Kolektiv, uigranost, disciplina i jasna podjela uloga u timu – to su odlike i najveće snage Njemačke proteklih nekoliko godina, a potvrdu toga smo dobili i u netom završenom Evrobasketu u Rigi. Andreas Obst, Daniel Tajs, Isak Bonga, Timan, Vojtman, Da Silva i Maodo Lo, nezaobilazni Franc Vagner i opravdano odsutni brat mu Moric harmonična su skupina sjajnih igrača koja je nakon svjetske titule u Manili sada prigrlila i evropsku. Jedno ime se ipak ističe kao neprikosnoveni predvodnik generacije – Denis Šruder.

O „Denisu Napasti“ ne možete biti ravnodušni. On nije tip kojeg je lako ignorisati van terena, a na terenu se to tek nipošto ne preporučuje. Statistika sa Eurobasketa u Rigi tome ide u prilog: 20,3 poena po utakmici, 7,2 asistencija te 3,4 skoka uz prosjek šuta od 60%. Ali Šruder je više od puke statistike – njegovi poeni dolaze u ključnim trenucima. On je taj kojem ide lopta kad se stvari lome, on preuzima odgovornost i rješava. Tako je bilo i finalu protiv Turske u Rigi, a tome smo svjedočili u Manili kada je prelomio finale Svjetskog prvenstva protiv Srbije.

Denis Šruder ima vrhunski pregled igre i izuzetnu kontrolu lopte i, ono što je najvažnije za uspjehe njemačke selekcije proteklih godina, igra reprezentacije prilagođena je prevashodno njegovim kvalitetima. Šruder za tili čas pokrene ubitačnu tranziciju koja je najopasnije oružje Njemačke jer skoro svi imaju odličan šut sa distance a i u reketu ima ko da pokaže snagu i mobilnost. 

Na postavljene napade Šruder je opet taj koji povlači poteze kao prekaljeni šahovski velemajstor, bilo da je to pik, šut sa distance, ulaz na polaganje ili flouter. Zbog svega toga, saigrači imaju beskrajno povjerenje u Denisa čak i kad ga ruka ne služi kao što je bilo u finalnom okršaju sa Turcima. I onda kad je došla neizvjesna završnica, upravo je Šruder sa par ključnih poena izrastao u junaka finala.

Šruder je igrač – pobjednik, kao što je to recimo nekada bio Saša Đorđević. Baš kao i „Sale Nacionale“, i „Denis Napast“ nije našao pravu sreću u NBA, ali je superzvijezda svoje reprezentacije. Vremena su drugačija naravno i Sale se tad brzopotezno vratio u Evropu, dok je Šruder promijenio čak deset adresa „preko bare“ a o tome kako se kotira tamo dosta govori i to što je u februaru ove godine trejdovan čak tri puta za jedan dan.

Svoju najveću priliku u NBA propustio je kada je 2021. odbio ponudu Lejkersa od 84 miliona dolara za četiri godine ugovora, vjerujući da može dobiti više. Nakon toga se morao zadovoljiti jednogodišnjim ugovorom u Bostonu vrijednim 5,9 miliona dolara, da bi se preko Hjustona vratio u Lejkerse za jednogodišnji ugovor od svega 2,6 miliona dolara. Njegove odluke na NBA terenima i oko njih očigledno nisu bile najbolje. Međutim kad obuče crni ili bijeli dres svoje zemlje, Denis Šruder se pretvara u čovjeka odluke i vođu državnog tima.

„On je ratnik,“ rekao je za svog kapitena Moric Vagner nakon osvajanja svjetskog zlata u Manili. „Sam se izborio za tu ulogu. On nam je davao i uvijek daje vjeru da je sve moguće. Daje sve od sebe da izvuče maksimum iz nas. Mnogi misle da je to samo njemački mentalitet ali nije to baš tako.“

Podijeljena su mišljenja o njegovoj veličini, ali trofeji govore za sebe. Ne samo da je sa Njemačkom osvojio dva zlata u tri godine, Šruder je nagrađen i sa titulama MVP-ja i na SP i na EP, čime je ušao u malo ali elitno društvo koje čine Sergej Belov, Dražen Dalipagić, Toni Kukoč, Dražen Petrović, Dirk Novicki i Pau Gasol. U taj klub se ne ulazi slučajno.

