Željin 13. pokušaj da opet bude najbolji i potraga za novom devetkom

„Ko život cijeli, Miljacka dijeli, mene od krila tvog. I ne znam kad ću, al znam da ću, doći do doma svog. „ Otpjevao je ove stihove prije više od 30 godina legendarni Mladen Vojičić Tifa i posvetio ih svojoj Grbavici, Želji i raji iz kraja. 

Tri decenije kasnije, pjesma koja se i zove baš kao i dio grada o kojem govori – Grbavica, nezvanična je himna Fudbalskog kluba Željezničar. Ko je jednom kročio na fudbalsko zdanje na bulevaru Ivice Osima, zna koliku težinu - istorijsku, kulturološku, sociološku pa i filozofsku ima tekst pjesme kojom počinje svaka utakmica kluba. Kad zagrmi Tifa sa razglasa, a potom utihne pa nastave „Manijaci“, počinje ono glavno.

Godina je 2025. Odavno je počela nova sezona u klupskom fudbalu, 13. od kako je Željezničar posljednji put bio šampion države. I sad, oni Tifini stihovi, otpjevani tokom rata, mogli bi opisati i žudnju svih koji vole ovaj klub za novim trofejom. Jer, 13 godina za klub kao što je Željezničar, a već smo rekli da on nema samo sportsku dimenziju i značaj, mogu značiti taman i život cijeli. Toliko je vremena prošlo od kad titula ne stanuje na Grabvici, a od kraja rata devedesetih, pa do 2013. često je bila u vitrinama, čak šest puta. Do unazad par godina, Željo je po tom parametru bio najbolji klub u državi, sve dok neki drugi nijesu počeli da ulažu više i budu bolji, poput Zrinjskog, koji sada juri jubilarni deseti naslov. Ne živi se baš samo od ljubavi i pjesme..

I kad je osvajao titule, rađeno je to u nizu. 2000/2001 i 2001/2002, 2011/2012 i 2012/2013. Kada krene, onda je baš krenulo. Pitanje je, kada će opet da se na Grbavici slavi titula, da li možda ima šanse ove sezone ?

Lagani pogled na tabelu otkriva da popularni Željo ima solidnu zalihu bodova dovoljnu za treće mjesto. Moglo je biti i drugačije, da nijesu izgubili dva od posljednja tri meča. I to je ono što za sada koči ovu ekipu. Željezničar je od starta sezone najbolji bio u velikim utakmicama i derbijima. Redom su na domaćem terenu srušili Zrinjski, Borac i Sarajevo. Tokom mjesec dana. Sami pogled na te rezultate može navesti na razmišljanje da ako pobjeđuješ najbolje i najkvalitetnije, onda si neminovno ti najbolji. Ali, uvijek ima ali. Željezničar veoma lako prosipa bodove, ne naplati urađeno u derbijima. Na dva meča sa Radnikom iz Bijeljine imaju samo jedan bod. Bode oči i remi na Grbavici sa Rudarom iz Prijedora, vjerovatno najslabijom ekipom lige. 

Nego, da krenemo u analizu, gdje leži problem u borbi za vrh ?

Od ljetos na klupi Željezničara sjedi čovjek koji se u derbi mečevima uvijek ispostavi kao velika snaga ekipe. Admir Adžem, nekadašnji igrač Željezničara, i čovjek koji je već dva puta vodio ekipu kao trener, i što je najvažnije za sve, zna kako se osvajaju trofeji. Posljednji koji je vidio vitrinu plave sobe na stadionu bio je trofej Kupa, osvojen baš za mandata Adžema. Kada je došao juna ove godine mnogi su vrtili glavom, jer, bio je trener drugoligaša iz Bihaća, Jedinstva. Oni koji pomno prate taj rang takmičenja kažu da je odradio odličan posao i da za Željezničar nije bilo boljeg izbora. Da posebno osjeća velike utakmice pokazuje i podatak da je od šest vječitih derbija slavio u četiri, uz remi i samo jedan poraz i to davne 2014. 

