Šta je još Batler trebalo da uradi

U NBA ligi, ponekad nije dovoljno biti najbolji igrač na terenu. Džerid Batler to je naučio na teži način. Nakon što je blistao tokom priprema sa Finiks Sansima, nakon što je pokazao da može da vodi napad, pogađa trojke i igra bez greške — ipak je ostao bez posla. I to ne zato što nije bio dovoljno dobar, nego zato što je košarka na najvišem nivou ponekad suviše matematička, suviše računovodstvena, da bi bila pravedna.

Finiks je, prema NBA pravilima, morao da svede roster na 15 imena do 21. oktobra. Sa već 14 sigurnih ugovora i jednim praznim mjestom, odluka između Džerida Batlera i Džordana Gudvina bila je više finansijska nego košarkaška. Sansi su već otpustili Dejvida Djuka Džuniora, Dejmina Boa i Tajrisa Semjuela, a ostanak Batlera bi ih koštao 2,6 miliona dolara — dovoljno da ekipu pogura preko granice luksuznog poreza. U trenutku kada su bili svega 260.000 dolara ispod te linije, odluka je postala racionalna, iako nimalo emotivna.

Ali, kako odagnati utisak da su Sansi ispustili nešto posebno?

Batler je imao jednu od najboljih predsezona u ligi. U četiri odigrane utakmice prosječno je bilježio 15,5 poena i pet asistencija uz 47 odsto šuta iz igre i 35 odsto za tri poena. Njegov najbolji trenutak došao je protiv Los Anđeles Lejkersa, 14. oktobra. Sansi su slavili 113:104, a Batler je eksplodirao: 35 poena, devet asistencija bez izgubljene lopte, sedam skokova i pet pogođenih trojki. Igrao je slobodno, samouvjereno, kao neko ko zna da pripada ovom nivou. 

"Samo se zabavljam, vjerujem u sebe“, rekao je skromno nakon utakmice. Nije djelovalo kao neko ko se bori za posljednje mjesto u rosteru - više kao neko ko gradi karijeru.

Ali u Finiksu su brojevi govorili drugačije. Gudvin ima ugovor koji postaje garantovan tek 7. januara. Batlerov bi, da je zadržan, odmah generisao dodatne troškove. I dok su navijači i pojedini analitičari smatrali da je sportski meritum bio na njegovoj strani, Sansi su birali opciju koja donosi više fleksibilnosti i manje finansijskog rizika.

Jer, ako nešto karakteriše novu eru u Arizoni, to je upravo kontrolisani pragmatizam. Sansi, koji su prošle godine ušli u sezonu sa velikim očekivanjima i još većim troškovima, sada djeluju spremniji da razmišljaju dugoročno. Zadržavanje praznog mjesta u rosteru im omogućava da posmatraju kako će tim funkcionisati tokom prvih nekoliko sedmica, gdje su slabe tačke i da li će biti potrebe za intervencijom. U tom kontekstu, Batler bi mogao ponovo da se pojavi — kao opcija kada se otvori prilika.

Finiks je završio predsezonu sa bilansom 3–1. Bez Marka Vilijamsa i Džejlena Grina, koji su pauzirali zbog povreda i posebnih programa, te bez većine glavnih igrača u posljednjem meču — Bukera, Bruksa, Alena, O’Nila, Ričardsa i Gilespija — Sansi su i dalje izgledali organizovano i duboko. Ipak, utisak je da Batlerova energija i odlučnost donose nešto što se ne može kvantifikovati: takmičarski duh i smirenost pod pritiskom.

Možda bi u nekoj drugoj ekipi to bilo dovoljno. Možda bi trener koji cijeni kreativnost i osjećaj za ritam dao Batleru šansu da razvije ono što je već pokazao na Bejloru — sposobnost da vodi, razigrava i preuzima odgovornost. Umjesto toga, ostao je bez ugovora jer je računica rekla da je jeftinije sačekati.

Pa ipak, ono što se ne vidi u tabelama i porezima jeste činjenica da se Batlerova karijera ne završava ovdje. Njegove brojke, ponašanje i radna etika tokom priprema odjeknule su širom lige. Generalni menadžeri i treneri znaju da su takvi igrači zlata vrijedni: dovoljno skromni da prihvate svaku ulogu, dovoljno sposobni da naprave razliku kad se ukaže šansa. NBA je prepun takvih priča — igrača koji su otpušteni pa se vratili jači, spremniji, odlučniji.

U tom smislu, Batler je tek počeo da piše svoju. Sansi su izabrali drugačiji put, ali teško da će moći da zaborave momka koji im je u jednoj oktobarskoj noći protiv Lejkersa pokazao kako izgleda vjera u sebe. I teško da će moći da pronađu mnogo boljih rezervnih plejmejkera koji mogu u istom meču imati 35 poena, devet asistencija i nijednu izgubljenu loptu.

Na kraju, ostaje pitanje koje visi u vazduhu: šta je još Batler trebalo da uradi?

U ligi u kojoj granica između uspjeha i neuspjeha često zavisi od decimalne tačke u salary cap tabeli, možda ništa. Možda je već uradio sve što treba. Pokazao da zna, da može, da zaslužuje. A ponekad je upravo to — paradoks NBA karijere — i previše i premalo u isto vrijeme.

Finiks Sansi će nastaviti svojim putem, balansirajući između luksuznog poreza i takmičarskih ambicija. Batler će čekati poziv, negdje između trening dvorane i telefonske notifikacije. A kad stigne - jer hoće - biće spreman. Jer igrači poput njega, koji su morali da se bore za svaku minutu, obično i prave razliku kad dobiju sljedeću.

Možda će tada konačno imati priliku da pokaže da nije trebalo ništa više da uradi.