Vraća se Zeta i to sa punom Trešnjicom

Spuštena je zavjesa na crnogorsku fudbalsku klupsku sezonu. Poznati su učesnici prve i druge lige za narednu takmičarsku godinu, a u baražima i nije bilo previše iznenađenja. Ipak, nekako je najviše pažnje, u ovim ranim junskim danima, privukao dvomeč Igala i Zete u borbi za popunu Druge lige.

Igalo je tokom ove sezone stajalo loše na tabeli drugoligaškog karavana i samo zahvaljujući još gorem Internacionalu nije direktno otišlo u južnu regiju, tj. takozvanu beton ligu crnogorskog fudbala. Ipak, ekipa koja dolazi iz istoimenog mjesta pokraj Herceg Novog naredne sezone guliće loptu u trećem rangu, jer je izgubila od Zete, i to nakon penala. Na Solilima je bilo 1:1, na Trešnjici 0:0. Otišlo se u penal seriju.

Zeta je imala više znanja i sreće. Iako su jedanaesterci bili dobro izvođeni, Damir Ljuljanović skinuo je udarac Đukanovića i napravio krucijalnu razliku u odnosu na rivala. Zećani su pogodili svaki udarac, a onaj koji ih je lansirao u 2. CFL izveo je iskusni Željko Krstović. Izazvalo je to erupciju oduševljenja na tribinama koje su bile ozbiljno popunjene, uz bakljadu i latino atmosferu. Fudbal se u Zeti mnogo voli i ovo bi mogla biti prelomna tačka novog talasa zetskog fudbala, sa djecom iz lokalnih sela i uopšte opštine Zeta.

Zeta je jedan od kultnih crnogorskih klubova. Primjer onih najljepših lokalnih priča. Gdje publika i dalje dolazi na stadion uprkos teškim danima i besparici. Gdje lokalna djeca znaju gdje će im biti prvi fudbalski koraci ako se odluče igrati fudbal. A vidjela je Trešnjica svašta, i lijepe i loše dane, i titule i ponore, ozbiljne majstore i one koji igraju fudbal iz ljubavi nakon posla u prvoj smjeni. Malo je takvih klubova generalno, ali se nekako zalomilo da ih prethodnih godina gledamo u najnižem rangu crnogorskog fudbala. Osim Zete, tu bi se u lokalpatriotske priče mogli svrstati i Zabjelo i Čelik.

Zeta je prvi šampion nezavisne Crne Gore. U sezoni 2006/2007 ekipa koju je vodio tada mladi trener Dejan Vukićević bila je najbolja u šampionatu. Na terenu između ostalih Žarko Korać, Marko Ćetković, Slaven Stjepanović, Janko Tumbasević... Poletna ekipa, puna potencijala i talenta. I danas se vodi diskusija je li ta selekcija Zete jedna od najboljih ekipa koju je Crna Gora vidjela tokom ovih 20 godina. To su momci koji su izašli na megdan Glazgov Rendžersima i nisu se obrukali, naprotiv, bili su nevjerovatno težak rival policajcima. Iz te Zetine generacije nekoliko momaka napravilo je izuzetno pristojne karijere.

Ta priča o Zeti kao šampionu države i danas je živa. Osjeti se u vazduhu, pogotovo nakon scena na tribinama u revanšu sa Igalom. Djelovalo je da je slavlje na istom nivou kao 2007. Energija koja govori više od riječi. Kao da se rađa neka nova Zeta, koja je krenula sa dna i sada se diže. Ipak, treba uzeti sve sa rezervom. Iako se nekad čini da i nema prevelike razlike između treće i druge lige, vidjelo se na primjeru meča Rudar i Brskovo da je ipak značajna razlika u nivou i kvalitetu. Zato je sada pred svima koji vole Zetu i rukovode njome da naprave plan i vide kako od ljeta funkcionisati i sa kakvim će se ambicijama ući u sezonu Druge lige.