Adžem je do sada izazvao podijeljenja mišljenja navijača, dok ga jedni obožavaju, drugi ga kude, ali gdje nije tako ? 

Jedna od njegovih odluka na startu bila je odmah velika. Odlučio je da ne računa na dvojicu koji su praktično imali status nedodirljivih. Do tada kapitena i najboljeg strijelca Sulejmana Krpića i iskusnog vezistu Samira Radovca. Odreći se takva dva igrača bila je hrabra odluka, ali pravdao je to Adžem mirom u svlačionici. Demonstrirao je trenerski autoritet.

Ipak, ta odluka ima neke negativne implikacije na rezultate. Željezničar je na 10 ligaških utakmica postigao „samo“ 11 golova i nema izrazitog strijelca. Krpić je prošle sezone dao 11, a i kroz karijeru je u prethodnom mandatu imao nekoliko dvocifrenih učinaka. Tako se Adžem, mirom u svlačionici, odlučio i za probleme u završnici. Mladi Hamza Jaganjac nema previše utakmica u karijeri, upisao se protiv Borca za 3:2 i to je bilo to od njega. Za sada ne djeluje kao neko na koga bi se Adžem mogao osloniti da će kao napadač dati 15 golova. Raspoložen za golove nije ni Holanđanin Konings, koji i dalje čeka na prvijenac u plavom dresu. Najbolji strijelci ekipe trenutno su sa po dva gola Vini Peišoto i Žoao Erik, Brazilci koji se tokom karijere baš i nisu nadavali golova. 

Čini se da bi baš to mogao biti problem Željezničara, nije isplivao igrač koji je sposban da u kontinuitetu gura loptu u gol rivala. To je ono što pravi razliku na kraju dana. S druge strane, banjalučki Borac ima Luku Juričića koji je već postigao osam golova. I nekoliko izuzetno raspucanih igrača pored njega. Zrinjski ima legendarnog Nemanju Bilbiju, koji uvijek garantuje ozbiljne brojke, dok Željezničar za sada nema tu opciju. 

Uz Krpićevih 11 golova prošle sezone, isti učinak je imao i Aleksandar Boljević koji se ove sezone muči sa povredama, pa praktično nije ni igrao. Filip Dangubić je dodao sedam. Njih trojica zajedno skoro 30 pogodaka u šampionatu. Ove je saldo nula, jer Krpić ne igra, Boljević je van terena uglavnom, a Dangubić je ljetos napustio klub. Iz svega se nameće zaključak da se tokom transfer perioda nije baš mislilo o svim pozicijama.

Moraće, makar do zimske pauze, Adžem da se osloni na veći broj igrača, da se nada povratku i zdravlju Boljevića, produktivnijem Cvetanovskom, ali i posljednjem koji je došao u klub, Deniju Miloševiću. A potom da traži napadača, iskusnog i jakog, spremnog da cijepa mreže i koristi lopte koje mu servira kapiten Madžid Šošić.

Željezničar će nakon reprezetativne pauze imati i nešto lakši raspored koji mora iskoristiti. Prvo će na svom terenu dočekati Posušje, a potom gostovati Rudaru. Sve osim maksimalnih šest bodova bio bi neuspjeh. Nakon toga počinje i kup, a rival je tuzlanska Sloboda. 

I dok se Željo na terenu bori za povratak starih dana slave, čuvena Grbavica sprema se da zasija u novom ruhu. Možda baš da se na njoj proslavi neka nova titula. Zvanični podaci pokazuju da se ove sezone na stadionu Željezničara u prosjeku okupi skoro 10 hiljada gledalaca ili 95% kapaciteta, što zvuči nevjerovatno za balkanske prilike. U toku je izgradnja nove južne tribine, na kojoj će biti mjesta za 5000 ljudi, znatno više nego do sada. Tribina će nositi ime po nekadašnjem vođi navijača, Dževadu Begiću Đildi. I pjevaće se jače nego ikad..

“A onda Željin stadion gledam, vidim ponos tvoj
 život ću dati, al' tebe ne dam, jer ti si život moj”