Kao i prošle godine, Minnesota Timberwolvesi stigli su do finala Zapadne konferencije, ali ponovno nisu uspjeli preskočiti posljednju prepreku. Poraz od jačeg protivnika učvrstio ih je među elitom Zapada, no daljnji napredak mogao bi biti težak.

Timberwolvesi u doigravanju

Prošle sezone Minnesota Timberwolvesi su se nakon 20 godina probili do finala Zapadne konferencije. Sjajna regularna sezona okrunjena je kvalitetnim doigravanjem i pobjedom u sedmoj utakmici polufinala protiv Denver Nuggetsa, prije nego što su pali pred Dallas Mavericksima, koje je nosio nevjerovatni Luka Dončić.

Iako su očekivanja bila velika, uprava kluba iznenadila je sve slanjem Karla-Anthonyja Townsa u New York Knickse – službeno zbog finansijskih razloga. Julius Randle imao je težak zadatak, a Timberwolvesi su ostvarili sedam pobjeda manje u regularnoj sezoni. No, miris doigravanja probudio je najbolje u ekipi.

Protiv Lakersa i Warriorsa, Minnesota je zaigrala najbolju košarku. Nametnuli su odbranu, neutralizirali protivničke zvijezde i obije serije dobili s 4-1, bez imalo nesigurnosti. Teško je ne svrstati ovaj tim među elitne playoff ekipe.

Time su Wolvesi postali prva ekipa koja je povezala dva uzastopna finala Zapadne konferencije još od Warriorsa (2015–2019), što dovoljno govori o njihovoj razini.

Nažalost, Oklahoma City Thunder ove je godine bio prejak – serija je završila 4-1, s teškim porazom u odlučujućoj utakmici. Minnesota ni u jednom trenutku nije izgledala kao da može dobiti tu seriju. Njihovo doigravanje bilo je paradoksalno – istovremeno ohrabrujuće i zabrinjavajuće.

Ohrabrujuće jer su se definitivno etablirali kao sila na Zapadu, najtežoj konferenciji. Zabrinjavajuće jer u oba konferencijska finala nisu djelovali kao ekipa koja može otići do kraja. Možda su dosegnuli svoj maksimum?

Razočaranja

Možemo li Anthonyja Edwardsa nazvati razočaranjem? "Ant-Man" je briljirao u prve dvije runde, s prosjekom od gotovo 27 poena i vrhuncem od 44 protiv Lakersa.

Protiv Thundera, međutim, nikada nije pronašao pravi ritam. Prosjek mu je pao na 23 poena, iako je igrao protiv najbolje odbrane u NBA-u, što donekle ublažava statistiku. Ipak, vođa mora biti primjer – a to nije uspio redovno pokazati.

Prava razočaranja dolaze ipak iz drugih redova. Rudy Gobert i Naz Reid nisu bili faktori. Francuski centar je poznat po limitima u napadu, no prosjek od samo 5.8 poena na ovoj razini je zabrinjavajuć.

Reid, prošlogodišnji Šesti igrač godine, nije uspio unijeti energiju s klupe – nije prosječno bilježio ni 10 poena. To je bio ključni faktor koji ih je na kraju koštao.

Ostatak ekipe bio je previše neujednačen, iako su u četvrtoj utakmici bili blizu da preokrenu tok serije. Na kraju je jedino Julius Randle ispunio očekivanja. Sve to otvara niz važnih pitanja za ljeto…

Šta slijedi za Timberwolvese?

Randle i Reid imaju opciju igrača za sljedeću sezonu. Ako je iskoriste (što se i očekuje), Wolvesi će već imati preko 187 miliona dolara potrošenih. Teško je poboljšati ekipu s takvim budžetom, posebno jer se trojac Edwards–Gobert–McDaniels smatra netaknutim. Trgovina s Randleom djeluje kao najlogičniji potez, no pitanje je – što mogu dobiti zauzvrat?

Mogu pokušati Reida ubaciti u prvu petorku, čime bi oslabili klupu, ali onda bi Randlea mogli zamijeniti za kvalitetnog šestog igrača – nekoga ko bi bio koristan i u regularnoj sezoni i u doigravanju.

Puno je otvorenih pitanja, a iako nemaju pretjerano velikih ugovora (samo Edwards prelazi 40 miliona godišnje), manevarski prostor nije velik. Osim ako uprava ne odluči da je ova verzija ekipe dosegnula vrhunac. Dva finala konferencije bez realne šanse za NBA finale – to je realna dijagnoza.

Zadržati spomenuti trojac, a ostatak poslati dalje? Ili žrtvovati McDanielsa u paketu za dovođenje superzvijezde? Možda se to Ant-Manu ne bi svidjelo, ali ponekad – da bi pobijedio – moraš žrtvovati neke vojnike.