Šruder iskače iz šablona ostalih njemačkih košarkaša, pa možda i sportista iz te zemlje uopšte. On se ne libi da uđe u sukob i na terenu i van njega. To je njegov način da digne motivaciju svojim saigračima, raspali vatru i pokaže rivalu da ih se ne boji. Ali nisu meta samo rivali. U Atlanti, svom prvom timu u NBA, ušao je u sukob sa saigračem Dvajtom Hauardom nasred parketa tokom meča sa Golden Stejtom. 

Javno je kritikovao proces trejda u NBA ligi protekle sezone, nazivajući ga modernim ropstvom. U razgovoru za njemačke medije pred ovogodišnji Evrobasket, izjavio je da je svjestan da nikad neće dobiti istu ljubav u svojoj domovini kao Dirk Novicki, samo zato što je crnac. Ta je izjava izazvala brojne reakcije u medijima i među navijačima, ali Šruder je neko ko voli da kaže ono što misli i izazove reakcije.

Svojevremeno je gostujući na jednom podkastu javno poručio Maksiju Kleberu da ako otkazuje nastup za reprezentaciju zbog individualnog usavršavanja, nema potrebe da se više ikad i vraća. Kleber je dugogodišnji centar Dalasa, a od ove sezone igra u Lejkersima, ali Šruder mu je jasno stavio do znanja da je izdao saigrače i da je priča završena. „Šta on pa ima da popravlja kod sebe? Nije on Karmelo Entoni, nego centar koji šutira trice i preuzima u odbrani. Nisi bio prošli put, onda te nema ni sada,“ poručio je Kleberu i ovaj više zaista nije obukao dres Njemačke.

Šruderov uticaj na košarku u Njemačkoj je ogroman. Naravno da su Nijemci počeli trenirati košarku gledajući velikog Dirka Novickog, tako i braća Vagner, tako i sam Šruder. Ali Šruder je ta aktuelna zvijezda, to ime koje u Njemačkoj (gdje se košarka tek u zadnje vrijeme bori za popularnost sa rukometom i hokejom, a fudbalu nije ni blizu) privlači pažnju na košarku i daje sve od sebe da je gurne u prvi plan.

Štaviše, iako je ponovio više puta da planira da igra do četrdesete, Denis itekako razmišlja o budućnosti njemačke košarke. Šruder od 2018. ima većinsko vlasništvo u svom matičnom klubu, Basketbol Luvenu iz Braunšvajga i uložio je milione da ga spasi od gašenja i pomogne u svakodnevnom funkcionisanju. Upravljanje klubom prepustio je predsjedniku ali sve konačne odluke, kako sam ističe, donose zajedno. Prati sve utakmice „lavova“ iz Braunšvajga, direktno ili u snimku, redovno komunicira sa igračima i daje savjete i kritike. 

„Imam troje zdrave djece, suprugu, majku, brata i sestru. Samo u svoje dvije najgore sezone u karijeri – zaradio sam osam miliona dolara. Mogu da kupim sve što poželim. Momak iz Njemačke, iz Braunšvajga? Blagosloven sam,“ kaže Šruder i vrlo je jasan da sve to duguje košarci koju obožava i kojoj želi da vrati. „Ako ne igram, onda gledam košarku. Uvijek košarka.“ 

Sve to je Denis Šruder. I vođa generacije i ratnik na parketu i kreator i motivator. I prznica, sklon kontroverznim izjavama, neko ko ne bježi od teških riječi i sukoba. I sin, muž, otac, brat. I vlasnik košarkaškog kluba i neko ko ih je kao igrač promijenio tuce. I evropski i svjetski šampion, i dvostruki MVP.