A koliko se samo voli klub, potvrdili su i bivši igrači Zete. Sada već glavni napadač crnogorske reprezentacije i fudbaler Atalante, Nikola Krstović, bio je na stadionu, kasnije i na terenu i u svlačionici da proslavi sa svojim komšijama i prijateljima uspjeh kluba koji nosi u srcu. Krstović je dijete Zete i nekada je sa Trešnjice otišao na Marakanu, kasnije i u Seriju A. I sada je ponovo bio tu, da bodri svoj klub. Nema sumnje da je i njegovo prisustvo motivisalo igrače i sve u klubu, jer Nikola ima status božanstva u toj opštini.

Zeta je nakon prve sezone bila još par puta u vrhu, ali nikada nije uspjela da ponovi uspjeh. Mada je teoretski to uradila na terenu u sezoni 2016/2017, ali je u dva navrata kažnjena sa po tri boda, što je rezultiralo sezonom u kojoj su isti broj bodova na kraju imali Zeta, Budućnost i Mladost. U tom trouglu, titula je otišla plavo-bijelima, dok su Zećani bili drugi. Po osvojenim bodovima na terenu, bili bi ubjedljivo prvi. Ipak, sreća je Zeti okrenula leđa u sezoni 2021/22 i od tada klub ne nastupa u najjačem rangu. Uslijedila je potom loša sezona u Drugoj ligi, a to je značilo ispadanje u Treću. Veliki znak pitanja nadvio se tada nad klubom, sa sudbinom koja je zadesila Mogren, Čelik i još neke klubove koji su ugašeni.

A igrati Treću crnogorsku ligu nije nimalo lako. Baš kao i svaka beton liga, ima zanimljivih momenata, utakmica, pa i likova koji dođu da igraju. Kako Zeta pripada srednjoj regiji, povratak u Drugu ligu bio je dodatno teži jer je tu kvalitet nešto veći u odnosu na sjever i jug. Jednostavno ima više klubova iz Podgorice i Nikšića. Bila im je ovo treća sezona u trećem rangu, nadaju se svi i posljednja u istoriji kluba.

A igranje na tom nivou je izuzetno teško, jer sistem takmičenja je takav da vas ne favorizuje iako ste prvi na tabeli. A Zeta je to bila u šampionatu srednje regije. A imala je dva velika rivala, Zabjelo i Balkan Eaglese. Tim sa Trešnjice pobjedama nad dva rivala ispunio je cilj. To su bila praktično dva finala. Kada su već u tim utakmicama obezbijedili prvo mjesto, bilo je jasno da su korak bliže Drugoj ligi, ali čekale su ih čak još četiri utakmice.

Prvo su Zećani morali da igraju baraž sa pobjednicima južne i sjeverne regije. Dobili su Brskovo, izgubili od Budve. To je značilo da će Budva direktno u Drugu ligu, a Zeta i Brskovo u dodatni baraž sa osmim i devetim timom Druge lige. Tako je Zeta spojena sa Igalom, što će se ispostaviti kao dobitna kombinacija za sve na Trešnjici.

Zeta sada ima priliku da krene ispočetka, na zdravim osnovama. Ono što je sigurno da im podrške sa tribina neće nedostajati. Već se govori da će to biti najposjećeniji stadion Druge lige, oni ambiciozniji kažu, i u cijeloj državi. Prema procjeni, u revanšu sa Igalom bilo je oko 1500 ljudi na stadionu. I za Prvu ligu, to je uglavnom nedostižan broj. Veliku ulogu sada bi trebalo da odigra i Opština Zeta, kao i privrednici iz tog regiona. Snažan klub Zeti znači mnogo, ne samo zbog fudbala i uspjeha, već kao centar okupljanja mladih iz Golubovaca i okolnih mjesta.

Nije samo Zeta priča o crnogorskom baražu, ali jeste jedina ekipa koja je iz donjeg ranga savladala rivala iz gornjeg. U baražu za Prvu ligu Jezero je rutinski savladalo Iskru 8:1 u dva meča, Bokelj je bio bolji od Grblja 2:0. U baražu za opstanak u Drugoj ligi, Rudar je sa 7:2 savladao Brskovo. Zeta je bila unikatna u ovom baražu i zaslužila je da ide u viši rang.