u istoriju kluba i doprinio pohodu na 14. evropsku titulu.

Tokom sezone 2022/23 postalo je jasno da Real ima pravu zvijezdu. Uzimajući minute od Karima Benzeme, pomažući na desnom krilu, donosio je širinu i energiju. Bio je igrač koji je mogao da promijeni tok meča u samo par poteza.

Ali u isto vrijeme počelo je da tinja nezadovoljstvo. Rodrigo nije krio da se na desnom krilu ne osjeća komforno. Njegova prirodna pozicija je iza napadača ili na lijevoj strani, a to je u jednom intervjuu i javno priznao. To što je dugo bio spreman da žrtvuje sopstveni komfor zarad ekipe gradilo mu je reputaciju nesebičnog igrača, ali nezadovoljstvo se polako taložilo.

Ljeto propuštene prilike

Proteklo ljeto izgledalo je kao trenutak kada će doći do raskida. Novi trener na klupi Reala, Ćabi Alonso, i dolazak Franka Mastantuona, još jednog nominalnog desnog krila, otvorili su prostor za priče o transferu. Arsenal, Liverpul, Mančester siti – svi su se dovodili u vezu sa Rodrigom. Ali na kraju nije otišao.

Jedan od razloga bila je cijena. Real Madrid je, prema izvještajima, tražio 100 miliona eura. Malo ko je mogao da izdvoji toliko, a još manje klubova imalo je realnu potrebu baš za tim tipom igrača. Rodrigo je ostao, a kroz objave na društvenim mrežama i izjave Alonsa moglo se naslutiti da je spreman da se bori za mjesto.

Ipak, borba nije donijela rezultate. Alonso se opredijelio za 4-3-3, formaciju sličnu onoj koju je Anćeloti godinama gajio, i umjesto Rodriga na desnoj strani koristio je Mastantuona, Brahima Dijaza, pa čak i improvizacije. Minute koje je Brazilac dobijao bile su uglavnom na lijevoj strani, kada bi Vinisijus bio odmoren ili premješten. U svom jedinom startu na toj poziciji bio je neprimjetan.

Rezultat svega – igrač koji je nekada bio simbol madridske budućnosti sada se našao na margini, bez uloge i bez kontinuiteta.

Brazil bez povjerenja

Do skoro se vjerovalo da, bez obzira na klupske oscilacije, Rodrigo uvijek ima Brazil. Njegov učinak u reprezentaciji bio je dobar, a Anćeloti, iako često rezervisan u komunikaciji, znao je kako da ga uklopi. Činilo se da će za Selesao biti važan, makar dok se Neymar bori sa povredama, Vinisijus traži formu, a mladi Estevao još sazrijeva.

Međutim, novi spisak pokazao je drugačije. Brazil je već obezbijedio plasman na Svjetsko prvenstvo 2026. i Anćeloti je odlučio da odmori veći broj sigurnih startera, ali izostavljanje Rodriga odjeknulo je kao znak da njegovo mjesto u reprezentaciji nije garantovano. Umjesto podrške i poruke povjerenja, dobio je hladnu sugestiju da zna broj telefona ako nešto želi da pita.

Za igrača njegove reputacije, to je bila poruka koja mnogo govori.

Do početka Svjetskog prvenstva u SAD-u, Kanadi i Meksiku ostalo je devet mjeseci. To je period koji će za Rodriga biti presudan. Na klupskom nivou mora da iskoristi činjenicu da Alonso i dalje traži rješenje na desnom krilu. Ako uspije da se nametne i povrati status neophodnog igrača, biće na dobitku. Ako ne, realna je opcija da u januaru traži promjenu sredine – makar kroz kratkoročnu pozajmicu.

Ulog je ogroman, jer se ulogu u reprezentaciji ne može osigurati bez uloge u Realu. Anćeloti je jasno stavio do znanja da neće poklanjati povjerenje bez minuta na klupskom nivou.

Za Rodriga, koji ima tek 24 godine, ovo je trenutak definicije karijere. Ako u narednim mjesecima ne povrati teren pod nogama, mogao bi da postane simbol neostvarenog potencijala. Ako uspije, biće primjer igrača koji je, uprkos svim sumnjama, izdržao pritisak i vratio se u centar scene.

Jedno je sigurno – fudbalski vakuum u kojem se sada nalazi neće moći još dugo da traje.